Nađa Berberović-Dizdarević, unuka Alije Izetbegovića, odgovorila je na kritike koje su joj upućene nakon što je na svom Instagram profilu objavila fotografiju na kojoj pozira ispred božićne jelke.
“Sretan i radostan Božić”, navela je u opisu, a uskoro su uslijedile brojne reakcije na društvenim mrežama.
“Jesi li ponosna, Nađa? Najžešće jugobalije bale za tobom i tvojim LGBT božićnim načinom života”, jedan je od komentara na Twitteru.
Njenu reakciju, koju je objavila na storyju, prenosimo u cijelosti:
Jutros me, pored nekih jako lijepih vijesti, dočekalo desetine uvreda u komentarima i privatnim porukama jer sam objavila post s okićenom jelkom i čestitala Božić. Toliko primitivizma i mržnje u nepismenim komentarima sa anonimnih profila osoba koje se predstavljaju kao veliki vjernici, a sebi daju za pravo da sude tome šta je ispravno, a šta pogrešno, zaboravljajući da u našoj vjeri samo Bog sudi čovjeku.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ja sam muslimanka, odgojena u islamskoj tradiciji i vjeri. Praktikujem svoju vjeru i ponosna sam na to što jesam. Odgojena sam i naučena da čuvam svoje i poštujem tuđe. Rođena sam i odrasla u Sarajevu, kosmpolitskom gradu, kojeg nazivaju i evropskim Jerusalemom, gradu u kojem stoljećima u miru koegzistiraju različite vjere i tradicije.
Sa svojim komšijama i prijateljima sam uvijek slavila, i slavit ću, Bajram, Božić, Uskrs i Vaskrs, Novu godinu i sve ostale praznike. Oni će kod mene jesti baklavu, a meni donositi šarena jaja. Moj sin će u vrtiću s drugovima okititi jelku i dobiti paketić od Djeda Mraza, a mi, njegovi roditelji, trudit ćemo se da ga odgojimo u duhu naše vjere, a prvenstveno da bude dobar čovjek.
Ovim primitivcima koji sa anonimnih profila vrište “Da te vidi dedo!” poručujem: Vi mog rahmetli dedu niste poznavali i nemate prava govoriti u njegovo ime. Nematre prava od njega praviti radikalistu ili fundamentalistu, jer on to nije bio. Niste pročitali njegove knjige i nikad niste shvatili suštinu njegove misli. Za početak, predložila bih vam da prelistate njegovu knjigu “Islam između Istoka i Zapada”, ali bojim se da su tolerancija i prihvatanje drugog i drugačijeg koncepti koji izmiču mogućnostima vaših ograničenih umova.
Moj dedo je bio kosmpolita u pravom smislu te riječi. Sebe je nazivao “evropskim muslimanom”. Sa jednakim interesom čitao je Bhagavadgitu, Bibliju i Stari Zavjet, Dostojevskog i Šopenhauera. Svoju porodicu je odveo u Rim, u Vatikan, da vide Mikelanđelove kipove i baziliku Sv. Petra. Da li ga to čini izdajnikom svoje vjere?
Veliki “vjernici”, umjesto što pišete odvratne komentare po portalima i vrijeđate osobe koje i ne poznajete, prvo očistite ispred svoje avlije. Za kraj ću ostaviti citat našeg poslanika Muhammeda a.s.: “Najbolji musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani.”
