Ako je Putinova misija bila “denacificirati” Ukrajinu, onda je uništio dokaze o zločinima pravih nacista. Arhiva mu je izgorjela drugog dana rata.

Naime, drugog dana ruske invazije na Ukrajinu, 25. februara, zgrada uprave SBU-a u Černihivu našla se pod vatrom, a s njom je uništena i arhiva od 13.000 dokumenata. Historičar Gregory Aimaro Parmuth redovno je putovao u ovaj arhiv iz Chicaga kako bi istražio nacističku okupaciju tokom Drugoga svjetskog rata – prikupio je dokaze o zločinima nad lokalnim stanovništvom i čak se planirao preseliti u Ukrajinu kako bi nastavio istraživanje. S njim je  razgovarao novinar Kiril Rukov.

– Za granatiranje zgrade saznao sam na dan kad se to dogodilo, ali postojala je nada da su sami dokumenti preživjeli – rekao je Gregory Parmuth te dodao kako je tek 25. marta, mjesec dana nakon granatiranja, dobio potvrdu da se arhiva ne može spasiti.

– Da budem iskren, bio sam užasnut. Nisam mogao plakati samo zato što sam još uvijek imao prijatelje u Černihivu koji su sada u opasnosti i počeo sam razmišljati o njima – ispričao je. Naveo je kako je Parmuth rijetko prezime o kojemu ništa nisu znali sve dok nije počeo studirati historiju na sveučilištu te se zainteresirao za porijeklo svoje porodice. Gregory Aimaro Parmuth rođen je 1989. u tipičnoj američkoj mješovitoj porodici: otac mu je Amerikanac italijanskog porijekla, a majka židovskog. Ispričao je kako mu majka nije imala gotovo nikakav kontakt s rodbinom te da je nisu zanimali korijeni porodice.

Potraga u početku nije vodila nikamo, ali mu se uskoro posrećilo. Samo sedam dana prije nego što se obratio Yad Vashemu u Izraelu neko je dodao pojedinosti njegove porodične historije u njihovu bazu podataka. Parmuth je poslije saznao da je to učinio Evgenij Parmuth, prilično poznati advokat u Rusiji, koji je 2000-ih zastupao Dimu Bilana, Alu Pugačevu, Filipa Kirkorova i Janu Rudkovskaju. Ispostavilo se da je on Gregoryjev daleki rođak, a upravo su te njegove informacije dovele historičara u grad Priluki u Ukrajini odakle potiče njihova porodica. U sljedećih nekoliko godina Gregory Parmuth postao je gotovo opsjednut istraživanjem regije Černihiv na sjeveru Ukrajine koja je bila, kako je rekao, “epicentar sovjetskog partizanskog pokreta”. Zbog toga je, ističe on, “ta oblast doživjela nerazmjeran udio nasilja njemačkih i mađarskih trupa te je izgubila oko 127 hiljada ljudi”.

– Golema većina žrtava bili su Ukrajinci, a o tim se žrtvama pisalo mnogo manje nego o žrtvama holokausta. To me potaknulo na istraživanje, usredotočio sam se na proučavanje istrebljenja Slavena kao etničke skupine – objasnio je Parmuth.

Ukrajinska služba sigurnosti je odlukom parlamenta 2015. godine deklasificirala arhive KGB-a. Dokumenti su i prije bili pohranjeni u arhivu SBU-a, ali su otad bili otvoreni za sve. Gregory Parmuth je 2018. došao u Černihiv kako bi proučio izvore. Prisjetio se svoga prvog dana rada u arhivu, rekavši kako nije bilo ni bunkera, ni podruma, te da je arhiva bila samo na prvom spratu ljetnikovca.

– Unutra tipičan sovjetski interijer, prilično arhaičan. Samo četiri divovske sobe s fasciklima i papirima – ispričao je Parmuth. U razdoblju nacističke okupacije lokalna policija izvršavala je, između ostalog, i zahtjeve časnika Wehrmachta te je tako nastala jedinstvena zbirka osobnih dosjea, protokola i svjedočanstava. Osnova arhive SBU-a u Černihivu bili su upravo takvi policijski dokumenti – oko 13.000 jedinstvenih svjedočanstava. Parmuth je za svoje istraživanje dobio nekoliko međunarodnih stipendija, ali ih nije imao vremena iskoristiti. Sve letove iz Chicaga u Kijev platio je svojom ušteđevinom, a istodobno je radio kao profesor engleskog u lokalnim školama:

– Ja sam lokalna slavna osoba u Prilukiju, tamo se osjećam kao kod kuće, tamo je moje srce – izjavio je Parmuth. Ispričao je kako je njegov plan bio preseliti se u Ukrajinu nakon završetka epidemije te je usavršio ukrajinski i ruski jezik. Posljednjeg ljeta prije nego što je počela pandemija tamo je upoznao djevojku s kojom je počeo vezu, prekinuli su, ali nada se da će opet biti zajedno. U Ukrajinu je ponovno došao u jesen 2021. godine.

– San se ostvario prošle jeseni. A onda su došli prokleti Rusi – rekao je. Početkom ove godine zbog okupljanja ruskih vojnika u blizini granice morao se evakuisati po savjetu američke ambasade. Bivša djevojka ostala je u Ukrajini.

Uoči uništenja arhiva počeo je proučavati partizanski pokret u selima Varva i Srebnoe, na jugu oblasti Černihiv. Ti su dokumenti potpuno uništeni.

– Zbog bombardovanja arhive svi su ti podaci jednostavno izgubljeni. Ako je Putinova misija bila “denacificirati Ukrajinu”, onda je uništio najbolje dokaze o zločinima pravih nacista u regiji Černihiv – istaknuo je Parmuth i dodao kako će sada nezamislivo teže biti saznati imena žrtava.

Kolegica s kojom je radio, historičarka Elena Lisenko, uspjela je kopirati i poslati mu cijeli njihov zajednički rad, i to dvije sedmice prije uništenja arhiva kad se on već evakuisao.

– Sve o staljinističkoj i poststaljinističkoj represiji sada je izgubljeno. To je jednostavno monstruozno – komentarisao je Parmuth.

Dodao je kako stanovnici te regije prije nisu imali negativan stav prema Rusima.

– Iskreno, prije invazije većina ljudi koje poznajem u Černihivu odnosila se prema Rusima na isti bratski način kao i prije. Otac djevojke koju sam upoznao je do posljednjeg trenutka govorio: “Putin nas neće napadati jer smo još uvijek braća”. To su ljudi stvarno mislili – ispričao je i dodao kako se tamo na ulicama češće govorilo ruski, nego ukrajinski.

Parmuth je vjerovao da će se vratiti u Ukrajinu najkasnije mjesec dana nakon početka rata jer se nadao da će političari pronaći diplomatsko rješenje. U Černihov je trebao letjeti 24. marta.

– Sad samo čekam. Dio novca šaljem direktno onima koji služe u teritorijalnoj odbrani Nižina i Černihiva kako bi mogli kupiti hranu, vodu i druge potrepštine. Imam prijatelja u gradu Priluki koji putuje na duga i opasna putovanja na poljsku granicu zbog humanitarne pomoći i pomogao sam mu s benzinom i zalihama. Lijekovi i hrana su glavne stvari koje su sada potrebne. Moja mama i ja lijekove i hranu donosimo u našu mjesnu pravoslavnu crkvu u predgrađu Chicaga, koja šalje humanitarnu pomoć Ukrajini.

Parmuth kaže da ga samo jedno spašava od “potpune depresije”: – Moj divni stan u Černihivu još je netaknut, nakon granatiranja moji prijatelji redovno provjeravaju kuću. Vratit ću se tamo kad stignem u humanitarnu misiju. Moj je plan da se vratim što prije. (jutarnji.hr)