Nakon što su nedavno izglasali najrestriktivniji zakon o pobačaju na svijetu, koji to pravo ženama dopušta samo u slučaju silovanja ili incesta, snage novodobne poljske inkvizicije spremaju se osvojiti nove vrhunce: ukinuti razvod braka. Ili ga makar, kao i pobačaj, svesti na zakonsku mogućnost tek u krajnje radikalnim okolnostima.

Masovna reklamna kampanja koja je nedavno krenula širom Poljske tumači se kao sigurna uvertira u skori dolazak zakona koji ograničavaju pristup razvodu pred poljski parlament. „Volite se, mama i tata!“ „Ostanite u braku, mama i tata“ – patetično dreči s billboarda duž poljskih ulica.

Iza kampanje po Varšavi, Poznanu i drugim većim gradovima kriju se parnjaci hrvatskih katoličkih udruga poput “U ime oporodice“. A na čelu udruženja koja ih podupire je biznismen Mateusz Klosek koji kao dijete razvedenih roditelja navodno silno želi spasiti drugu djecu takve traume. A možda i od tužne sudbine budućih milionera, jer je jedan od 100 najbogatijih Poljaka.

Nije se Klosek sjetio osnovati udruženje za stipendiranje ili smještaj djece razvedenih roditelja, nego baš onu koja se zalaže za ukidanje stare civilizacijske stečevine: mirnog razlaza supružnika. Jednako masovnu plakatnu kampanju vodio je lani i protiv pobačaja, te je na nju potrošio više od 5 miliona eura. Dok nas smrt ne rastavi, odnosno dok se supružnici međusobno ne poubijaju, jedina je moguća ljubav u njegovoj katoličkoj viziji, zaogrnuta u prigodnu priču o dječjoj patnji dok se roditelji razvode. Jer, dok se roditelji svakodnevno svađaju ili tuku, djeca, kao što se zna, uopće ne pate.

Zabrana razvoda braka zvuči kao bizarna i posve nevjerovatna ideja u zemlji 21. stoljeća koja se, k tome, već godinama nalazi i u srcu Evropske unije. No, nakon pet godina pod desničarskom populističkom vlašću Stranke prava i pravde (PiS), tokom kojih su odigrani odsudni poljski koraci za povlačenje iz Istanbulske konvencije u borbi protiv porodičnog nasilja, stvorene zone bez LGBT prava i učvršćene mjere protiv ženskih skupina koje se ne slažu s politikom zadiranja u rodnicu, u Poljskoj sve postaje moguće. Ultrakonzervativizam naprosto ne smije stati, jer ako stane – pada. Ako prođe zabrana razvoda, možda se sjete iznova uvesti i tradicionalno ius primus noctis, pravo prve noći, u korist državnoga plemstva.

“Kladim se da će zabrana razvoda doći na dnevni red Sejma u drugoj polovici godine”, napisala je poljska feministkinja Agnieszka Graff u poljskom sedmičnjaku Gazeta Wyborcza. Ona spada u brojne protivnike poljskih ultrakonzervativaca koji dominiraju u velikim gradovima, no ruralni glasovi poljskog sela upravo takve drže čvrsto na vlasti. Feministkinja Graff tvrdi da se istodobna plakatna kampanja „Zdravo razvod, zbogom tata“ vodila prije nekoliko godina i u Irskoj. Cilj joj je omekšati srca javnosti zloupotrebom dječje perspektive, a onda slijede, baš kao i u slučaju Istanbulske konvencije ili zabrane pobačaja, vrlo konkretni zakonski prijedlozi koje u pravilu izrađuje utjecajna ultrakonzervativna pravna skupina Ordo Iuris. Još krajem 2019. godine Ordo Iuris javno je najavio paket zakonskih prijedloga za jačanje institucije braka i porodice u Poljskoj, koji je uključivao i „mjere za borbu protiv velikoga broja razvoda”.

Kampanju „dok nas smrt ne rastavi“ aktivno podupire i web stranica Sychare, katoličke organizacije usredotočene na štovanje i očuvanje crkvenoga braka. Ambicije su im čak i veće od ovozemaljskih. “Cilj nam je naći se i nakon smrti na nebu sa supružnicima”, ponosno tvrdi Andrzej Szczepaniak, prvak Sychare. Ono što je mnogima vizija pakla – s istom ženom ne cijeli život, nego i poslije, do kraja vječnosti! – njima je jedini mogući put, jer je „sakramentalni brak naprosto nerazrješiv“.

“Oštro se protivimo mentalitetu razvoda, podnošenju zahtjeva za razvod, pristanku na razvod i ikakvom pomaganju u tome, jer niko ne može predložiti ili prihvatiti kršenje bračnih zavjeta sklopljenih pred Bogom i čovjekom”, kaže Szczepaniak. Kad je ljubav bolesna, mi je ne ubijamo, poručuje, već je strpljivo liječimo. Stezanjem pravnih okova, prenosi Slobodna Dalmacija.

Sreća u nesreći je što ove vjerski nadahnute skupine, baš kao i Crkva u Poljskoj, baš i ne uočavaju sve zorniju činjenicu da građanski razvodi u ovoj zemlji već daleko nadilaze broj vjerski sklopljenih brakova. Što službeni promotori vjere budu bezočniji i agresivniji, crkve će im, alal im plajvaz, biti sve praznije i praznije.

Rekao bi hrvatski pjesnik S.S. Kranjčević u svom starom epu In tyrannos: “Okovi su krila da se brže leti!”