Utorak, 20. Oktobra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Milena Dravić – dvije godine od smrti: „Divna, osjetljiva, darežljiva osoba i veliki profesionalac“

Svako koga zanima kakvi su se filmovi gledali u Jugoslaviji, zemlji koje više nema, mogao bi započne to istraživanje gledajući filmove u kojima je igrala Milena Dravić.

Za taj zadatak bi mu bilo potrebno dosta vremena – Milena Dravić ima više od 100 filmskih uloga.

Voleli su je Jugosloveni, ali i publika širom svijeta.

Kolege o njoj i danas govore s velikim poštovanjem. Umrla je 14. oktobra 2018., godinu i po dana poslije smrti supruga, velikana srpskog i jugoslovenskog glumišta Dragana Nikolića.

„Kada su joj dodeljivali Dobričin prsten plakala sam od ushićenja,” kaže glumica Nada Šargin za BBC na srpskom.

Čini joj se da rijetko ko može da se pohvali takvom karijerom.

„Otmjeno, uzvišeno, mlade i starije kolege govore o njoj kao o boginji, Rade Šerbedžija joj pjeva Arsenovu Milenu, svira joj i Vasil Hadžimanov, Rade čita još jednu pjesmu posvećenu njoj, ide kratki film sastavljen od njenih blistavih filmova, intervjui, reportaža sa Kanskog festivala kada je dobila nagradu, gledam i mislim: kakva karijera…”.

Imao sam privilegiju da radim sa Milenom još dok sam počinjao.

Kao student pozvao sam je da igra u mom ispitnom filmu treće godine i – ona je pristala!

Najveća filmska zvijezda sa ovih prostora došla je na snimanje spremna, sa kreativnim idejama kako bismo cijelu stvar mogli da unaprijedimo i sa velikim povjerenjem u mene kao reditelja.

Cijela studentska ekipa imala je tada osjećaj da je ušla na velika vrata u našu kinematografiju. Jer šta je domaći film bez Milene Dravić?

Snimili smo još dva filma zajedno. Milena je bila divna, osjetljiva, darežljiva osoba i veliki profesionalac.

Stefan Arsenijeić, reditelj

Blistavi početak i zlatno doba jugoslovenskog filma

Rođena je u Beogradu, na Dorćolu 1940, išla je u baletsku školu i sanjala je da postane balerina.

Prvi film Vrata ostaju otvorena Františeka Čapa, priču koja prati doživljaje mladih ljudi u poslijeratnoj Jugoslaviji, snimila je dok je išla u gimnaziju.

Prekobrojna Branka Bauera joj je otvorila širom vrata za svijet glume 1962, a za ulogu Ranke nagrađena je Zlatnom arenom i time postala najmlađi dobitnik ove nagrade.

Popularnost je stekla u velikim partizanskim spektaklima reditelja Veljka Bulajića – bila je Milja u Kozari (1962), Nada tifusarka u Bici na Neretvi (1969) i Vera u Sutjesci (1973).

  • Takođe, igrala je u nekim od najznačajnijih filmova crnog talasa koji su imali sjajan prijem na svjetskim festivalima i uticali na generacije mlađih filmskih autora.

    Sa Purišom Đorđevićem, za koga je bila kratko udata, snimila je, između ostalog, Djevojku (1965) i Jutro (1967), koji je prikazan na Venecijanskom festivalu.

    Nisu je zaobišle ni u tom trenutku aktuelne zabrane filmova.

    Film Bahrudina Bate Čengića ‘Uloga moje porodice’ u svetskoj revoluciji na osnovu istoimenog romana Bore Ćosića posle premijere na Filmskom festivalu u Puli 1971. završio je „u bunkeru”.

    Tadašnji cenzori su bili šokirani scenom u kojoj Milena Dravić iznosi tortu sa Staljinovom glavom, a glumci nakon što završe sa kosom od šlaga kreću da se slade mozgom ruskog komunističkog vođe.

    Slična sudbina je zadesila W.R. Misterije organizma Dušana Makavejeva, film eksperimentalne strukture koji se bavi odnosom komunističke ideologije i seksualnosti, kao i teorijama austrijskog psihoanalitičara Wilhelm Reich.

    Iako je oduševio kritiku na filmskom festivalu u Kanu, film je tek prikazan u bioskopima u Jugoslaviji osamdesetih godina.

    Milena Dravić igra mladu komunistkinju i frizerku, koja odbije udvaranje radnika, jer je zaljubljena u prvaka u umetničkom klizanju Vladimira Iljiča.

    Iako tvrdi da je Milena ostvarila „nevjerovatan spektar različitih, fantastičnih uloga”, reditelju Stefanu Arsenijeviću uloga kod Makavejeva je „hrabra, luda, fasinantna, slojevita uloga”.

    „Jednom rječju – nezaboravna.”

    O raspravi komisije koja je odlučivala da li će film biti prikazan pred publikom Goran Radovanović je snimio dokumentarac Slučaj Makavejev koji je prikazan 2019.

    Jugoslovenska štampa tog doba pisala je o pohvalama koje je za ovaj film Milena dobila od Jack Nicholson i baletana Rudolfa Nurejeva, koga je obožavala.

    Incident kada je američkoj novinarki na pres konferenciji, kao odgovor na pitanje: „Da li Jugoslovenke znaju šta je kontracepcija?”, bacila u krilo kutiju tableta protiv migrene dugo se prepričavao.

    Milena je odigrala veliki broj različitih uloga, od kojih su mnoge važne za istoriju kinematografije.

    Ali pošto me niste pitali za koju ulogu mislim da je najbolja ili najznačajnija, već najdraža, a tu kategoriju karakterišu emotivne i krajnje subjektivne odrednice, daću sebi slobodu da ne izaberem neki od filmova koji se možda očekuje.

    Jedna od najomiljenijih njenih uloga mi je u filmu ‘Nije lako s muškarcima iz jednog prostog razloga’, – to je bio prvi domaći film koji sam gledala u bioskopu, što je bio doživljaj sam po sebi, jer sam imala šest godina.

    Naravno da sam kasnije gledala mnoge značajnije uloge koje je Milena odigrala, ali ovaj film ima poseban značaj u mom filmskom iskustvu, jer kad ste dete, odlazak u bioskop je prava čarolija i nikakva objektivnost, koja dolazi s godinama, ne može to da umanji.

    Maja Medić, fotografkinja i koautorka izložbe „Milena” povodom nagrade Dobričin prsten

    „Predivna Milena Dravić. Predivna”

    Šarmirala je Alfreda Hičkoka i Miloša Formana, a novijim generacijama će značiti da je igrala u prvom filmu u kome je Brad Pitt imao glavnu ulogu ‘Tamna strana sunca’ Božidara Nikolića iz 1988.

    Ipak, kolege – i savremenici i oni mlađi, pamte je kao skromnu i povučenu osobu.

    „Predivna Milena Dravić. Predivna. Srela sam je nekoliko puta i uvijek je bila zabavna i nešto je isijavalo iz nje, to nešto što imaju uistinu prave zvijezde,” seća se susreta s njom Nada Šargin.

    Ogromnu popularnost sedamdesetih godina je uvećala učešćem u televizijskoj emisiji Obraz uz obraz Zdravka Šotre.

    Na taj način je čuveni filmski par, Milena Dravić i Dragan Nikolić, postao dio svakog jugoslovenskog domaćinstva.

    Pozorišna publika pamti uloge u Čudu u ŠarganuDekameronu 81 (u režiji čuvenog italijanskog reditelja Roberta Ćulija), Kir Janji i Urbenesnoj tragediji. Ulogu upravnice pozorišta Katarine u predstavi Lari Tompson – tragedija jedne mladosti Dušana Kovačevića odigrala je više od 300 puta na sceni Zvezdara teatra.

    Radila je i za djecu: seriju uspavanki Laku noć, djeco po tekstu Duška Radovića snimila je 1963, a pamte se i uloga učiteljice u Pričama iz Nepričave i komšinice u Metli bez drške.

    Jedna od posljednjih uloga ostvarila je u dječijem filmu Agi i Ema u režiji Milutina Petrovića.

    Bila sam jednom gošća u njenoj kući na moru, povela me Jelena Đokić, bila sam utrnula jer stojim pred veličinom, a Milena nas gosti, zabavlja i ničim ne traži potvrdu te svoje veličine.

    Kad joj je dodijeljen Dobričin prsten novinari traže da je slikaju i ona ustaje i staje na scenu i elegantno damski pruža ruku sa prstenom i pozira, uživajući u sebi, ali i igrajući se.

    Na proslavi u Zvezdara teatru tog dana postojao je neki pravi, lijep, a zaboravljen Beograd, bar na kratko.

    Volim sve njene uloge od Sutjeske, Bitke na Neretvi do Nije lako sa muškarcima i komšinice što šuška i pravi šnenokle iz dječije serije Metla bez drške.

    To me možda i najviše fascinira, to kako je umjela da se igra i zabavlja ulogama – i sebe i nas.

    Možda je Milena imala i sreću da radi u vrijeme velike jugoslovenske kinematografije, ali je to i zaslužila i to joj pripada jer znala je to da iskoristi i vodi karijeru blistavo, a da prije svega bude dama.

    Nada Šargin, glumica

    Početak rata, u kome je nestala njena domovina, dočekala je u New Yorku gdje je izvodila predstavu Milena u svijetu muškaraca po tekstu Duška Radovića.

    Nije mnogo radila devedesetih, a smatra da je doživjela neku vrstu zabrane na državnoj televiziji zbog podrške studentskom protestu 1996/97, pa njeni stari filmovi dugo nisu prikazivani široj publici.

    Poslije demokratskih promena u Srbiji 2000, filmu su je vratili mladi reditelji.

  • U debitantskom filmu Stefana Arsenijevića ‘Ljubav i drugi zločini’ (2007) igra majku glavnog junaka.

    „Uvijek ustreptala oko projekta, spremna da pruži maksimum, sa velikim talentom i iskustvom,” opisuje Arsenijević iskustvo rada sa velikom zvijezdom.

    „Ali, što me je uvijek iznenađivalo, uvijek je i preispitivala samu sebe. Nikad se nije oslanjala na staru slavu. Svaku ulogu je prihvatala kao da joj je najvažnija u životu. Zato je i bila najbolja.”

    O tome svjedoči sijaset priznanja koje je dobila tokom karijere: sedam Zlatnih arena u Puli, nagradu za najbolju žensku ulogu u filmu Poseban tretman u Kanu 1980, Dobričin prsten i nagrada Pavle Vuisić koje se dodjeljuju glumcima za životno djelo su samo neke od njih.

    Sahranjena je u Aleji velikana pored supruga Dragana Nikolića. (BBC na srpskom)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,