Uvijek iznova se čuje kako u Njemačkoj nedostaje stručnjaka i da će to ovu zemlju još skupo koštati. S druge strane, ekonomski stručnjaci ukazuju na konkretne podatke i tvrde da je i taj nedostatak – bajka.

Nijemci su stručnjaci u širenju panike. Kad već to nije strah od novog svjetskog rata i atomske kataklizme, onda je dovoljno dobra i panika da će Njemačkoj ponestati stručnjaka s kojima bi ova zemlja mogla držati korak s izazovima budućnosti: na primjer u elektro-mobilnosti, digitalizaciji i promjenama koje sa sobom nosi umrežena Industrija 4.0.

Tu su i napisi o nedostatku njegovatelja za stare i bolesne, o nedostatku učitelja po školama, ali najveća panika se diže oko nedostatka takozvanih MINT stručnjaka – matematika, informatika, prirodne znanosti i tehnika. Uvijek iznova se čuje kako to mladi Nijemci ne znaju, to ne uče i da to neće niti naučiti. Barem neće dovoljno njih. Došljaci nam tu neće mnogo pomoći, ne samo jer ne znaju njemački, nego i zato jer često znaju i manje nego mladi Nijemci.

Tako se i u medijima već odavno udomaćio termin koji nagovještava kataklizmu koja nas neminovno čeka: Fachkräftemangel, nedostatak stručne radne snage. Ali ako se malo bolje pogleda, mnogo toga nije tako crno kao što se prikazuje, negdje nije dobro, ali i tu smo si često sami krivi.

„Nedostatak” nije isto što i „usko grlo”

Nije sporno kako u nekim područjima Njemačke, na primjer u Bavarskoj i pokrajini Baden-Württemberg doista ima poduzeća koja ne mogu naći stručnjake za svoje pogone. Ali baš su to područja gdje su i tvrtke visoke tehnologije često smještene u nekom selu gdje jednostavno niti nema mnogo ljudi koji traže posao. U gradovima i industrijskim i obrazovnim središtima izgleda sasvim drugačije: „Mi tu govorimo prije o uskim grlima u dolasku stručne radne snage, a ne o nestašici”, objašnjava Axel Plünnecke iz Instituta njemačkoga gospodarstva iz Kölna. A „usko grlo” je mnogo manje dramatično nego „nestašica” kojom mediji vole plašiti javnost.

S tim se slaže i Lars Niggmeier, stručnjak za tržište rada iz Hannovera: „Po mom mišljenju, nema opće nestašice radne snage. U najvećem dijelu zanimanja zapravo imamo i velik broj nezaposlenih stručnjaka koji ne mogu naći posao. U sasvim malenom broju zanimanja je doista teško naći nekoga. Ali to je sićušan udio zanimanja u ovoj zemlji.”

Zašto onda imamo toliko nezaposlenih?

O „nedostatku” radne snage se ionako može govoriti samo u uvjetima opće zaposlenosti. Ali ova zemlja je daleko od toga: ovog studenog je bilo 2 milijuna i 368 hiljada nezaposlenih i samo 772 hiljade radnih mjesta – na svako praktično po tri nezaposlena kandidata. Teško se može zamisliti da uz odgovarajuće doškolovanje nije moguće pokriti barem dobar dio tog „nedostatka” stručne radne snage.

Ali i tržište radne snage je tržište kao svako drugo: vlada zakon ponude i potražnje i ako se nešto traži, onda će i cijena rasti. Drugim riječima, ako doista postoji nedostatak stručnjaka u nekim područjima, onda bi trebalo očekivati da će i njihove plaće rasti.

A to jednostavno – nije tako, kaže nam Lars Niggmeier. Plaće takvim stručnjacima rastu, ali tu nema nikakvog iznenađenja: „Čak i inženjerima plaće rastu posve u okviru prosjeka. Kada bi vladala nestašica, onda bi njihove plaće trebale naglo rasti.”  Štoviše, u Njemačkoj ima mnogo inženjera koji moraju raditi tek kao „posuđena” radna snaga.

„Jadne” njemačke škole

No i Axel Plünnecke govori o „jadnom obrazovanju” kakvo se nudi po njemačkim školama: „Znamo po ispitivanjima kako oko 20% učenika ima velikih problema uopće završiti školu. A to znači dodatno ih kvalificirati kako bi uspješno završili obrazovanje.” No takve optužbe već ljute profesora iz Instituta za rad i kvalifikaciju Sveučilišta Duisburg-Essen, Gerharda Boscha: „Takve stvari se govore već 120 godina i stalno se ponavljaju.” Po njegovom mišljenju, tu nisu problem škole – nego učenici, svih imovinskih slojeva: „Imamo mnogo jedinaca koji su razmaženi i teško se prilagođavaju. Imamo problema u školama i s djecom iz neobrazovanih slojeva, na primjer tamo gdje su u dugogodišnjoj nezaposlenosti roditelja stekli krivi dojam da novac dolazi sam od sebe, a ne da ga se mora zaraditi svojim radom.”

Spas s izbjeglicama?

Na njemačkom tržištu rada doista ima sve više došljaka s Bliskog i Srednjeg istoka, ali za Plünneckea to u dogledno doba nije rješenje za stručnu radnu snagu. Proći će još „tri, četiri, pet godina dok na tržištu radne snage budemo imali i veći broj izbjeglica” u tim zanimanjima.

Gerhard Bosch pritom upozorava da mnogi od njih još uvijek ne znaju njemački i da se to veoma često nastavlja i u sljedećem naraštaju, među njihovom djecom koja doduše jesu u ovoj zemlji, ali žive u odvojenoj realnosti svoje kulture. „Taj problem ne smijemo umanjivati”, upozorava Bosch.

No Plünnecke isto tako upozorava na statistike gdje se vidi da takvi došljaci doista dolaze u tražena zanimanja, a čak i u spomenuta MINT-zanimanja (matematika, informatika, prirodne znanosti, tehnika) se njihov broj u samo godinu dana popeo s pet na deset hiljada. (DW)