Bicikl je za nekoga strast, za nekoga samo prijevozno sredstvo, dok treći zarađuju prodajući ili servisirajući ih, a postoje i oni zbog kojih dobar bicikl mora imati debeli lanac, javlja Anadolu Agency (AA).

Bicikli su postali prepoznatljiv dio Zagreba, vezani su posvuda: za lampe ulične rasvjete, prometne znakove, za ograde i stabla, a voze ih podjednako muškarci, žene, djeca i starije osobe. Od prošle godine u gradu se na nekoliko lokacija može lako unajmiti bicikl.

– Biciklistička infrastruktura, uvjet bez kojeg se ne može –

Grad je iscrtan crvenim biciklističkim stazama ili je dio pločnika za bicikle označen žutom linijom. Uvjeti za vožnju su sve bolji, ali još uvijek se biciklisti bore za poboljšanje infrastrukture. Osim što ne zagađuje okoliš i ekološki je prihvatljiv, bicikl je često brže sredstvo za stizanje do cilja od tramvaja ili, čak, automobila u vrijeme gužvi, jeftinije u svakom slučaju.

Udruga „Moj bicikl“ bavi se promocijom vožnje biciklom kroz grad te cikloturizmom. U suradnji sa gradskom upravom pomažu u kreiranju infrastrukturnih rješenja koja bi zadovoljavala bicikliste i ostale građane. Na nekoliko linija koje voze na brdski, sjeverni dio Zagreba, gradski autobusi javnog prijevoza prilagođeni su za prijevoz bicikala.

Članovi ove udruge provode i akcije obučavanja građana kako se voziti gradom te kako izbjeći potencijalno opasne situacije.

U Zagrebu bicikl vozi oko 3,5 posto stanovnika, što je oko 15 do 20 hiljada ljudi, s tim da taj broj varira ovisno o godišnjim dobima. Tako da od početka hladnijih i kišnijih dana u decembru, pa sve do aprila i početka maja taj broj padne na svega jedan posto, kaže Goran Kuprešanin iz Udruge „Moj bicikl“.

Popularnost biciklizma u Zagrebu naglo je porasla iza 2002. godine, kada je Grad Zagreb odlučio da se na sve novoizgrađene ceste ugradi i crvena biciklistička staza. Kuprešanin se prisjeća kako je drugi biciklistički „bum“ nastao 2008. godine, zajedno sa „bumom“ ekonomske krize, kada su ljudi uvidjeli da je bicikl kao prijevozno sredstvo puno jeftiniji od automobila.

„Zagreb je definitivno najrazvijeniji biciklistički grad što se tiče infrastrukture i broja bicikala u regiji“, tvrdi Kuprešanin koji sa kolegama u Beogradu razmjenjuje pozitivna zagrebačka iskustva i gdje je nedavno osnovan biciklistički informativni centar.

– Benefiti bicikla kao prijevoznog sredstva –

„Vožnja biciklom je i u Zagrebu do prije nekog vremena smatrana sredstvom za mobilnost siromašnih ljudi koji nemaju novaca za auto. No, to nije istina. Vozač  bicikla ima puno benefita. Vožnja biciklom u školu, na posao, na fakultet ili u trgovinu sigurno će vam poboljšati cirkulaciju krvi, a i duhovno će vas oplemeniti“, poručio je Kuprešanin.

„Sada je već pitanje tko će kupiti veći i ljepši bicikl, tko će se pokazati u gradu. Bicikl može koštati 800 ili 20 do 30 tisuća kuna, ili kao novi auto. Stvar je do čovjeka koliko mu treba skupi bicikl“, zaključio je Kuprešanin.

– Više bicikala, češće krađe –

U Zagrebu nije dopuštena vožnja po pješačkoj zoni, po Trgu bana Jelačića i okolnim ulicama biciklisti po zakonu moraju gurati bicikl, a rijetko se dogodi da zbog vožnje biciklisti dobivaju pisane opomene od policije na iznos od 300 kuna (40-ak eura).

Sa porastom broja bicikla, učestao je i broj krađa. Ne postoji dovoljno siguran lokot protiv lopova koji haraju i danju i noću po gradskim ulicama i haustorima. Brzi su i efikasni, ne smetaju im ni nadzorne kamere, a policija uđe u trag tek rijetkim ukradenim biciklima.

Oni koji imaju vrednije bicikle, počeli su sa ugrađivanjem mini GPS uređaja koji se postave na sakriveno mjesto, u sjedalo ili unutar okvira, tako da svoj bicikl mogu lako locirati mobitelom ukoliko njihov ljubimac dođe u neželjene ruke. (AA)