Utorak, 12. Novembar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Pročitajte kolika je prosječna plata u Njemačkoj, te koja su to zanimanja bolje, a koja slabije plaćena…

Ustaljeno je mišljenje da su u Njemačkoj plate visoke. To je i razlog zašto se mnogi odlučuju doći u ovu zemlju raditi i živjeti. No, koliko su one stvarno visoke? I koliko “uzme” država?

Brojke ne lažu – ali ih valja znati pravilno “čitati”. Tako, recimo, treba znati da ćete, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plata, dobiti odgovor o bruto, a ne neto iznosu. Ako uopće dobijete odgovor, jer Nijemci to pitanje smatraju indiskretnim i nerado odgovaraju na njega. Statistike, pak, govore da je prosječna mjesečna bruto plata u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2.950 eura, piše Deutsche Welle.

Prosječna mjesečna bruto plata u Hrvatskoj je u prvoj polovici ove godine iznosila nešto više od 8.700 kuna, dakle, oko 1.175 eura. Prosječna neto plata isplaćena zaposlenicima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža, tačnije, 33 posto niža – i iznosila je 1.945 eura. Iza tih više od hiljadu eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja.

Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate pritom ovisi o poreznoj klasi zaposlenika (1-6), koja, pak, ovisi o tome živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova…

Neto i bruto plata u Njemačkoj

Za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku platu od 2.948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku platu.

Ocu ili majci dvoje djece će – nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 posto), doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,3 posto) za penziono osiguranje, 36 eura (1,25 posto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 posto) za osiguranje za njegu u starosti – na račun sjesti 2.209 eura.

Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece će na računu na koji joj se uplaćuje mjesečna plata u bruto iznosu od 2.948 eura naći samo 1.944 eura, jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti od kojega su otac ili majka dvoje djece iz našeg prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun sjesti još 40-ak eura manje.

  • Najbolje i najlošije plaćena zanimanja

    Prosječna plata je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposlenici u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njenom dnu je ogromna. Ljekari primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 hiljada eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i finansijskom sektoru, a 30-ak hiljada eura godišnje manje ljekari specijalisti – i to bez kadrovske odgovornosti.

  • Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu su pomoćni radnici u kuhinjama koji zarađuje u prosjeku manje od 2.000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuhari, pomoćni radnici u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plate imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i odgajatelji/odgajateljice u vrtićima.

    Zakonski propisana minimalna dnevnica

    Njemačka je jedna od zemalja Evropske unije sa zakonski propisanom minimalnom platom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU-članice: Belgija, Irska, Holandija i Francuska.

    Najnižu minimalnu platu po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Latvija (2,54 eura), Rumunija (2,68 eura),  Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima.

    Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne firme ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te izraditi poreznu prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerovatnije biti potreban porezni savjetnik jer izrada porezne prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj.

    Može vam se lako dogoditi i da vam upravo to savjetuju porezni službenici kojima se obratite s pitanjima o vašim poreznim obvezama i poreznoj prijavi. A s poreznim vlastima u Njemačkoj nije se za šaliti pa se s poreznom prijavom ni u kojem slučaju ne smije “zabušavati”.

    Osim toga, njemački porezni sistem je vrlo složen i vrlo je vjerovatno da bi vam porezni savjetnik mogao pomoći ne samo da ispravno napravite svoju poreznu prijavu nego i da možda ne previdite koju poreznu olakšicu koju možete iskoristiti i koja bi mogla umanjiti vaš porezni dug.

  • Više od europskog prosjeka, niže nego u Švicarskoj

    Dakle, jesu li plate u Njemačkoj visoke? Iz hrvatske perspektive svakako jesu – prosječna bruto plata je dva i pol puta viša, neto plata nešto malo manje (1.945 eura u Njemačkoj naspram 6.436 kuna, dakle, oko 870 eura). Radi se, treba to na kraju naglasiti, naravno, uvijek o uredno regulisanim, prijavljenima i plaćenim radnim odnosima.

    Poslovi “na crno” su izvan svih ovih statistika – i zakona. Plate u Njemačkoj su znatno više od evropskog prosjeka, ali niže nego u Švicarskoj, Luksemburgu i Danskoj. To govore “gole” statistike i brojke. Ali, kada govorimo o visini plate, uvijek je važno posmatrati i širi kontekst: koliki su troškovi života, prije svega hrane i stanovanja, kakva je situacija na tržištu rada, kako su plaćena pojedina zanimanja. Korisno je, na koncu, znati i ovaj podatak: da je 2017. jedno njemačko domaćinstvo u prosjeku potrošilo 2.517 eura mjesečno, od čega 897 eura samo na stan i režije. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , , ,