Fadil Mešan je istaknuti aktivista BiH u dijaspori. Na sebi svojstven način, posebno sportom, u kome je od malih nogu, svojevrstan je ambasador naše domovine u svijetu. Skoro i da ne postoji značajnija manifestacija građana BiH u dijaspori kojoj nije dao svoj doprinos.
Djetinjstvo u domovima ratne siročadi
– Rođen sam u Kupresu. Sa četiri godine ostao sam bez oba roditelja. Od 1945. do 1961. godine djetinjstvo sam proveo u domovima za ratnu siročad, ovim redom: Bugojno, Livno, Turbe, Prača, Rogatica, Goražde i Travnik. U Belgiji sam s porodicom, suprugom Elvisom i kćerkama, Adelom i Lindom, od 1993. godine. U Belgiju smo došli na poziv jednog stonoteniskog kluba koji je želio iz nižeg ranga ući u najviši rang takmičenja. Sa kćerkama sam to i ostvario. Nakon tog uspjeha, dobijamo poziv iz Brisela i kao trener sa kćerkama kao igračicama nastupamo za Briselski klub “Alpa XL” s kojim osvajamo dva puta Kup Belgije i jednom šampionsku titulu. Belgiju smo predstavljali dva puta u Kupu kupova Evrope i jednom u Kupu prvaka. Predstavljanjem Belgije predstavljali smo i svoju BiH, zar ne? – rekao je Fadil.
Kako su organizovani građani BiH u Belgiji?
– Broj građana BiH u Belgiji je po nekim procjenama oko tri hiljade. Što se organizovanosti tiče ona se, uglavnom, ogleda kroz sportske klubove i vjerske zajednice. Ovdje moram istaći Sportsko društvo “Bosna ljiljani” u kome se svojom angažovanošću ističu fudbaleri koji su i najbolji ambasadori naše BiH. Pored mnogih aktivista istakao bih Muradifa Durića Tarzu i Enesa Čelikovića koji svoj doprinos nesebično daju kroz angažovanost u fudbalu, a posebno u onom dvoranskom. Najviše njihovom zaslugom reprezentacija dijaspore BiH u Belgiji je stalni učesnik Svjetskih prvenstava u malom fudbalu. Ekipa Belgije je i osvajač sedam tih prvenstava – dodao je.
Vi ste idejni tvorac održavanja Svjetskog prvenstva bh. dijaspore u malom fudbalu. Koliko je ovo sportsko druženje značajno za bh. dijasporu?
– Mogu s ponosom istaći da takvu manifestaciju nema niti jedna svjetska dijaspora i da je to najveća manifestacija koju organizuje Svjetski savez dijaspore BiH. O značaju prvenstva mogu samo reći jednu rečenicu: za uvažavanje drugih i drugačijih Svjetsko prvenstvo bh. dijaspore u malom fudbalu učinilo je više za BiH i njenu promociju nego većina ambasadora i konzula naše zemlje – kaže Mešan.
Kada je sport u pitanju, jednom činjenicom ste posebno ponosni…
– Baš tako. Najveći ponos osjećam što sam uspio kao niko do sada, da budem jedini čiji su članovi porodice činili kompletnu reprezentaciju svoje zemlje i koji su u klupskom takmičenju predstavljali i zemlju u kojoj nisu rodjeni – Belgiju, u Kupu Evrope i Kupu prvaka.
Gdje god ste živjeli na svoj način ste promovisali domovinu. O svemu što ste uradili, bh. javnost malo zna?
– Ja sam u Travnik došao 1957. godine iz Doma za ratnu siročad u Goraždu i upisao se u Učiteljsku školu. Odmah sam se počeo isticati kao svestran sportista. U svojoj sportskoj karijeri ovaj grad predstavljao sam u šest sportova i na taj način proglašen najsvestranijim sportistom ovog grada u njegovoj dugogodišnjoj historiji. Dobio sam niz priznanja, među kojima i dvije nagrade za životno djelo koje su mi dodijeljene od Opštine Travnik i od Sportskog saveza Srednjebosanskog kantona. No, da mi se ne zamjeri što ću s ponosom istaći one tri koje sam dobio samo u po jednoj rečenici. Navest ću ih redom: na svom radnom mjestu nastavnika tjelesnog odgoja sa učenicima sam za osam mjeseci izgradio rukometno igralište sa tribinama i zbog odluke da ga gradim, bio proglašen ludim. Tu divnu rečenicu, a koja glasi: “Nastavnik koji je s učenicima izgradio ovaj divni objekat, opismenio je ovaj kraj uspješnije nego svi nastavnici od osnivanja škole”, izrekao je jedan vjerski uglednik iz Zagreba prilikom posjete Gučoj Gori, mjestu u kome sam radio. Druga od te tri je ona rečenica koju je u Linzu, na proglašenju najboljih ekipa i pojedinaca Svjetskog prvenstva dijaspore BiH izgovorio tadašnji ambasador BiH u Austriji Haris Hrle, a ona glasi: “Čovjek koji je dao ideju za ovu najveću manifestaciju koju organizuje SSD BiH, BiH je svijetu predstavio uspješnije nego svi mi ovdje zajedno”. Treću rečenicu je izrekao tadašnji selektor fudbalske reprezentacije BiH, Miroslav Ćiro Blažević, prilikom intervjua, a nakon pobjede BiH nad Belgijom od 4:2. U toku intervjua je u jednom momentu ustao, stavio ruku na moje rame i obratio se prisutnim novinarima, TV izvještačima, ovim riječima: “Vidite ovog mog prijatelja, on je jedina osoba kojoj ja skidam kapu kada je sport u pitanju”. Takav kompliment dobiti na takvom mjestu i od takvog sportskog autoriteta je ogromno priznanje i čast – priznao je Mešan.
Nedavno ste boravili u domovini, u svom Travniku. Kakve utiske nosite iz BiH?
– U svoju BiH i svoj Travnik odlazim svake godine. Ma šta ko mislio o njoj, BiH je za mene najljepša zemlja na svijetu koju vode najlošiji političari za koje svijet zna. Posljedice takvog vođenja su napuštanje zemlje, najviše mladih, kopanje po kontejnerima, neodgovoran odnos prema sportu, enormna razlika između plata i penzija u odnosu na one u Parlamentu, stotine nekakvih stranaka i mnogo toga još što je neshvatljivo – zaključio je. (Moja BiH)
