Nije lako pronaći sagovornike s Kosova koji rado pričaju o koroni. Mnogi izbjegavaju karantin

Tri sedmice porodičnog druženja na Kosovu i nakon toga dvije sedmice karantina u Njemačkoj. „Mi smo početkom augusta automobilom preko Srbije, Mađarske, Slovačke i Češke doputovali u Njemačku i nismo ni znali da smo zaraženi. Kada smo doputovali, testirali smo se i pokazalo se da je moja supruga zaražena. Pritom nije imala nikakve simptome”, govori N. H. iz Dortmunda koji ne želi da mu se objavljuje puno ime i prezime, piše Deutsche Welle.

Ovih dana nije lako pronaći sugovornike s Kosova koji rado pričaju o koronavirusu. Mnogi izbjegavaju karantin, prije svega kako ne bi izgubili posao.

Koronavirus – tabu

Ljekar Ilir Arifi je jedan od rijetkih koji želi otvoreno govoriti o virusu. On sam se također zarazio tokom svog boravka na Kosovu. Sada se, nakon što su on i njegova supruga nakon povratka u Njemačku testirani pozitivno, nalazi u karantinu.

„Problem s pandemijom na Kosovu je taj da mnogi skrivaju svoju bolest. Zaraza je povezana s osjećajem srama. I straha da će im porodica biti stigmatizirana i da bi mogli izgubiti posao. No tako se neće riješiti problem”, kaže Arifi za DW.

Prema njemačkom državnom epidemiološkom Institutu Roberta Kocha Kosovo se ubraja u zemlje s najvećim brojem osoba koje se u Njemačku vraćaju sa zarazom, piše Deutsche Welle.

Problem je da mali broj njih zna gdje se zarazio. Tako i N. H. pretpostavlja da se zarazio na povratku u Njemačku. „Niko iz moje porodice nema koronavirus. Moja supruga je posjetila samo svoju porodicu u Mitrovici”, kaže.

I ljekar Arifi, koji trenutno prolazi kroz sve faze oboljenja, kaže kako je na Kosovo otputovao „samo kako bi vidio porodicu”.

Razmak? Kakav razmak?

Porodična slavlja. Mnogi migranti iz samo tog razloga ljeti uopće putuju u domovinu, kako bi se našli s većim brojem članova porodice. Koronavirus ne važi kao izvinjenje ako se ne posjeti neki član porodice ili ako se ne ode na svadbu ili sahranu. I kada kažemo porodici u kontekstu Kosova, tada ne govorimo samo o roditeljima, braći i sestrama nego i djedovima, bratićima, tetkama, stričevima…vrlo brzo se broj mogućih kontakata penje na nekoliko desetaka.

Fajri Beqa, internist iz Berlina, proteklih sedmica govori sa svojim sunarodnjacima s Kosova. I on je uvjeren da je najveći broj zaraženih koronavirus „pokupio” na nekom od porodičnih okupljanja. „Nakon mjeseci strogog lockdowna na Kosovu su se mnogi opustili i pomislili da je pandemija gotova. Zbog toga se nisu poštivale osnovne mjere: higijena, maske i prije svega razmak“, kaže za DW.

I N. H. iz Dortmunda kaže da se razmaka nitko ne pridržava. „I u kafićima su stolovi postavljeni tijesno. Niko nije oprezan”, kaže on. Ljekar Beqa posmatra jedan drugi fenomen: „Mnogi mladi čak i negiraju da su zaraženi.”

Uvezeni virus

Povratnici s Kosova su nakon dolaska u Njemačku dužni podvrgnuti se testu, bez obzira na to dolaze li automobilom ili avionom. Katrin Pinetzki iz grada Dortmunda kaže da se putnici koji dođu kući automatski upućuju u zračnu luku gdje se nalazi centar za testiranje, piše Deutsche Welle.

No to funkcionira samo na dobrovoljnoj bazi, za dobrobit ostatka društva. „Nemoguće je kontrolisati drže li se svi ovog pravila”, kaže Pinetzki. Zdravstveni uredi ne mogu kontrolisati drže li se svi i pravila o karantinu. I tu se apeluje na svijest povratnika. N. H. je stigao automobilom i prilikom prelaska granice nije kontrolisan. No on garantuje da se njegova porodica drži pravila. Isto kaže i ljekar Arifi. „Ja nisam napuštao stan”, uvjerava nas.

No ljekar Beqa govori o malo drugačijim vrstama ponašanja povratnika s Kosova. „Neki su negirali simptome i tako se vratili u Njemačku bez da su se prijavili zdravstvenim uredima. Veliku ulogu pritom igra strah od gubitka posla”, kaže on. Mnogi iz jugoistočne Evrope, pa tako i s Kosova u Njemačkoj rade pod otežanim uslovima i to u branšama gdje bolest često znači i ugrozu radnog mjesta.

Koliko je takvih slučajeva, to se ni ljekar Beqa ne usudi procjenjivati. (Tuzlanski.ba)