Novinarstvo smatram plemenitom profesijom prvenstveno zbog toga što postoji u službi ljudi i njihovog informiranja i zato mi je, od samog početka bavljenja ovim pozivom, u fokusu čovjek.

Tahir Žustra je reporter Dnevnika Nove BH, a zajedno sa svojim kolegama iz redakcije Informativnog programa svakodnevno izvještava iz svakog kutka zemlje te nepristrano i objektivno ukazuje na probleme naših građana. Kao gimnazijalac volontirao je na tuzlanskoj lokalnoj radio-televiziji. Po upisu studija novinarstva na Univerzitetu u Tuzli počinje raditi na RTV Slon gdje, u nešto manje od pet godina, prolazi skoro sve segmente proizvodnje programa – prvo kao voditelj zabavnih i revijalnih emisija, a potom i kao novinar i prezenter Vijesti i Dnevnika. Bio je i tuzlanski dopisnik BH radija 1. Uspješno je prošao i novinarsku obuku u multimedijalnoj redakciji Radija Slobodna Evropa u Sarajevu, te novinarski internship program CNN-ovog licenciranog partnera za Adria područje – TV N1. U međuvremenu, završio je i NATO obuku za izvještavanje u kriznim situacijama. Danas, osim što je reporter Dnevnika Nove BH, Tahir je i student postdiplomskog studija Odsjeka za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli.

1. Jeste li se oduvijek željeli baviti novinarstvom ili je novinarstvo izabralo vas?

– Još u osnovnoj školi volio sam gledati dnevnike, uživao sam pratiti vijesti, slušati radio, a onda informirati ukućane o tome šta se dešava u zemlji i svijetu. Ipak, roditelji su do moje 12. godine mislili da ću završiti u svijetu medicine, ali kada sam osnovno obrazovanje počeo privoditi kraju, bilo je izvjesno da će to ipak biti nešto poput novinarstva. Prvi korak gimnazija, potom volontiranje u lokalnim medijima, a potom i studij Žurnalistike na Univerzitetu u Tuzli, za mene, koji sam, prije svega, uživao ogromno povjerenje roditelja i sestre, bili su logični koraci. A upravo oni doveli su me do toga da danas mogu, potpuno iskren prema sebi, kazati si da nisam pogriješio jer sada umjesto da radim, ja na poslu uživam. A to valjda dovoljno govori o tome šta je izabralo mene i šta sam, u konačnici, izabrao ja.

2. Izvještavali ste i o tragičnim događajima, tužnim ljudskim sudbinama, poplavama i haotičnim situacijama. Kako u takvim situacijama uspijete ostati mirni i pribrani?

– Kada ste reporter, nikada ne možete sa sigurnošću kazati kako imate detaljno isplaniran dan u kojem znate gdje ćete biti i šta ćete raditi. Vijesti se dešavaju svugdje i uvijek, pa zbog toga ni ja, kao ni brojne moje kolege iz redakcije Informativnog programa Nove BH, ne znamo gdje ćemo kojeg dana „dočekati“ Dnevnik. Poput ljudi, razlikuju se i događaji – od onih crnih, kada morate stati pred kameru i kazati kako olujno nevrijeme ne uništava samo imovinu nego i odnosi živote, pa do onih lijepih, u kojima jedva čekate u eter prenijeti tuđu radost. Sigurno je da bi vam svaki reporter na svijetu kazao kako bi za Dnevnik uvijek volio izvještavati o ovim veselijim događajima, ali mi ne možemo birati. Jedino što možemo jeste pojaviti se na terenu, pružiti podršku i, u trenucima kada ljudi prestaju vjerovati da išta može biti dobro, pokazati im da nisu sami. I već ste obavili pola posla. Iako sam svakodnevno na terenu i sa ljudima u različitim dijelovima BiH, brojni su događaji i ljudske sudbine koje me itekako znaju pogoditi. Naravno da u programu, kada kamera uživo prenosi situaciju, treba ostati profesionalan, jednostavno, kada se odjavite, ne možete ostati imuni na sve situacije. Ljudska patnja, bol, tuga, sve to uzrokovano nagomilanim problemima – samo su neke situacije s kojima se, nerijetko prvi susretnete na terenu, a koje, prije svega, morate razumjeti da biste ih mogli adekvatno i objektivno prenijeti u eter.

3. Iako ste veoma mladi, iza sebe imate bogato iskustvo u medijima. Šta vam je donio profesionalni angažman na Novoj BH?

– U devet godina koliko sam već u svijetu medija, sebe sam naučio da težim profesionalizmu, a ljude oko sebe da sam perfekcionista. I zato sam svugdje gdje sam volontirao, radio, preuzimao odgovornosti i izvršavao određene obaveze, insistirao upravo na tome – profesionalizmu. Rad u različitim medijima i u različitim kolektivima, od lokalnog pa do državnog nivoa, pomogao mi je da izgradim kriterije kojima se danas vodim, kako u saradnji sa kolegama, tako i u profesionalnom bavljenju ovom plemenitom profesijom. U svakoj redakciji u kojoj sam bio, trudio sam se dati ono najbolje od sebe te izvući ono najbolje od trenutka i prilike kojom sam se koristio. Poslije svih izazova, naučenih lekcija i „položenih ispita“ u praksi, profesionalni angažman na Novoj BH za mene predstavlja priznanje za sav dosadašnji rad te priliku za veća i ozbiljnija usavršavanja u novinarstvu. Upravo to i uživam od prvog dana u redakciji Informativnog programa Nove BH. Činjenica da radim u kompaniji koja itekako vrednuje rad svojih uposlenika za mene je samo dokaz da snovi i u Bosni i Hercegovini mogu biti ostvareni, bez da imate ikakve protekcije – što je najbolje od svega.

4. Biti reporter znači biti informiran i stručan u svim segmentima života. Bilo da je riječ o politici, sportu, kulturi ili crnoj hronici. Koje su teme koje vas najviše zanimaju ili u kojima najbolje plovite?

– Priroda posla zahtijeva od svakog novinara da o svemu bude informiran. Morate znati prenijeti ključne poruke sa višednevne međunarodne konferencije, jednako kako morate znati ukazati na posljedice nefunkcionalnog sistema. Što za Dnevnik Nove BH, što tokom mojih prethodnih angažmana, izvještavao sam sa različitih događaja, ali gdje god da sam se nalazio, uvijek sam tragao za ljudskom komponentom – koliko je nešto značajno za običnog čovjeka, koliko mu to utječe na život, koliko ga unapređuje ili usporava…

Novinarstvo smatram plemenitom profesijom prvenstveno zbog toga što postoji u službi ljudi i njihovog informiranja i zato mi je, od samog početka bavljenja ovim pozivom, u fokusu čovjek. U konačnici, kada malo bolje sagledamo stvari oko nas, sve na ovom svijetu, pa tako i u našoj zemlji, nastaje s određenim utjecajima na ljude – od politike, recimo, zavise carine na uvoz i izvoz roba; od toga zavisi podizanje cijena namirnica potrebnih za život; što itekako utječe na naše odluke hoćemo li, naprimjer, nekog voća uzimati na kilograme ili samo na komade. Slično je i sa povećanjem penzija, isplatom plata, kašnjenjem poticaja, (ne)usvajanjem budžeta… i već dobijate kontekst?! Svaki događaj koji direktno ili indirektno utječe na živote ljudi u našoj zemlji, predmet je mog interesovanja, jer upravo ljudima želim ponuditi odgovore na njihova s razlogom postavljena pitanja, jer nerijetko smo im upravo mi (novinari) usta kojima oni mogu govoriti i nada zbog koje neće odustati – ni od sebe, ni od drugih.

5. Uz znanje i sposobnost šta je po vama osnovni preduvjet za dobro obavljanje novinarskog posla? Koji vam je prioritet u ovom poslu?

– Sve što sam ikada radio, radio sam vjerujući da će to rezultirati dobrom. Iako sam nekada znao i pogriješiti u procjeni, vjerovati nikad nisam prestao. I to je ono što smatram ključnim preduslovom za profesionalan, posvećen rad koji će rezultirati uspjehom. Upravo da bi neko, kada mu je to potrebno, vama mogao vjerovati, prije njega to vi morate učiniti. Morate vjerovati da postoji izlaz iz problema, rješenje za svaku situaciju, podrška za svakog čovjeka… I veliko znanje i vanserijska sposobnost ostaju u drugom planu ukoliko sami ne vjerujete u ono što radite, a kamoli ne u ono što govorite drugima. [ANEGDOTA] – Recimo, ja sam novinarstvo zavolio još kao dječak koji je gledajući, tada uglavnom Dnevnik Nove TV, počeo vjerovati da ću jednog dana raditi za tu televiziju i biti u tom Dnevniku. Devet godina poslije, tu sam, ni manje ni više nego u Dnevniku Nove BH. I zato sam duboko uvjeren da ništa na svijetu nije nemoguće za onog ko istinski vjeruje da je tako.

6. Šta ili ko vam je najveća poslovna inspiracija?

– Inspiraciju u novinarstvu pronalazim u kolegama koji profesionalno, predano i objektivno rade svoj posao. Zato su mi kolege koje svojim odgovornim radom čuvaju ovu profesiju neiscrpna inspiracija i razlog više da svakodnevno dajem svoj doprinos u izgradnji i očuvanju uzajamnog povjerenja između medija i javnosti. S druge strane, moja najveća podrška su moja porodica i prijatelji s kojima ću zauvijek voljeti poslije odjavne špice Dnevnika rekapitulirati dan i puniti baterije za nove izazove.

7. Kakva očekivanja i poslovne želje imate od idućih 10 godina?

– Vjerujem i nadam se da ćemo i gledatelji Dnevnika Nove BH i moje kolege, ali i ja zajedno s njima, ispratiti mnoge pozitivne događaje koji će živote svih nas učiniti vedrijim i veselijim. Vjerujem da Bosanci i Hercegovci zaslužuju više pozitivnih vijesti. Tim Informativne redakcije Nove BH želi nepristranim izvještavanjem učiniti sve što može za njihov kvalitetniji način života. Želimo ukazati na njihove probleme i svojim novinarskim izvještajima natjerati nadležne i institucije da reaguju. Zato i gledatelji vjeruju našem Dnevniku.

8. Možete li se prisjetiti najboljeg, najkorisnijeg savjeta koji ste dobili od nekoga iz svoje struke?

– Sjajni ljudi, znalci i profesionalci bili su na mom putu učenja i usavršavanja. Imao sam sreću da svoju karijeru započnem radom u lokalnim medijima gdje je teško, ali gdje morate naučiti postati objektivan i profesionalan novinar. Upravo zahvaljujući kolegama iz tih medija sam naučio prve riječi, potom prohodao i mogu kazati, sazrio kao novinar koji gaji ljubav prema čovjeku, vodi se istinskim ljudskim vrijednostima i živi novinarstvo. Najkorisniji savjet koji sam naučio još za vrijeme mog života i rada u Tuzli jeste onaj da nikada ne potcjenjujem publiku, jer i gledatelji i slušatelji vrlo brzo mogu prepoznati dobre ili loše namjere. (Tuzlanski.ba)