‘Pokušavali smo prikazati kako to izgleda u glavama male djece‘ kažu producenti, dok protivnici tvrde da nema dokaza o obrazovnoj komponenti Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa, Po, Teletabiji, Teletabiji kaaaaažu – zdravo…i godinama nakon emitiranja slavnog dječjeg programa “Teletubbies”, riječi i nota uvodne špice lakše se prisjetiti i od tablice množenja.

Zahvaljujući Netflixu svoje Teletabije dobit će i nove generacije.

Televizijski program za predškolce koji je pratio četiri lika (koji su izgledom asocirali na neku vrstu svemiraca, na glavi imali antene, a na trbuhu ekrane) koji su živjeli u Tubbytronic kupoli, koja je izvirala iz zemlje, te vrijeme provodili u zelenom pejzažu obasjanome suncem u obliku lica nasmijane, malene bebe, kreiran je za BBC, a s emitiranjem na britanskoj televiziji počeo je 1997. godine.

Kako u Velikoj Britaniji, tako i u nekim drugim zemljama poput Hrvatske, potaknuo je promišljanja o korisnosti samog programa.

“Čine li “Teletubbies” djecu pametnijima ili ih zaglupljuju?”, pitao se svojevremeno moderator Svjetskog samita o televiziji za djecu, piše BBC Culture.

Neki su program nazivali “regresivnim”, neki “pomalo zlim”, a užarena debata Ade Haug, glavne urednice predškolskog programa na norveškoj NRK i Alice Cahn, ravnateljice američkog PBS-a završila je, među ostalim, u francuskim te američkim novinama.

Iako se nastavljao na tradiciju pomalo nadrealnih dječjih programa, sporni program nije bio didaktičan poput svojih prethodnika “Play School” ili “Playdays”, ističe BBC Culture.

“Mnogim sadržajima za djecu se prilazi iz perspektive odraslih”, kaže za BBC Culture Anne Wood, osnivačica produkcije Ragdoll.

“U samom nazivu programa “Play School” naznačeno je da su producenti “podučavali”. Mi smo pokušali zrcaliti život na način koji bi odražavao život kakav bi on mogao biti djeci. Prethodni Ragdollovi programi se tome nisu približili koliko i ‘Teletubbies‘ jer je njihov proces učenja bio konstantan”, rekla je Wood.

Ta im je vizija bila zvijezda vodilja u svakom pogledu; od rudimentarnog govora, jednostavne radnje do fizičke komedije ili ipak hihotavog Sunca Bebe; što je djeci bilo vrlo privlačno, dok je roditelje zbunjivalo.

Ipak, “Teletubbies” nisu u potpunosti lišeni “obrazovne” komponente, piše BBC Culture.

“U ranom se djetinjstvu jasna struktura pri podučavanju ne koristi u toj mjeri. Veći naglasak je na izloženosti temama i idejama te brojevima, nazivima te jeziku, to jest, na načinima doživljavanja svijeta. To je slučaj u programu ‘Teletubbies. On ne obrazuje u strogom smislu riječi, no u toj zabavi postoje obrazovne komponente‘”, kaže Tim Smith, razvojni psiholog pri londonskom centru Birkbeck Babylab za BBC Culture.

“Teletubbies” su na trbuhu imali TV ekrane koji su im služili kao prozor u živote djece iz stvarnoga svijeta, a to je, prema Smithovom mišljenju, bio “pametan način uklapanja stvarnih priča u fantastičan svijet koji nalikuje crtićima te ubacivanja obrazovnih sadržaja u zabavni celofan”. Korisno je, smatra Smith i, nekima zamorno, ponavljanje koje djeci pruža još jednu priliku da “utvrde znanje kako bi razumjeli ono što im je predstavljeno i o tome promislili u stvarnome svijetu”.

“Naglasak na učenju kroz igru se čini sasvim pozitivnim, no ja taj program smatram zbunjujućim”, pisao je Telegraphov kolumnist, prenosi BBC Culture.

Bojazni koje more neke pojedince ukazuju na jaz između onih tradicionalnijih shvaćanja obrazovanja, koja povlače jasnu crtu između obrazovanja i zabave, te one progresivnijih promišljanja, koja tu distinkciju ne njeguju. Kao primjer progresivnijeg pristupa BBC Culture navodi zemlje sjevera Evrope, poput Danske, čiji program “Bamses Billedbog”, koji je s prikazivanjem krenuo 1983. godine, sadrži neke od elemenata koje vežemo uz emisiju “Teletubbies” (primjerice, besmisleni jezik ili pjesmice).

S druge strane, najžustrija rasprava se razvila, piše BBC Culture, u Sjedinjenim Američkim Državama, državi u kojoj je nastao “Sesame Street”, čije epizode sadrže jasno osmišljene didaktičke ciljeve.

“Ne postoji dokumentirani dokaz koji bi potvrdio da “Teletubbies” ima ikakvu obrazovnu vrijednost, rekla je psihologinja Susan Linn s Harvarda.

Posebno kontroverznim programom smatrali su ga neki vjerski krugovi. Evangelist Jerry Falwell objavio je “upozorenje za roditelje” te cenzurirao Tinkyja Winkyja i njegovu crvenu torbicu.

“Mi smo se smijali kada smo prvi put čuli [za Falwella], ali neke zajednice u SAD-u to su shvatile ozbiljno, što nas je prestravilo. To je poprilično naštetilo brandu”, komentirala je Wood za Reuters.

Usprkos debatama oko sadržaja programa kao i skandalima, poput onoga koji je uključivao Davida Thompsona, glumca iza Tinkyja Winkyja (Thompson je, naime, uslijed kraja prve sezone otpušten putem pisma, nakon čega je medijima prodao neprimjerenu, ličnu priču), program je, prema BBC-jevim godišnjim izvještajima, tokom prve dvije donosio 330 miliona funti.

Povratak Teletabija u vidu Netflixove serije neki smatraju manjkavom idejom. Wood, primjera radi, Netflixove “Teletubbies” smatra devalvacijom branda, piše BBC Culture.

Wood kritikuje digitalne produkcijske tehnike, no najviše je brine da proces pažljivog promatranja i usklađivanja s perspektivom djece ovoga puta nije proveden.

“Teletubbies” su prikazivani u 120 zemalja i prevedeni na 45 jezika. Brojnu su publiku imali u Kini, a doprli su čak i do Irana, koji je kupio 65 epizoda i preveo ih na farsi, piše BBC Culture.

Njihov uspjeh podignuo je letvicu, no hoće li je novi proizvodi uspjeti doseći? (Jutarnji.hr)