Uvođenje zaštitnih mjera protiv epidemije Covida-19 povezano je sa opsežnim katalogom kazni koje se mogu izreći u slučaju njihovog kršenja.

U Njemačkoj te kazne mogu biti drakonske. Gradovi njima krpe proračunske rupe.

U Njemačkoj su mjere povezane s koronavirusom zakonski definisane u okviru Zakona o zaštiti od infekcija, a to je u nadležnosti pojedinih saveznih zemalja. Zbog toga ne postoji jedinstveni katalog novčanih kazni za cijelu zemlju za pravila o koronavirusu. Kršenje propisanih mjera se smatra prekršajima, pri čemu je moguće da, ovisno o visini kazne, to preraste i na razinu krivičnog djela.

Na saveznoj razini postoje samo opće odredbe o visini kazne već samo okvirne odredbe. Tako se primjerice za kršenje zabrane okupljanja propisuje novčana kazna ili zatvor do 5 godina, za kršenje zabrane kontakta je kazna od 200 eura nagore, a za nepoštivanje zabrane obavljanja djelatnosti se predviđa novčana kazna ili kazna zatvora do 2 godine.

Moguće su drakonske kazne

Do sada se u Njemačkoj najčešće bilježi kršenje odredbi o ograničenju kontakta. Međutim i tu su među pojedinim saveznim zemljama razlike osjetne. Svako ko prekrši zabranu kontakta u Berlinu plaća najmanje 50 eura – u Düsseldorfu 200 eura. Ko god se u Stuttgartu vozi autobusom bez maske plaća i do 250 eura, a u Mainzu samo 50 eura. Dok vlasnici kafića i restorana koji protivno odredbama otvore ugostiteljske objekte u Kölnu moraju računati s kaznom od 1 000 do 2 000 eura, u Münchenu se za taj prekršaj mora platiti 5 hiljada eura, a u Berlinu se kazne kreću od  5 do 10 hiljada eura. Oni koji neki propis više puta krše mogli bi biti prisiljeni na vrlo osjetljive izdatke: njima se kazne mogu povećavati i do 25 000 eura.

Međutim koliko pojedini gradovi uopće ubiru novca od kazni? Situacija je vrlo različita. Za sada je prvak ovoj disciplini Stuttgart: tamo je do sada izrečeno kazni u iznosu od dva miliona eura, gotovo četiri puta više od Kölna – iako Köln ima 400.000 stanovnika više, a sigurno je da njegovi građani nisu discipliniraniji.

Drugoplasirani je München s trenutnim prihodom od 1,8 miliona eura, a slijedi Hamburg s 1,3 miliona eura. Moguće je međutim da on prestigne München budući da hanzeatski grad na sjeveru Njemačke trenutno nema tačne podatke o kaznama koje su izrečene, ali još nisu naplaćene. Do početka decembra je u blagajnu ovog najvećeg njemačkog lučkog grada pristiglo 1,3 miliona eura.

Obilasci s policijskom pratnjom

Bez obzira na to koliko novca inspektori koji kontrolišu pridržavanje mjera uberu, oni zasigurno nemaju posao iz snova. Mnoge vrijeđaju, pljuju, kašlju im u lice ili im prijete. “Tamo gdje se okupljaju mladi, u problematične dijelove grada ili sredstva javnog prijevoza oni idu samo s policijskom zaštitom, jer su ljudi prema njima neprijateljski raspoloženi”, kaže šef njemačkog policijskog sindikata Rainer Wendt. „Ali većina ljudi je vrlo sretna kad neko nadzire poštivanje mjera pandemije”, dodaje Wendt.

Glavni gradovi država to čine s različitim stepenima strogosti i učestalosti. Nakon lockdowna u novembru, broj prekršajnih postupaka u Hamburgu se utrostručio, a u Hannoveru je čak osmerostruko veći. U Münchenu je sve ostalo gotovo isto. Wiesbaden ima otprilike jednak broj stanovnika kao i Kiel, ali je pokrenuo dvanaest puta više postupaka protiv koronskih grešnika i očekuje gotovo deset puta veći prihod.

Krpanje proračuna ili pomoć kulturi?

Većina gradova novac prikupljen od kazni koristi za popunjavanje rupa u proračunu. Oni su naime općeniti gledano u značajnom minusu, budući da imaju manje prihode od poreza jer je velik dio prodavaonica i ugostiteljskih objekata velik dio prošle godine bio ili zatvoren, ili su radili samo smanjenim obimom.

Rijetku iznimku u tom pravilu predstavlja Bonn. U aprilu je bivši glavni grad uplatio 219.000 eura prikupljenih od novčanih kazni u posebno osnovan Fond solidarnosti za kulturne institucije.

Osim toga se nominalno izrečene kazne ne slijevaju odmah u gradske blagajne. Ralf Munser, glasnogovornik Wiesbadena, objašnjava zašto: „Disciplina mnogih građana, kada je o plaćanju kazni riječ, često nije baš uzorna. Oni odugovlače s uplatom, pokušavaju objasniti zašto novčana kazna koja im je izrečena nije opravdana. Ali vrlo malo njih ima uspjeha s tim. ”

Međuim svako ko misli da gradovi pune džepove novčanim kaznama za u vezi s koronom – vara se. Tako je naprimjer grad München 2019. ubrao 9,2 miliona eura kazni zbog pogrešnog parkiranja – pet puta više nego kroz novčane kazne zbog nepoštivanja mjera protiv korone. (DW)