Utorak, 31. Januara 2023.
Tuzlanski.ba logo

Udavala se 3 puta, mužu otvoreno priznala da voli drugog: Ljubavni život Svetlane Cece Bojković je poput filma

Preuzmite sliku

Prvi suprug Cece Bojković preminuo je 1993. godine, dok je sa Mucijem, drugim suprugom, bila sve do njegove smrti 2004. godine. Treći brak je uslijedio 2011. godine, kada se udala za diplomatu Slavka Kruljevića.

Svetlana Ceca Bojković je rođena 1947. godine u Zemunu. Odrasla je na Vračaru. Njena majka Vera je bila domaćica, a otac Cvetko oficir i geodeta na Vojno – geografskom institutu u Beogradu. Cvetko Bojković je bio rodom iz Kumanova, a Vera iz Knjaževca.

Cvetko je završio Kraljevsku vojnu akademiju, a nakon što je upoznao Veru doselio se u Beograd. U jednom intervjuu priznala je da su roditelji bili dosta strogi i upućeni na nju, s obzirom da je bila jedinica. Znalo se kada se jede, kada se spava ili uči. Svetlana je mnogo godina kasnije kazala da je željela da postane glumica kako bi se oslobodila stega i preciznosti koji su u njihovom domu vladali.

Vrlo rano je počela da svira klavir, pa je uporedo s osnovnom školom pohađala i muzičku školu. Išla je u IV beogradsku gimnaziju, prirodno-matematički smjer i Srednju muzičku školu. Jednom prilikom je kazala kako je oduvijek bila vrlo aktivna. Odličan đak u obje škole i jedna je do prvih dobitnica Vukove nagrade.

Gluma joj je od djetinjstva bila velika ljubav, pošto su je redovno vodili na predstave prvo u Marionetsko pozorištu, zatim u „Pozorištu Boško Buha“. Tek kasnije je počela da gleda ono što gledaju odrasli. Tokom osnovne i srednje škole bila je član dramskih sekcija, pa je još kao gimnazijalka priredila jedan recital s kojim se njena škola takmičila sa ostalim u Beogradu.

Sa 16. godina je počela da glumi u Amaterskom pozorištu „Dadov“, a nakon što je maturirala prijavila se za polaganje prijemnog ispita na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Njeni roditelji su bili očajni jer je s obzirom na ocjene mogla da upiše bilo koji drugi fakultet za koji ne bi morala da polaže prijemni.

Za polaganje ju je spremao glumac i njen tadašnji dečko Miloš Žutić. Baš u tom periodu započinje njena prva velika ljubavna priča.

Uspjela je da upiše Akademiju u klasi profesora Predraga Bajčetića, a već na drugoj godini fakulteta dobila je prvu pozorišnu ulogu.

  • Prva velika ljubav

    Upoznali su se u periodu kada je ona pokušavala da upiše akademiju, a on joj pomagao da se pripremi za prijemni. Vrlo brzo su započeli vezu, a tri godine kasnije i vjenčali.

    – Pri kretanju u tom smjeru sve mi se događalo brže nego što je to uobičajeno. Dvije godine poslije upisa na Akademiju bila sam, još kao student, po odluci Bojana Stupice, primljena za stalnog člana ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta! I te 1968. godine igrala sam u sedam premijera, a imala sam i osmu, ličnu: udala sam se za glumca Miloša Žutića. Potom sam, 1970, diplomirala, a vrlo brzo, krajem 1972., donijela sam na svijet Katarinu, moju Kaju – ispričala je svojevremeno glumica.

    Otkrila da je imala probleme s trudnoćama

    – Jako sam željela da rodim, a imala sam, prije toga, probleme s trudnoćama. Zato sam ovu trudnoću prihvatila kao dar od Boga. Bila sam vrlo sretna. Tokom ove trudnoće imala sam samo pozitivne misli, a porođaj sam doživjela kao kosmički doživljaj. Jer, ne postoji ništa na ovom svijetu što može da se poredi sa trenom kad sam čula prvi plač moje Kaje… – rekla je ona.

    Za prvog supruga Miloša udala se kada je bila treća godina studija.

    – Udala sam se kad sam imala dvadeset jednu godinu, a Miloš osam više. Bili smo nedozreli za brak i došlo je do erozije naše zajednice, ali ne i našeg ljudskog odnosa. Taj naš ljudski odnos nije izostao do kraja njegovog života, do 1993, do njegove pedeset četvrte godine, uprkos činjenici da smo oboje bili u novim brakovima – ja sa rediteljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on sa glumicom Ognjankom Ognjanović, sa kojom je dobio sina Đorđa, a i nas dvije smo bile i ostale jako bliske. Miloša je savladala najteža bolest – rekla je ona.

    Stasavala sam s Milošem od svojih nepunih osamnaest godina pa sve do trideset pete, i to je bio izuzetno bitan period u mom formiranju. A onda je došlo do svakodnevnih, sitnih neslaganja. Vjerovatno sam bila neiživljena kao žena, jer mi je on bio i prvi ozbiljan dečko. Možda se i ne bih razvela da sam bila starija i zrelija. Ali eto, bilo je tako kako je bilo – rekla je Svetlana.

    Brak sa Milošem Žutićem doživio je definitivan kraj kada se Ceca zaljubila u drugog muškarca, reditelja Ljubomira Mucija Draškića, što je otvoreno i priznala svom tadašnjem mužu.

    -Svoju vezu s Mucijem započela sam kao zrela osoba i formirana glumica. Sticajem okolnosti, naša ljubav se rodila na poslu, oboje smo bili u žiriju za nagradu „Bojan Stupica“, zbog čega smo dosta putovali zajedno. U početku smo kao poznanici pričali o svemu i svačemu, i ja nisam ni primijetila šta se dešavalo. Samo sam jednog dana shvatila da sam se zaljubila. S Milošem sam bila veoma iskrena, prije svega zato što sam ga poštovala i nisam htjela da budem u situaciji da ga lažem. Odlučila sam da s njim razgovaram otvoreno – ispričala je glumica.

    Nova ljubav prije razvoda

    Ceca je pričala i o braku sa Mucijem.

    – Moji brakovi su se preklopili osamdesetih godina. U zajednicu sa Mucijem ušla sam prije razvoda od Miloša. Moja i Mucijeva ljubav bila je jača od svih pravnih normi, a zvanično smo se vjenčali tek 1990. godine, jer on je, iz svog prvog braka, izašao na isti način kao ja iz svog – rekla je ona.

    – On je krajem devedesetih počeo da tone u neku vrstu depresije, a pravi izraz je odustajanje od života. Nikad prije toga nije htio da se “čekira” kod ljekara. Poslije bombardovanja drugari su ga odveli u bolnicu “Sveti Sava” i tada mu je konstatovan problem s krvnim sudovima. Umro je 2004. od srčanog udara u šezdeset sedmoj godini.

    Treća ljubav donijela joj je mir

    Sadašnjeg supruga Slavka upoznala je preko zajedničkih prijatelja.

    – Slavkovi prijatelji koji su mene poznavali pozvali su me na večeru. On je prije toga bio u New Yorku četiri godine, gdje je obavljao funkciju zamjenika šefa Misije Srbije pri UN. Kad se vratio, naši prijatelji su upriličili večeru na kojoj smo se upoznali. Oni su onda nastavljali da prave večere da bismo se još bolje upoznali, i tako je to trajalo dva mjeseca, odnosno dok na kraju nismo sami otišli na ručak – ispričala je Ceca jednom prilikom. (Stil.kurir.rs)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje