Dina Mehmedbegović-Smith rođena je Banjalučanka i profesorica Pedagoškog fakulteta na Univerzitetu u Londonu. Udata je za Engleza, Martina Smitha, kojeg je upoznala u Londonu. Otac Bijeljinac i mama Hrvatica iz Tovarnika kod Osijeka, upoznali su se kao studenti u Zagrebu, a zajednički život nastavili u Bijeljini. Iako rođena u Banjoj Luci, najviše je vezana za Bijeljinu gdje su na Drini imali porodičnu vikendicu i redovno ljetovali.
Bijeljinu su napustili zbog neriješenog stambenog pitanja, a nakon što je Dinin otac dobio ponudu za posao u Banjoj Luci.
– Kao jedan od prvih poslijeratnih fizičara u BiH moj tata, Rifat Mehmedbegović, bio je pozvan u Banju Luku da bude jedan od začetnika Elektrotehničkog fakulteta, odakle je prešao na Pedagošku akademiju čiji je dekan bio dugo godina. Mama, Vera Mehmedbegović, radila je u osnovnim i srednjim školama gdje je predavala biologiju i hemiju. Moji roditelji su skupa ulozili 81 godinu punog radnog staža u obrazovanje mladih ljudi u BiH, a onda je moja mama još 7 godina vodila bh. školu u dijaspori. Jako sam ponosna na prosvjetni rad svojih roditelja – priča nam Dina.
Naša sagovornica završila je Fakultet pedagogije u Osijeku, nakon čega je godinu studirala engleski jezik u Londonu. Po povratku u Banju Luku shvatila je kako se rodila ljubav prema ovom jeziku. Na sarajevskom univerzitetu upisala je engleski i italijanski jezik, ali rat je prekinuo njen studij. Sarajevo je napustila jedan dan poslije mirovnih demonstracija kada se nije mogla vratiti u stan zbog snajpera na Marijin dvoru. Izašla je jednim od zadnjih vozova do Banje Luke, dok su joj sve stvari ostale u Sarajevu. Ubrzo poslije dolaska u Banju Luku zaputila se zbog poznavanja jezika u Veliku Britaniju.
Saradnja s Haagom
– U maju ‘92. sletjela sam u London sa jednom torbom i 200 funti. S obzirom na to da se nisam mogla vratiti u Sarajevo u septembru kako sam planirala, zatražila sam azil, nakon čega sam, na zahtjev naše ambasade, počela raditi kao prevodilac sa izbjeglicama iz BiH za Britanski savjet za izbjeglice, ali i za Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu i Amnesty International. Provela mnogo mjeseci prevodeći satima svjedočenja bh. građana koje su UN i Crveni krst spasili iz logora – prisjeća se Dina.
Pomogla je i u osnivanju prve bosanske škole u Velikoj Britaniji, u čiji je projekat bila uključena od početka, a kojoj je Dinina pokojna majka Vera bila jako posvećena.
– Pronašla sam radni kadar – moja mama i njene dvije kolegice počele su raditi u školi, a nabavili smo knjige i mape potrebne za održavanje nastave, započeli smo susrete bh škola u Engleskoj koji se i danas održavaju – kaže Dina.
Oblast u kojoj je stručna je rad sa dvojezičnom djecom, pri čemu učiteljima koji se pripremaju za rad u engleskim školama pomaže u pristupu nastavi koja je pogodna za djecu koja govore druge jezike kod kuće, da bi se potaklo da te jezike održe, razviju i da ih koriste kao nešto što će im pomoći u nastavi, a ne nešto što će im predstavljati problem. Dvojezičnost je sve popularnija u cijelom svijetu, engleski je obavezan za sve, dok svako želi govoriti jezik svog porijekla.
Pored redovnih predavanja na studijima magisterija i doktorata u Londonu, često je u ulozi gostujućeg profesora, ali i učesnica konferencija širom svijeta, pa će tako u narednom periodu posjetiti Hrvatsku, Francusku, Švicarsku, Finsku, Singapur, Hong Kong te Brazil.
Svojim najvećim postignućem smatra novi pristup u nastavi koji se naziva Zdrava jezična dijeta, a zasniva se na klinički provedenim istraživanjima, gdje se utvrdilo da korištenje dva jezika doprinosi boljem razvoju kognitivnih sposobnosti i pozitivnim
fizičkim promjenama na mozgu.
– Ovaj pristup ušao je u preporuke Evropske komisije svim zemljama članicama, a prvi online tečaj koji uključuje ovaj pristup u nastavi pohađalo je 8.000 učitelja iz svih zemalja članica EU, objašnjava Dina. O Zdravoj jezičkoj dijeti možete čitati na njenom portalu.
Saradnja sa bh. udruženjima i institucijama
Dina je i danas dostupna našim ljudima, pa je tako na poziv naših građana u Švedskoj nedavno održala predavanje u Göteborgu, na konferenciji za švedske i bh. učitelje, kao i sesije za roditelje. Iako je gostujući predavač raznih svjetskih univerziteta i konferencija, sada je prvi put u radnoj posjeti BiH na poziv Ministarstva za ljudske prava i izbjeglice (Odjel dijaspora), i rado će se odazvati budućim sličnim pozivima bh. ministarstava i univerziteta.
Na pitanje da li će se vraćati u BiH odgovara da je London njen grad u kojem je ostvarila svoje snove i ambicije, upoznala svog supruga, i sa kojim je, još u svom prvom dolasku, osjetila “neku tajnu vezu”. (MojaBiH.ba)
