Srijeda, 28. Septembra 2022.
Tuzlanski.ba logo

Šta mladi Rusi misle o ratu?

Preuzmite sliku

Otkako je Rusija počela invaziju na Ukrajinu, širom svijeta začuli su se krici osude.

Dana 2. marta, Ujedinjene nacije su ogromnom većinom glasale za rezoluciju kojom se zahtijeva okončanje napada, a protiv je bilo samo pet država – Rusija, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Sirija. Rat bjesni, a ubijene su hiljade ljudi, tvrde ukrajinske vlasti, a mnogo više ih je povrijeđeno. U odgovoru, SAD, Evropska unija i Velika Britanija uvele su sankcije – opšte i ciljane – i zatvorile vrata Rusima.

Istraživanja su pokazala da većina Rusa podržava invaziju, ali teško je procijeniti koliko su ona pouzdana, zbog novog suzbijanja slobodne govora u Rusiji, u kojoj se čak i spominjanje riječi „rat“ opisuje kao kršenje zakona. U međuvremenu, sankcije na dnevnoj bazi pogađaju svakog ruskog državljana, i one koji podržavaju i one koji osuđuju rat, u Rusiji i inostranstvu.

Al Jazeera je razgovarala sa pet mladih Rusa o njihovim pogledima na invaziju i o tome kako je ona utjecala na njih.

Ana, 22, Moskva: Niko od nas nije želio rat

“Dobro sam, ali kompletna situacija je prilično teška. Svi moji prijatelji i ja smo doslovno šokirani. Niko od nas nije želio rat i protivimo se potezima predsjednika Vladimira Putina. No, nemamo pravo izraziti svoja mišljenja. Na demonstracijama, ljudi se pritvaraju na nekoliko dana, ili kažnjavaju. Sada, bilo kakav antiratni govor može rezultirati 15-godišnjom zatvorskom kaznom. Neki moji prijatelji napuštaju državu i shvatam ih.

Ruske vlasti žele proglasti Metu (koja posjeduje Facebook, Instagram i WhatsApp) ekstremistima. Uz to, policija je nedavno pretražila stan jedne moje prijateljice i stavila je u kućni pritvor na dva mjeseca. Po Moskvi je postavljala postere na kojima piše „ne ratu“. Istraja je u toku, ali kažnjena je. Kompletna situacija je odvratna.

Situaciju pogoršava činjenica da se starija generacija utapa u propagandi i vjeruje da su Putinovi postupci opravdani. To je nadrealno. Već neko vrijeme ne razgovaram sa ocem i djedom.

Hrabri me činjenica da svijet shvata da ruski narod nije izabrao ovaj rat, već da je to učinio predsjednik koji živi u nekoj svojoj realnosti. Ako ne budem zatvorena jer govorim protiv rata, želim pokušati – zajedno sa istomišljenicima – učiniti sve što mogu da svojoj zemlji dam nadu u mirnu budućnost.”

Jana, 25, Moskva: Čini se da nemamo nikakvu kontrolu

“Kada razmišljam o konfliktu, osjećam aksioznost, tugu i frustraciju. Većinom jer ne shvatam kako je iko mogao preduzeti ovaj korak, poslati ljude da ratuju i ubijaju druge. Zastrašujuće. U jednu ruku, utjecalo je na svakoga – psihološki, ekonomski i na mnogo drugih načina. U drugu, shvatam da bismo mogli biti ozlijeđeni ako učinimo nešto u pokušaju da donesemo promjene. Čini se da nemamo nikakvu kontrolu. Peticije i protesti su zabranjeni. Ljudi se hapse samo ako hodaju oko zone u kojoj je zakazan protest.

Sada vidimo da se situacija mijenja svakog dana i pokušavamo pronaći odgovor na mnoga pitanja – „kako ćemo platiti za inostranu robu ako banka ne radi?“, „šta ćemo sa publikacijama, upisima na fakultete i konferencijama na kojima smo odbijeni jer smo Rusi?”…

Naprimjer, nemamo Zoom, niti ostale specijlizirane aplikacije, poput Matlaba (platforma za programiranje) i Coursera (platforma za online kurseve). Isto tako, cijene nekih običnih stvari, kao što su kozmetika i hrana, udvostručene su, a u velikom broju slučajeva nemamo alternativu, jer ovdje nemamo fabrike koje prave tu robu.

Vidimo da proizvodi nestaju sa polica – riža, šećer, brašno, konzervirana hrana, ali pretpostavljam da je to samo zbog masovne panike. Nikada ranije nisam vidjela prazne police u radnjama u centru. Jučer, nisam mogla kupiti kontaktne leće jer ih je nestalo u radnji u kojoj ih uzimam. Čini se da će se sve zatvoriti. Na bankomatima više nema velikih redova. Trenutno, do septembra ne možemo na bankomatima povlačiti ostale valute.

Razmišljala sam o tome da napustim Rusiju, ali postoji problem novca – cijene karata su udesetorostručene, a i tamo me niko ne čeka. Kao što vidite, teško je razdvojiti globalne probleme od svakodnevnih. Ali, da bismo se borili sa anksioznošću, moramo se pokušat sjetiti naših veza sa prijateljima i porodicama i uživati u proljetnom vremenu.”

Tatjana, 28, Moskva, trenutno u Njemačkoj: Moji roditelji mogu sebi opravdati rat, ja ne mogu

“Dobro sam, fizički. Psihički, malo sam slomljena, ali se borim. Preselila sam se u Njemačku prošle godine da bih dobila diplomu, ali cijela porodica mi je u Rusiji. Planirala sam u ovo vrijeme ići vidjeti ih, ali to se ne čini mogućim. Vjerovatno postoji način da dođem u Rusiju, ali šanse da se vratim u Njemačku studirati su ravne nuli. Ne želim riskirati. Imam dozvolu boravka, ali ona ističe u maju. Pošto sve tako brzo eskalira, opterećena sam pitanjem hoću li je moći obnoviti jer sam Ruskinja.

Zbog toga što su ruske bankovne kartice blokirane, a Rusija izbačena iz SWIFT-a, roditelji su mi unaprijed poslali novac, za svaki slučaj, a ja sam žurila da ga brzo podignem dok mu nisam izgubila pristup. Moja porodica vidi promjene cijena. Sestra se muči da nabavi proizvode za bebu, jer su cijene vrtoglavo porasle. Jedan moj rođak, ali i otac, mogli bi izgubili poslove, jer su im oni vezani za evropski biznis, a sada su sve te linije komunikacije prekinute.

Imamo daljeg rođaka koji živi na jugu Ukrajine. Njegov grad je direktno pogođen i brinemo za njega. Svi smo pogođeni mentalno, preplašeni i pod stresom. Mjesecima se borim sa svojim psihičkim stanjem, a sve što se dešava mnogo utječe na njega. Ja sam protiv rata, kao i većina prijatelja i ljudi koje znam. To su uglavnom ljudi mojih godina koji imaju sličan nivo obrazovanja. No, kada je riječ porodici, nažalost, imam konflikt s roditeljima. Imamo potpuno različite poglede.

Ne mogu niti objasniti zašto vjeruju u to u što vjeruju. Možda je to njihova sovjetska prošlost, ili vladina propaganda kojom se pune toliko godina, a možda se radi i o prevelikoj količini straha da dozvole sebi mišljenje da je svijet drugačiji nego što oni misle.  Svakom slučaju, teško to podnosim. Ponekad ih pokušavam uvjeriti u suprotno, ali to očito ne ide. Općenito, oni nisu zagovornici rata, žele da završi, no, oni ga nekako mogu opravdati u svojim glavama.”

Kira*, 20, Moskva: Ne želim živjeti u izolaciji

“Istina je da su sve moje omiljene prodavnice, poput H&M-a Bershke ili P&B-a zatvorene. Zbog toga sam uznemirena. No, imam rusku alternativu pa će moja proljetna kolekcija svakako biti odlična. Upravo sam kupila iPhone, tri dana prije početka inflacije. Bio je prilično jeftin, ali sada želim kupiti AirPods i stvarno su skupi. Bili su 7.000 rubalja, a sada koštaju više od 14.000.

Moj prijatelj je trebao biti pripravnik kod jednog međunarodnog izdavača magazina, ali su prestali raditi u Rusiji prvog dana kada je došao tamo. Što se mene tiče, ja sam uključena u sportsku industriju. Siguran sam da znate za Svjetsko prvenstvo u odbojci 2022. koje je bilo planirano u Rusiji. Sada toga neće biti. To je kao da su vam noge odrezane. To je šokantno. Kako živjeti bez onoga za šta si živjela?

Dobila sam vladin email u kojem stoji da do 14. marta moramo uzeti sve fajlove sa Instagrama, jer poslije toga neće raditi. TikTok nije dostupan. Imamo VK (ruska zamjena za Facebook), ali to nije isto. Ne mogu više niti gledati riječ „Telegram“, jer je bio na svakom storyju na Instagramu. Ljudi se povezuju na nove kanale Telegrama jer Instagram više ne radi.

Većina mojih prijatelja tvrdi da je vlada odvratna. Ne podržavam taj stav, ali mislim da nam trebaju promjene. Postoje okupljanja protiv rata. No, starije generacije su za našeg predsjednika. Jedan moj prijatelj je protiv vlade, dok je njegova baka podržava. Zato se svađaju. Moja osjećanja u vezi odluke našeg predsjednika su pomiješana.

Želim mir, ali moja baka misli da naša vojska treba zaštititi Ruse u istočnoj Ukrajini. Također, moja susjeda je sa zapada Ukrajine. On podržava predsjednika, uprkos činjenici da joj je cijela porodica još tamo. Kada čujem takvo nešto od ukrajinskog naroda, onda prestajem sumnjati u strategiju predsjednika. Možda Putin i njegovi ljudi znaju više i da je to zaista opravdano. Nadam se da jeste i nadam se da će ovo brzo zaustaviti.

Situacija u našoj ekonomiji nije dobra. Predsjednik bi trebao brinuti o nama, o svom narodu. Šta je sa mojom budućnosti? Ne želim ovdje živjeti u izolaciji.Zaista ne mogu shvatiti zašto Rusi nemaju pravo da jedu u McDonald'su. Naravno, to je možda čudan primjer, ali mi koji smo protiv rata, ispaštamo zbog njega.”

Katja, 21, Moskva: Ne protestujem, previše je zastrašujuće

“Većina sankcija mi se čini čudnim. Čelnici vlade su pokrenuli ovaj horor, ali zabrane i sankcije nametnute su običnom narodu. Zatvaranje radnji i uklanjanje nekih proizvoda iz prodavnica mi je nelogično. Zašto običnim ljudima oduzimati čak i nešto što je beznačajno? Već smo u dubokom s…u. Svijet nas sve mrzi, to je već dovoljno.

Mogu bez pristupa blokiranim društvenim platformama. No, mnogi Rusi su lišeni ne samo besmislenog zabavnog sadržaja, već i uspomena, rada, ali i važnih i istinitih informacija o tome što se događa, koje se ne mogu dobiti iz zombi kutije (televizora). Tamo nam očito lažu.

Tamo gdje sam, ljudi obično izražavaju mišljenje na okupljanjima, na društvenim mrežama i u sopstvenim krugovima. Ljudi tajno šire glas o protestima, a svako ko želi učestvovati lako može saznati sve o tome. Neke online zajednice, naprimjer, samo postave jedan broj (kojim navode na datum) i to svako razumije. No, ja osjećam da nije sigurno izraziti mišljenje, naročito kada se govori o tome online ili preko telefona. Ne prisustvujem protestima. Previše je zastrašujuće, ideja da budem ubijena ili zatvorena. Osim toga, vidim da niti nakon toliko godina velikih protesta, ljudi nisu uspjeli promijeniti ništa. Vladi narod ne treba.

Većina ljudi u Rusiji je protiv rata. Neki o tome govore otvoreno, ali to ne završi ničim dobrim. Zaista želimo pomoći, ali nismo u stanju niti riješiti probleme u sopstvenoj zemlji, a sada bismo trebali tražiti da se zaustavi rat u drugoj državi. Vjerujte, i dalje pokušavamo. Pišemo na društvenim mrežama, potpisujemo peticije, šaljemo novac.., ali to zasad nije polučilo nikakve rezultate. Vlada nas samo udara pendrekom.

I, eto, ako baš hoćeš izbaciti baciti bijes na nekome, vikni barem da je Putin š…k, kao i njegova svita, a ne obični građani. Kakve mi veze imamo s tim?” (AlJazeera)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

   
Ključne riječi: , , , ,