Ponedjeljak, 10. Decembar 2018.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Patila od bulimije: Tinejdžerka predosjetila da će umrijeti i majci napisala pismo

Tinejdžerka Libby Rose (16) iz Velike Britanije patila je od bulimije i umrla je pet sedmica nakon što su je iz bolnice poslali kući. Srce joj je stalo zbog nedostatka kalija. Mrtvu ju je na krevetu pronašao mlađi brat Alex. Njezina majka Rosemary Westwood-Rose (57), inače medicinska sestra po struci, kaže kako je molila doktore da je zadrže na liječenju, ali uzalud.

– Vidjela je da joj dijete kopni, no niko to nije shvaćao ozbiljno. Sada bi željela da se pokrene istraga koja bi utvrdila je li se i kako mogla spriječiti njezina smrt. Dvojica ljekara, koji su bili uključeni u skrb o bolesnoj djevojci, navodno su pod istragom Generalnog ljekarskog vijeća (General Medical Council).

Problemi su počeli kada je Libby imala 14 godina. Postala je opsjednuta svojom težinom i počela držati dijetu.

Ja sam se uvijek borila sa svojom težinom i mislila sam da će ona biti poput mene. Udebljala se pa smršavjela i pokušavala je biti na dijetama kao i ja. Nisam bila svjesna toga da će se to razviti u ozbiljan problem sa prehranom – ispričala je majka.

Tek kada su prijatelji počeli komentarisati koliko je Libby smršavjela, majka ju je odvela kod doktora opće prakse. Bilo je 2015. godine.

– Tamo je skinula majicu. Nije izgledala iscrpljeno, ali bila je mršava. Pomislila sam: ‘Bože, kako to nisam primijetila’ – dodala je.

Djevojka je završila u bolnici u aprilu prošle godine. No uvjerila je osoblje bolnice da se oporavila i pustili su je kući 19. jula 2017.. Zabrinuta majka htjela je kćer vratiti u bolnicu pa je povela Libby na sastanak s doktorima 23. oktobra , ali ništa nisu dogovorili. Tri dana kasnije nesretna djevojka bila je mrtva, prenosi portal 24sata.hr.

Predosjećala je da je umrijeti jer je ostavila majci oproštajno pismo. U njemu je napisala: ‘Niko nije kriv. Puno te volim’.

– Svi smo ljuti i frustrirani jer ona nije trebala umrijeti. U samo nekoliko godina pretvorila se od vedre, ambiciozne mlade djevojke u žrtvu anoreksije, bulimije i ortoreksije (opsjednutost zdravom prehranom). Odlučni smo saznati kako se to dogodilo – kazala je majka, a prenosi Daily Mail.

U bolnici su rekli da oni nisu u mogućnosti brinuti o mladima nakon što izađu iz ustanove.

Bulimiju karakteriziraju epizode prejedanja pa izbacivanja hrane iz sebe povraćanjem ili uzimanjem laksativa. Stroge dijete ili prekomjerno vježbanje često prate ovaj poremećaj koji je puno češći kod žena. Prema nekim procjenama na sto mladih djevojaka njih tri do pet pati od bulimije.

  • Stručnjaci kažu kako ljudi oboljeli od bulimije imaju i neki dodatni psihički poremećaj, a najčešće se radi o depresiji.

    – Prejedanje, koje se obično čini u tajnosti, često potiče emocionalni stres. Osoba se mora prejedati barem dva puta sedmično da bi se moglo dijagnosticirati da ima bulimiju nervozu, ali se može prejedati i češće. Ljudi s bulimijom vode brigu da ne budu debeli pa se njihova tjelesna težina kreće oko normale – pojasnili su stručnjaci u MDS medicinskom priručniku za pacijente.

    – Samoizazvano povraćanje može izjesti zubnu caklinu, povećati žlijezde slinovnice u obrazima (parotidne žlijezde) i izazvati upalu jednjaka. Povraćanje i čišćenje može sniziti razine kalija u krvi što uzrokuje nenormalni srčani ritam. Postoji izvještaj o nagloj smrti zbog ponavljanog uzimanja velikih količina ipekakuane kako bi se izazvalo povraćanje – dodali su.

    – Poremećaj je lako prepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih količina hrane. Prejedanje prati osjećaj kako ne postoji kontrola uzimanja hrane, odnosno, osoba ne može prestati s jelom. Prestaje jesti kada količina uzete hrane počinje smetati tijelu i kada se pojavi osjećaj boli zbog prepunog želuca. Tada se javlja strah od debljanja i potreba za sprečavanjem debljanja povraćanjem, čišćenjem laksativima ili diureticima. Istovremeno se javlja potreba za kompenzatornim gladovanjem ili pretjeranom tjelesnom aktivnošću u svrhu mršavljenja. Da bi se takvo ponašanje moglo nazvati bulimičnim, mora se događati najmanje dva puta sedmično kroz tri mjeseca – objasnila je prof. dr. Vesna Vidović na stranici Udruge ‘Nada’.

    – Bulimija se češće javlja u porodicama u kojima je bilo osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom, depresijom ili je neko od članova bio sklon zloupotrebi alkohola ili droga. Individualna iskustva koja mogu biti čimbenici rizika za razvoj poremećaja su zaokupljenost dijetom i izgledom tijela, život u porodičnoj neslozi i seksualno zlostavljanje u djetinjstvu. Bulimične pacijentice obično rano seksualno sazrijevaju, već prije nastupa bolesti imaju nisko samopoštovanje i sklone su anksioznosti – dodala je.

    – Važno je naglasiti kako za bulimiju nema magičnog lijeka. Psihoterapija zahtijeva velika odricanja i može biti dugotrajna. Dobri se uspjesi postižu primjenom kognitivnobihevioralne terapije u osoba koje nemaju kombinirane poremećaje. Bulimija ne prolazi sama od sebe. Roditelji moraju shvatiti kako nije riječ o ‘zločestoći’, lošem ponašanju ili lošoj navici koja se vlastitom odlučnošću može dokinuti, već je riječ o poremećaju – medicinskom stanju koje zahtijeva liječenje – upozorila je ova profesorica koja je na tu temu napisala knjigu ‘Anoreksija i bulimija’. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,