Njegove emisije, iako satirične, često razotkrivaju stvarne društvene apsurde i podsjećaju nas na to koliko je važno zadržati kritičku svijest.
Ljudi ga vole jer se ne boji da kaže ono što mnogi misle, ali ne žele reći naglas. On je više od satiričara. On uspijeva i da nasmije, ali i da vas natjera da se zamislite.
On je Zoran Kesić, a u razgovoru za Tuzlanski.ba govorio je o tome gdje su na njegovoj skali komičnosti Bosanci i Hercegovci, šta bi Tito rekao na današnju političku sliku regiona, koji političar iz BiH bi mu bio neiscrpan izvor inspiracije da se njegova emisija realizuje u našoj državi te može li se zamisliti na ručku sa političarima u paralelnom univerzumu.
Kroz njegove emisije, publika se povezuje s onim što možda svakodnevno ne primjećuje, a Kesić to često čini na način koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
View this post on Instagram
Političari i društvo generalno neiscrpan su izvor materijala za njegove emisije. Iako ih Kesić spominje na humorom protkan način, iza duhovitosti se krije kritika, a upravo takva analiza nije obišla ni Bosance i Hercegovce koji, kako kaže, fenomenalno stoje na njegovoj skali komičnosti.
''Bosanci su zahvalan materijel za komičnu obradu. Ja u sklopu svoje priredbe imam čak i pjesmu koja govori o komplikovanom državnom uređenju Bosne i Hercegovine, o toj jednoj šizofrenosti, o toj jednoj podijeljenosti, o toj jednoj nesposobnosti donošenja odluka. To tročlano predsjedinštvo je samo po sebi jedan paradoks'', kaže Kesić za Tuzlanski.ba.
Osvrnuo se i na nedavno održane lokalne izbore u Bosni i Hercegovini i na kandidate.
''Mi u Srbiji smo, bukvalno kao sličice kad se mijenjaju, mi smo razmjenjivali na Viberu i WhatsAppu smiješne te kandidate, njihova imena, njihove slogane. To bukvalno izgleda kao da se neko zeza. A onda razmišljam, ako već postoji ideja da se ništa suštinski neće promijeniti, što već da se ne zezamo. Tako da da, Bosna i Hercegovina jeste zanimljiva za satiričnu obradu, koliko su zanimljive za život u takvim okolnostima, pa možda jednako kao i u Srbiji, slično''. objašnjava.
U Srbiji je za emisiju 24 minuta sa Zoranom Kesićem najzanimljiviji Aleksandar Vučić. On je nerijetko predmet Zoranovih analiza, a razlog su njegove apsurdne izjave i cjelokupan način vođenja države. Kada bi se Kesićeva emisija realizovala u BiH, pitali smo se, kakvo bi njeno izdanje bilo, odnosno ko bi na tron umjesto Vučića.
''Mi bismo imali tri izdanja emisije ovdje. Morali bismo zbog tri entiteta. Znate kako, naravno da je nama u Srbiji najzanimljiviji Mile Dodik. On je i vizualno atraktivan, onako kao da je iz nekog humorističkog filma ispao, s tim što njegova djela ni malo nisu humoristična. On je meni zahvalan i za imitaciju, to gledaoci znaju, oni se tome vesele. Ali bismo, naravno, da ovdje radimo emisiju posvetili podjednaku pažnju i muslimanskom, i hrvatskom, i srpskom'', kaže Kesić.
Kesić dalje kaže da ne voli da dijeli ljude po tome kojem se Bogu mole i kako se izjašnjavaju, i da mu to nikada nije osnov po kojem bira ko će biti predmet njegovih satiričnih analiza.
''Ja ne volim da dijelim ljude. Dakle, ko se kom bogu moli, mene apsolutno ne zanima, ko se izjašnjava kao Srbin, Hrvat, Bošnjak. Znači ne bih imao nikakvih skrupula zbog pripadnosti nečije, već bih samo gledao političke poteze, demagogiju, laž. Kome se ti moliš, kako se prezivaš, kako se izjašavaš, to je tvoja stvar, to je tvoj problem. A ono što mene zanima, kao satiričara i novinara, jesu tvoji potezi. Tako da bismo pristupili ovde, slično što pristupamo i u Srbiji'', navodi.
View this post on Instagram
Mržnja prema prvim komšijama je najveći problem našeg društva i nada se da će se to umanjiti i nestati kod generacija koje dolaze.
''Nije problem biti Srbin, Hrvat, Bošnjak. Problem je ako ti gradiš ljubav prema svojoj naciji mržnjom prema komšijama. E to je problem. Dakle, govorimo o generacijama koje neće ultimativno morati da mrze komšije, nego će se podrazumijevati, kao u svakoj kući, da dobar domaćin gradi dobar odnos sa komšilukom kome možeš da ostaviš djecu na čuvanje kada hoćeš sa ženom da ideš u pozorište i da im pozajmiš brašno, šećer i jaje. E, to je dobar komšiluk u jednoj kući, u jednoj zgradi. E, kad se budu rađala djeca koje će i okruženje posmatrati kao dobar komšiluk, e, tada ćemo, mislim, biti na tragu neke normalnosti. Nažalost, ja ću tada ostati bez posla'', dodaje.
Kesić godinama prati političku scenu u regionu, a upravo na toj sceni je mnogo momenata koji, kako kaže, nalikuju na komediju.
''To je problem kad' se baviš time iz nedjelje u nedjelju, onda prosto ti sve stvari doživljavaš kao pogodno za emisiju ili nije nam baš zabavno. Tako da ne mogu sad da sjetim nekog konkretnog povoda, izuzev cijele jedne opšte slike jedne konstantne laži u kojoj živimo, laži čiji izvor su političari, potom njihovi mediji koji pred svake izbore, recimo, podgrijavaju nacionalne tenzije kao da je to neka najvažnija stavka u CV-u, to što si Srbin ili što si Hrvat ili što si Bošnjak. Kao da nemaš čime drugim da se dičiš.
I onda, naravno, da je to mene nervira kao građanina, a imam mogućnost da se sprdam sa tim kroz našu emisiju. Tako da, eto, to je nešto što mene konstantno svih ovih godina nervira i što mi je izvor zafrkancije, kako mogu da kažem, taj nacionalizam koji je prisutan i u Hrvatskoj i u Bosni i u Srbiji. Nešto manje čini mi se u Sloveniji, ili ga ja ne primećujem, ili u Makedoniji, ali fokusiram se, uglavnom, na te 3-4 zemlje'', navodi on.
Sinonim za nostalgiju u Bosni i Hercegovini je Josip Broz Tito. On je česta tema starijih generacija koji, kada god žele iskritikovati sadašnjicu, spomenu Tita podsjetivši na to kako je bilo u njegovo vrijeme.
View this post on Instagram
Na pitanje šta bi Tito rekao na današnju političku scenu i društvo u cjelini, Kesić njegovom imitacijom, odgovara:
''Pa, majku ti i božiju, kako smo se to sada izdijelili? Ja zaista nisam bio objaviješten da ovdje ima raznih naroda i narodnosti. Čujte, ja sam to znao, ali nisam znao da kad ja odem, da će se toliko popi**arati. Pa, što je ovo, majku ti božiju?''.
Osvrnuo se Kesić i na to da je u Bosni i Hercegovini Tito zapravo Tiiito sa dugim izgovorom glasa i što ga čini još specifičnijim
''Sviđa mi se da ga zovete Tiiito. Kod svih je to kratko Tito, kod vas je to drugačije. E, taj vaš Tito, a i naš, je bio jedan, čini mi se, maher svjetske klase i jedan šmeker, treba reći, i čovjek, jedan pragmatičan koji je, kroz ideju svoju u koju je vjerovao, ideju komunizma, uspio i kroz pobjedu nad fašizmom da napravi državu.
To nije prvi put da se desila ideja o Jugoslovenstvu, ali je izgleda posljednji put, pod njegovim rukama, dok je on nekako se to držalo, kako ode Tito, kud koji, mili moji. Ne znam šta bi Tito danas rekao, ali mislim da bi bio duboko razočaran ovom situacijom, i mislim da bi ga brzo proglasili za izdajnika i uhapsili, i ko zna šta još sve ne'', kaže Kesić.
Iako su mu omiljeni za emisiju, Kesić se ni u paralelnom univerzumu, a ni u snovima, ne može zamisliti u društvu sa političarima.
''Pa, kada bi se našli na ručku, prije svega, ja ne znam, ako bi oni otišli u WC, pa da im sipam nešto u hranu, recimo, ako je situacija. Ne nešto da crknu, nego samo malo da ih protjera, recimo, malo da čisto imaju neke tegobe'', našalio se, u svom stilu Zoran, a onda objasnio zašto se ne privatno ne druži ni sa kim od njih.
''Ne čujemo se, ne viđamo se, nismo, ono, ok, e, burazeru vidi ovo, vidi ono, pa kao, je l' može, jer zašto? Jer, ukoliko bih se družio sa političarima, onda znači da bi se između nas rodila neka emocija. A kad se rodi neka emocija, onda nije baš zgodno ja tog mog drugara sutra da opanjkavam u našoj emisiji. Tako da, ne diraj me, ne diram te, ovako, lično. To što oni nas diraju, suštinski, pa mi im vraćamo kroz našu emisiju.
Tako da, ja ne vjerujem da ni u snovima bi moglo da se desi bilo kakav ručak sa političarima, i pravo da vam kažem, ja više volim ručkove sa glumcima, sa muzičarima, sa umjetnicima, i imam takve ručkove, i za tim ručkovima se mnogo lijepe anegdote i priče pričaju'', ističe.
View this post on Instagram
Osim emisije 24 minuta, Zoran Kesić nerijetko drži i predstave širom regiona u kojima se, na sebi svojstven način, obraća publici. Pozornica pred publikom ili studio pred kamerama, ne bi se mogao odlučiti za jedno, jer oboje nosi svoju čar.
''I jedno i drugo su dijelovi mog posla i moj život. Ja sam ranije i dok smo snimali našu emisiju imao publiku u studiju, ali kako je udarila korona mi smo publiku izbacili. Kako smo izbacili, poslije ih nismo ni vratili ,da mi tu neko sjedi da mi diše, šta će mi? Međutim, desilo se onda da mi nedostaje publika i onda ja do publike dolazim na priredbama i to su neprocjenjivi momenti koje nemam tokom snimanja emisije.
To su momenti prepoznavanja, to su momenti kada nešto što sam novo napisao po prvi put izgovaram ili pjevam i vidim da publika na to lijepo reaguje, da me kapiraju, kao da se dugo poznajemo i to je nešto što mi znači, što mi daje energiju'', dodaje.
Živi kontakt sa ljudima je nešto što ne može da se nadomjesti ni sa čime, zaključuje Kesić čiji su humor i ironija kroz godine su postali glas javnosti.
