Njemačkoj će sljedećih decenija nedostajati stotine hiljada njegovatelja starih i bolesnih, piše Deutche Welle.

Problem je već sada ogroman, a njegovatelji u potpuno preopterećeni. DW je napravio reportažu o radu u jednoj bolnici.

„110 sa 70. Pritisak Vam je normalan, to je dobro. Kako ste danas?”

Sestra Valentina B. ovog jutra nema mnogo vremena za razgovor. Nakon što je upisala vrijednosti, žuri u sljedeću sobu s pacijentima.

„Danas imamo 23 pacijenata koje treba rutinski pregledati prije doktorske vizite u osam sati”, kaže ona, prije nego što je jednoj pacijentci stavila novu vrećicu s infuzijom.

Pomaže joj kolega Oleg Busch (48), šef odjela za njegu na općoj kirurgiji klinike Helios u Siegburgu. Već više od 20 godina radi kao medicinski tehničar u bolnici i, zapravo, voli svoj posao samo kada ne bi bilo tog vječitog stresa. To nije slučaj samo na njegovom odjelu, nego i u mnogim drugim bolnicama u Njemačkoj.

U sektoru medicinske njege trenutno radi oko milion Nijemaca, a do 2060. očekuje se da će biti potrebno tri miliona radnika u ovom sektoru. Međutim, broj onih kojima je njega potrebna sve više raste: krajem 2015. je to bilo 2,9 miliona, od 2030. se očekuje da će broj porasti na 4,1 milion.

„U jutarnjoj smjeni bi nas trebalo biti troje profesionalnih njegovatelja, ali danas smo tu samo nas dvoje. Nema ko raditi”, kaže Busch. Za medicinsko osoblje su pacijenti prioritet, pa tokom radnog vremena zanemaruju svoje potrebe, a i druge obaveze: „Dokumentaciju ne možemo voditi onako kako se to od nas zahtjeva”, slaže se s njim Valentina.

Ministar zdravlja Jens Spahn (CDU) je nedavno u saradnji s ministricom porodice Franziscom Giffey i ministrom rada Hubertusom Heilom (oboje SPD) predstavio plan „Koncentrirana akcija njega”: svako novo radno mjesto u bolnicama će u potpunosti finansirati zdravstveno osiguranje. Spahn se posebno fokusira na stručno osoblje iz inostranstva.

To je samo djelić onoga što je potrebno, samo kako bi se ublažio akutni problem, kaže Christina Körner, direktorica Škole za medicinske sestre „Johanniter” u Bonnu. „Situacija s njegom je postajala sve gora, jer je na odjelima jednostavno radilo sve manje kolega. A njega postaje sve zahtjevnija, što mogu potvrditi sa svojim dvadesetogodišnjim iskustvom”, objašnjava Körner.

Rješenje s dovođenjem stranaca smatra problematičnim na duži rok. Ljudi iz potpuno različitih kultura bi morali biti integrirani, što bi zahtijevalo stabilne timove u bolnicama. Međutim, timovi njegovatelja na odjelima su tako preopterećeni da jedva mogu obavljati svoj posao, a kamoli još i taj neophodan posao integracije.

Oleg Busch voli ići na posao. On preporučuje struku samo onima koji su stvarno zainteresirani za rad s ljudima i ne razmišljaju o dobroj plaći. „Ako se želite baviti njegom zato što želite dobru zaradu, onda ste na pogrešnom mjestu. Za ljude koji to vole raditi uvijek postoji budućnost”, kaže Busch.

Christina Körner također vidi budućnost za profesionalnu njegu pacijenata: „Medicinska njega je gotovo predodređena za daljnji razvoj – ima puno studijskih kapaciteta, bilo za one koji su su već kvalificirani ili osnovnih studija.” Važno je stvoriti odgovarajuće okvirne uslove za rad, kako bi zanimanja u oblasti njege ponovo postala privlačna. „Nezadovoljstvo zbog velikog opterećenja raste“, priznaje Körner.

Oleg Busch je za danas obavio svoj posao. Brzo se priprema za primopredaju smjene. Važno mu je da kući odlazi zadovoljan. To je ponekad teško, jer često ne stiže sve i mora ostati i prekovremeno. „Kada ima dovoljno ljudi, onda je to potpuno drugačiji posao.“ Zatvara fascikl s dokumentacijom, oprašta se za danas od svojih kolega i kaže: „Ipak, ovdje se radi o ljudskim životima. Mi moramo biti u mogućnosti pružiti sigurnu i pouzdanu njegu.” (Tuzlanski.ba)