Subota, 21. Septembar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Koka i brza lova: Prva narko država u našem okruženju

Organizovani kriminal, val nezaposlenosti koji svakog dana postaje sve veći, brza lova do koje se dolazi isključivo ilegalno i naravno vrhunska droga povezana s tim – albanska je svakodnevica koju je za srpski Vice prepričao Monty Reed

Januar je, nalazim se u predgrađu Tirane i trebam se sastati s dva lokalna krijumčara kokaina koji su se upravo vratili iz Njemačke, odakle su donijeli drogu. Poput mnogih drugih albanskih dilera, Artan i Luli su se prebacili s kanabisa na kokain, jer je mnogo unosnije i lakše ga je nabaviti.

Kažu mi kako mjesečno mogu zaraditi do 20 hiljada eura, krijumčareći kilu bijelog u bogatije države Evrope, u kojima je tržište kokaina sve veće i veće.

Između macho priča o korištenju palica i boksera, njih dvoje razgovaraju o zlatnim Rolexima, nabrijanim automobilima i zgodnim curama.

“Kao što vjerovatno možete vidjeti” kaže Artan, pokazujući prema poplavljenoj ulici koja je vjerovatno posljednji put asfaltirana prije njihovog rođenja, “ako želite izaći navečer i nabaviti stvari ovdje, morate otići do Njemačke, Italije ili Engleske. Zato je kokain pravi posao.”

Otkako je finansijski krah devedesetih godina doveo do rasprostranjenog siromaštva i građanskog haosa, mlađe generacije u Albaniji našle su se zarobljene ispod mreže siromaštva i korupcije. Za neke od njih, trgovina drogom nudi bijeg iz sirotinjskih predgrađa Tirane.

Mada, krijumčarenje droge ovdje nije ništa novo; to je trgovina koja traje jako dugo u Albaniji. Uprkos tome što je zemlja članica NATO-a i blizu pristupanja Evropskoj uniji, Albanija je postala prva narko država u Evropi. Prema definiciji Međunarodnog monetarnog fonda, narko država je ona država u kojoj je krijumčarenje drogom prodrlo u sve institucije sistema, a to su na primer Venezuela, Guinea Bissao u zapadnoj Africi – Albanija.

  • Droga je najveći biznis

    Američka administracija je 2018. godine opisala Albaniju kao dom “nekontrolisane korupcije, slabašnih institucija i prodornih državnih granica”, trgovine drogom, poreznih utaja, krijumčarenja ljudima kao najunosnijim kriminalom u zemlji. Droge su ovdje “veliki biznis”.

    Ova mala, bivša komunistička država na Jadranskom moru označena je kao najveći ilegalni proizvođač kanabisa u Evropi. U 2017. godini albanska policija je zaplijenila 68 tona trave, u vrijednosti od 680 miliona dolara. Ali šverc kokaina je taj koji je Albaniji donio status narko države.

    U posljednjem desetljeću albanske bande su postale glavni igrači u unosnom trgovanju kokainom u Velikoj Britaniji i ostatku Evrope. Albanske bande su se izborile za svoj status na crnom tržištu prodajući najčistiji kokain po pristupačnim cijenama, što je doprinijelo povećanju prodaje takvog kokaina na kontinentu od 2012. godine.

    Albanski krijumčari su uspostavili direktne puteve za šverc kokaina iz Južne Amerike do velikih luka u Holandiji i Belgiji. U februaru 2017. godine policija je u albanskoj luki Dureš zaplijenila brod sa 613 kilograma kokaina skrivenih u pošiljki banana iz Kolumbije.

    Istovremeno, sve je više albanskih mafijaša ubijenih u kriminalnim obračunima u Južnoj Americi. Iste godine, Remzi Azemi, za koga se vjeruje da je bio jedan od većih krijumčara kokaina ubijen je u “sačekuši” dok se blindiranim kolima vozio u mjestu Guaiagil u Ekvadoru. Godinu dana prije toga u istom gradu ubijen Ilir Hidri, još jedan krijumčar albanske nacionalnosti.

  • Narko bossevi kroje zakone

    Albanija je takoreći jedinstvena u Evropi jer u ovoj zemlji narko bossevi nisu nekakvi odbačeni odmetnici. Oni su u velikoj mjeri povezani sa ljudima koji upravljaju zemljom, a često i s onima koji bi trebali sudski goniti.

    Novac od droge je ključan dio albanskog demokratskog sistema, jer je najbolji put do sigurnih glasova stanovništva kad ih plaćate gotovinom, a najbolji generator gotovine je trgovina drogom.

    U jednom istraživanju koje je finansirala Evropska Unija, rađenom u razdoblju od 2016. do 2019, čak 20,7% Albanaca potvrdilo je da im je nuđen novac u zamjenu za glas na izborima. U januaru je otkriveno da su krijumčari kokainom uspješno namjestili posljednje izbore kupovinom glasova.

    Afrim Krasnići, čelnik Albanskog Instituta za političke studije kaže da su kriminalne grupe u Albaniji imale veći uticaj na izbore 2017. godine od političkih stranaka. “Danas, postoji konsenzus prema kojem niko ne može pobijediti na izborima bez podrške narko grupa”, ističe Krasnići.

    I upravo zbog toga što su krijumčari droge toliko povezani s onima koji su na vlasti, britanska obavještajna služba poslala je posmatrače u Tiranu kako bi pratili akcije krijumčara. Jedan britanski obavještajac rekao je za VICE kako su imali jasne dokaze da su informacije koje su oni prikupljali procurile nazad do albanske policije.

    Britanci su onda udružili snage sa SAD-om, Holandijom i Italijom, koji su se svi ovoj akciji pridružili nakon što su shvatili da informacije koje su podijelili s albanskim vlastima uporno završavaju u pogrešnim rukama.

    Prethodna dva ministra unutrašnjih poslova albanskog premijera Edija Rame su bili uključeni u skandale povezane s drogom. Prvi od njih, Saimir Tahiri, čeka suđenje koje je zakazano kasnije ove godine zbog optužbi za trgovinu drogama i korupciju.

  • Tahirijevo ime je spominjano u razgovorima koji su prisluškivani od strane italijanske anti-mafijaške policije, i to u vezi s mitom, krijumčarenjem kanabisa i kalašnjikova. Tahiri poriče veze s bilo kojom tačkom optužnice koja je podignuta protiv njega.

    On je smijenjen, i na njegovo mesto postavljen je Fatmir Džafaj, koji je na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio kratko, do prošle godine, kada je njegov polubrat Agron osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od sedam godina zbog trgovine drogom u Italiji.

    I iako ne postoje dokazi da je Džafaj na bilo koji način bio direktno uključen u zločine koje je počinio njegov brat, domaći i internacionalni pritisci vjerovatno su uslovljavali da ga Rama smjeni s ministarske pozicije. Ermal Hodža je 2017. osuđen na deset godina zatvora zbog uključenosti u krijumčarenje 120 kilograma kokaina iz Latinske Amerike u Zapadnu Evropu.

    Ipak, Ermal nije svoj uspjeh i visok položaj u društvu postigao sa albanskim krijumčarima; on je unuk albanskog zloglasnog komunističkog diktatora Envera Hodže, koji je ovom državom vladao 41 godinu, sve do svoje smrti 1985.

    Ne postoji osoba koja bolje ilustrira bliskost između albanske elite i velikih igrača među krijumčarima, ili priča koja bolje prikazuje kako je ova nacija postala prva evropska narko država, nego što je to slučaj sa Klementom Balilijem, vlasnikom luksuznog hotela i nekadašnjim civilnim službenikom, koji je ujedno i kralj narko-krijumčara.

    Balkanski Pablo Escobar

    On je u nalogu za hapšenje koji je na njegovo ime izdan u Grčkoj opisan kao “balkanski Pablo Escobar.” Njegov dosje koji je radila grčka vlada, a kome je pristup imao i VICE, ima deset hiljada stranica, a opisuje njegovo vrhunski organizovano, milijardu dolara vrijedno carstvo narkotika, koje je izgrađeno na kanabisu i kokainu, koji se izvoze u zemlje kao što su Italija, Grčka, Njemačka i UK.

    Službeno, Balili posluje u transportu, povezivanju, ribarenju i sigurnosti. 2014. godine je postavljen za direktora regionalnog transporta u priobalnoj Sarandi, poznatom sjecištu krijumčara.

    Tokom prethodnog desetljeća, Balili je izgradio mrežu luksuznih hotela duž albanske jadranske obale. Tokom 2015. Ilir Meta, trenutni predsjednik Albanije, presjekao je vrpcu na otvaranju Balilijevog hotela sa pet zvjezdica po imenu Santa Kvaranta.

    Na zabavi povodom otvaranja je pored Mete i Balilija bio tadašnji ministar finansija Arben Ahmetaj i član parlamenta iz Socijalističke partije, Koko Kokedima.

  • Sam Balili je uvijek bio otvoren kad se radi o njegovim bliskim vezama sa jednom od glavnih albanskih političkih stranaka, Socijalističkom pokretu za integraciju, ili LSI. U jednom medijskom intervjuu ranije ove godine, Balili je objasnio da je njegov angažman kao direktora transporta za južni grad Saranda bio u zamjenu za finansijske donacije koje su njegova porodica i on dali LSI-ju.

    Balilijev rođak je gradonačelnik iz redova LSI partije u gradu Delvina. Balili je uvijek bio otvoren kada se radi o činjenici da ima jasne interese kad se radi o kampanjama njegovog rođaka. Grčka policija prati što radi Balili cijelo prethodno desetljeće. Ipak, kad god je djelovalo da napredak postoji, susreli bi se s preprekama u okviru albanskih vlasti.

    U maju 2016. godine, grčka policija zatvorila je 12 članova Balilijeve bande zbog posjedovanja 700 kilograma marihuane, što je bio rezultat dvogodišnje nadzorne operacije koju je provela američka Agencija za borbu protiv droga (DEA). Grčka policija je izdala nalog za Balilijevo hapšenje, ali albanska policija tvrdi da nikada nije primila ovaj nalog.

    Do trenutka kad su albanske vlasti priznale da je ovaj nalog stigao, Balili je “nestao”, kako navodi albanska policija. Tri mjeseca nakon što je izdan nalog za Balilijevo uhićenje, on je fotografisan na zabavi s visoko rangiranim čelnicima policije na jahti jednog narko-bossa pored albanske obale.

    A ovo nije bio izolovan slučaj: u to vrijeme, Balilijevo nasmijano lice redovno je iskakalo u pozadini na snimcima i fotografijama koje su mobitelima uslikane na društvenim skupovima koje su organizovali pripadnici albanske političke elite.

    Balilijeva bliskost s albanskim političkim polugama moći, sudeći po izvještajima SAD-a i Grčke, dokazani je ključ njegovog uspjeha kao velikog krijumčara narkotika. U optužujućoj dopisnici iz 2016. godine, američki ambasador u Albaniji Donald Lou rekao je da, “Političari i desnice i ljevice služe interesima korumpiranih biznismena, velikih kriminalaca, pa čak i krijumčara. Kako se drugačije može objasniti činjenica da je na slobodi i dalje nedodirljivi narkobosa Klement Balili?”

    A u govoru 2018. godine, rekao je kako je najveći propust albanske vlade tokom njegovog četverogodišnjeg izaslanstva upravo nemogućnost da se Balili uhapsi, koga je on opisao kao “moćnog lidera organizovanog kriminala koji ima i političke veze.” U januaru, albanska policija je napokon uhapsila Balilija. Neki ovo hapšenje i suđenje vide prije kao PR vježbu, nego kaznu.

    Albanska vlada njegovo hapšenje predstavila je kao veliki uspjeh koji treba impresionirati strane posmatrače. Ipak, u realnosti, on je sve ovo imao pod svojim uslovima. Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ured za gonjenje teških zločinaca obaviješteni su o Balilijevom dolasku od strane njegovog tima advokata.

    On se predao albanskom generalnom šefu policije, a zbog promjena ustava koje su se dogodile prošle godine, on neće biti izručen Grčkoj, već će mu se suditi u Albaniji.

  • Zatvor, al po mojim uslovima

    U februaru je Sud za teške zločine prihvatio njegov zahtjev za “skraćeno suđenje”, što ne samo da će mu zagarantovano skratiti kaznu za trećinu, već će mu omogućiti brzo procesuiranje koje je osiguralo da neće stići ispričati ono što zna o albanskoj političkoj eliti.

    Sedmog maja, Balili je osuđen na deset godina zatvora zbog krijumčarenja droge, članstvo u kriminalnoj grupi, kao i pranje novca. Njegov advokat je već najavio da će podnijeti žalbu na presudu.

    Čitava mreža uticajnih Albanaca prethodno su osumnjičeni ili osuđeni zbog ozbiljnih optužbi misteriozno su nestali tokom žalbenog postupka. Balili će možda biti oslobođen, a možda će mu umanjiti konačnu kaznu.

    Nekoliko osoba s kojima smo razgovarali, a koji su radili na Balilijevim građevinskim projektima, uključujući Santa Kvarantu, izrazili su privrženost njemu.

    “Ne znam šta je Klemend učinio, niti da li je ono što kažu zaista istina… ali Klemend je ovoj zajednici donio novac”, kaže jedna osoba koja je željela ostati anonimna, jer se plaši Balilija.

    “On je pokrenuo dosta građevinskih projekata, a mi smo radili na njima godinama. Platio nam je, zajednica ga je poštovala, on je bio biznismen, a ne Kum.”

    Ipak, drugi mlađi radnik na građevini je manje srdačan. “Plaćao je kad je htio platiti, a kad nije htio, mi nismo mogli ništa učiniti povodom toga”, rekao je on za VICE.

    “On posjeduje policiju, sudove, poreznike… ako ne bi želio platiti, mogao bih podignuti tužbu protiv njega, ali ne želim ni razmišljati o tome šta bi se onda dogodilo. On zna da kontroliše sve i svakoga. Ugasio bi nas kao cigaretu.”

    Na prvi pogled, Tirana je živahan grad, sa živom kulturom ispijanja kafe i nešto malo svjetlucavog noćnog života. Velik novac iskorišten je da bi se uljepšalo neposredno okruženje dva internacionalna hotela gdje se diplomati, inozemni biznismeni i političari sastaju kako bi jeli sendviče, zaje*avali po Tinderu i ćaskali.

    Sa druge strane, veliku većinu albanske populacije sačinjavaju siromašni, koji postoje u zagađenim predgrađima prijestolnice, gdje kuće nemaju struju, vodu, pa ni staklene prozore.

    Centralna zona u Tirani po imenu Bloku (blok), bila je rezervisana isključivo za čelnike Komunističke partije sve do pada ovog režima 1992., a sada predstavlja igralište za albansku elitu. U Bloku, vaše komšije mogu biti ili političari, suci, ili likovi za koje znate da dilaju bijelo.

    Mercedesi okružuju striptiz barove. U ovim barovima, parlamentarci piju dok na svojim iPhoneima gledaju PornHub i slušaju Dua Lipu i Notorious B.I.G-ja. Ovi novopečeni bogataši su brbljivi i zabavni, a često su na samo jedan deal od bankrota. I iako stope ubistava nisu ni blizu onima iz južne i centralne Amerike, može se lako dogoditi da neko na zabavi povodom dvadeset petog rođendana izvadi pištolj i krene divlje pucati u nebo samo zato što može.

    Lova od droge ugrozila je nacionalnu valutu Ipak, uspjeh albanskih krijumčara drogom koštao je građane ove države, koji su u borbi za opstanak prepušteni sami sebi. U istraživanju iz 2018., odrasli Albanci su četvrti po redu u želji da emigriraju iz zemlje – iznad njih su samo stanovnici Haitija, Liberije i Sierra Leone.

    Mladi se sa korupcijom po prvi put susreću u srednjoj školi, i to tako što nastavnicima daju mito u zamjenu za dobre ocjene. Nakon toga dolazi fakultet, gdje upis zavisi ponovo od mita, ili toga da li imate prijatelja na visokoj poziciji koji bi se za vaše interese zalagao u svojoj političkoj stranci.

    Rudina Hajdari, vođa albanske parlamentarne opozicije i predsjedavajuća u Odboru za evropske integracije, izjavila je za VICE da se “mladi Albanci osjećaju bijesno i prevareno od strane vlade. Mi imamo seizmički, katastrofalni problem sa korupcijom.

    A kada su se i droge uključile u priču, toliko gotovine je počelo cirkulisati da je to zapravo uzdrmalo nacionalnu valutu. Novac je taj koji diktira odluke naše države, a taj novac osiguravaju narko-karteli – individualno političarima, ali i političkim strankama – tako da bilo ko, tko se pokuša boriti protiv korupcije, definitivno će se susresti sa preprekama.”

    Albanci čekaju rezultate pregovora s EU o pristupanju, a može se dogoditi i da uskoro budu uklonjeni s popisa država čiji državljani mogu bez vize putovati u zemlje EU. Francuska i Holandija trenutno albanske narko-bande posmatraju kao ozbiljnu prijetnju, tako da pokušavaju zaustaviti bezvizno putovanje Albanaca.

    Razlozi zbog kojih Holanđani zahtijevaju ovako nešto su “značajan porast kriminalnih aktivnosti od strane albanske mafije u Holandiji, kao i da su ove kriminalne organizacije zloupotrijebile mogućnost putovanja po Evropi bez viza…kako bi dalje proširili svoje krijumčarske mreže.”

    Premijer Rama, nekadašnji košarkaš koji je na vlast stigao nakon što se izjašnjavao strogo protiv korupcije 2013, osvojio je simpatije međunarodne zajednice nakon što je uništio zloglasno selo Lazarat u kome su seljani gajili kanabis. Ipak, on se susreo s poteškoćama borbe protiv optužbi za prevaru i korupciju, što je rezultiralo nasilnim anti-vladinim protestima u Tirani, uključujući i bacanje molotovljevog koktela na ured Rame.

    Njegovi protivnici izjavili su kako bi se trebao povući kako bi se Albanija mogla priključiti EU. Lider opozicijske Demokratske partije Lulzim Baša rekao je: “Mi smo ovdje na zadatku da oslobodimo Albaniju od kriminala i korupcije, da napravimo da Albanija bude kao ostatak Evrope.”

    Upravo tu leži tenzija za Evropu: koncept narko države je oduvijek djelovao daleko Evropljanima, koji bi mogli shvatiti da su korumpirane države koje proizvode njihove droge zapravo tuđ problem.

    Ipak, albanska centralna pozicioniranost u industriji droga približila im je ovaj problem, baš u vrijeme kada se Albanci nadaju da će postati povezaniji sa ekonomskim motorima EU.

    Ovo je najtragičnija činjenica povezana sa narko državom: podržavanjem jedne nacionalne elite koja se finansira iz kriminalnih aktivnosti ima najveći uticaj ne samo na daleke zemlje, već i na mogućnosti njenih vlastitih građana. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje