Snimaju se nove epizode ‘Kamiondžija’, u kojima glume Nenad Jezdić i Tihomir Stanić. Redatelj Čolović kaže da su Pajo i Jare bili toliko upečatljivi da nema smisla ni pokušati imitirati velikane.

Nove ‘Kamiondžije’ nisu nastavak, niti modernizacija originalne verzije. Nema ni Paje ni Jareta. Uostalom, Pavle Vuisić i Miodrag Petrović Čkalja su na izuzetan i upečatljiv način donijeli te likove, pa bi bilo besmisleno da ih igraju drugi glumci, rekao je reditelj Filip Čolović, a to je bio povod da se sajt “24sata.hr” prisjeti junaka našeg djetinjstva.

Od smrti Miodraga Petrovića Čkalje prošlo je 17 godina, a Pavle Vuisić napustio nas je prije 32 godine. Riječi koje je Čkalja izgovorio pred smrt i danas odzvanjaju u glavama mnogih njegovih kolega i ljubitelja sedme umjetnosti.

– Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Ali znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi i da sam primio nagradu za životno djelo, zahvalio bih se prvo, ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i reditelju. Ali ovdje se zahvaljujem prvo svom šefu trgovine što mi ponekad odvoji penzionersku kost, pa komšija u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek sa zakašnjenjem donese penziju. Hvala, državo, pustili ste me da u starosti glođem kosti – rekao je slomljeni glumac 2002. kad je primao nagradu za životno djelo “Car Konstantin”, samo godinu dana prije nego što je umro.

Snimio je više od 90 filmova, ali to što je bio priznat i voljeni glumac nije bilo dovoljno da kraj života dočeka sa osmehom na licu. Ni druga legenda, Pavle Vuisić, nije bio bolje sreće. Veliki glumac često je pisao o smrti.

Nije htio da na njegovu sahranu dođe bilo ko osim njegove supruge Mirjane, a u testamentu je napisao kako želi da se njegova smrt javnosti saopšti tri dana nakon sahrane.

– Poštovala sam njegovu želju i nisam objavila umrlicu. Na sahrani nije bilo nikog, samo ja i sveštenik. Nisam mu ni rekla ko je pokojnik, samo da se zove Pavle – rekla je Mirjana Vuisić.

Iako nije bio vjernik, njegova udovica sveštenika je pozvala iz inata. Baš kako je njen suprug i proveo veći dio života, inateći se svima i svačemu. Pavle je bio ličnost posebne vrste. Reditelje je izluđivao jer nikad nije izgovarao tekst kako je napisan.

Njih dvojica su kao Paja i Jare slovili za najharizmatičniji, uigran i voljen duo sa malih ekrana. Serija i film “Kamiondžije” obilježili su cijelu epohu jugoslovenske televizije.

Međutim, na setu je bilo drugačije od onog što se vidjelo na ekranu. Pavle Vuisić i Čkalja su se, čim bi se kamere ugase, svađali.

Čkalja je glumio, čak i preglumljivao, a Pavle je zbog toga u sebi ključao. Prebacivao mu je da je štreber koji radi sve što mu drugi kažu. Nije imao volje ni živaca da prati Čkalju pa je izmišljao replike. Ovo je bio razlog čestih sukoba na snimanju.

Kad je produkcija desetak godina nakon serije i filma “Kamiondžije” željela da snimi nastavak “Kamiondžije opet voze”, Pavle za to nije htio ni da čuje. Prvu sezonu je prihvatio samo da pokaže razliku među njima dvojicom, ali drugi put za Vuisića to nije dolazilo u obzir.

– Ubjeđivali su ga godinu dana. Ja sam tad željela da izgradim imanje, koje se i njemu svidjelo, premjerio je plac, izračunao koliko će koštati ograda i tražio honorar od 110.000 tadašnjih dinara. Producenti su poludjeli jer je maksimalni honorar za glavne glumce tada bio 12.000 i nije bilo zakonske mogućnosti da mu daju više. Samo je odmahnuo rukom i otišao sa sastanka. Onda su pronašli način da naprave video-kasete koje će se prodavati gastarbajterima i osigurali su mu traženi novac – prisjetila se Mirjana Vuisić.

Pavle je tad tražio da se i Čkalji mora podići honorar barem na 50.000. Tek kad su i na to pristali, snimljeni su novi nastavci “Kamiondžije opet voze”. (Tuzlanski.ba)