Srijeda, 23. Oktobar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Mario Gavranović o iskopavanjima kod Zenice: Našli smo fascinantne oblike grobne arhitekture

Arheolog s bečkog Instituta za evropsku i orijentalnu arheologiju, Mario Gavranović, govori o nedavnim otkrićima kod Zenice

Živite u Beču, koliko često ste odsutni i koliki dio Vašeg posla čini rad na terenu?

“Živim u Beču od 2015, prije toga sam proveo 20 godina u Berlinu gdje sam završio fakultet, magistrirao i doktorirao 2010. U Berlin sam došao 1994. godine. 2015. sam dobio projekt u sklopu programa Marie-Curie Sklodowska Evropske unije s kojim sam došao na Austrijsku akademiju nauka. Riječ je o programu velike konkurentnosti kojim se finansiraju samostalni post-doc projekti. Jedan od uslova je da se mora napustiti mjesto stanovanja. Tako da sam 2015. sa suprugom i dvoje djece preselio u Beč.

Kako sam na Institutu za orijentalnu i evropsku arheologiju u Beču našao savršeno okruženje i podršku za daljnji rad, odluka da ostanem i nakon isteka projekta nije mi teško pala. U međuvremenu sam dobio nekoliko novih projekata, odnosno finansiranje za istraživanja, a od marta 2018. preuzeo sam vođenje istraživačke grupe za bronzano doba unutar Instituta te postao ujedno i zamjenik direktora. Institut OREA ukupno zapošljava 80 stručnjaka, a naši istraživački projekti se odvijaju u 17 zemalja na tri kontinenta (Evropa, Azija i Afrika). Jedno od težišta istraživanja je i prahistorija Balkana. Putujem dosta često, prije svega u sve zemlje Balkana, a učestvujem na konferencijama i naučnim skupovima u raznim dijelovima Evrope. Pored iskopavanja koja u pravilu uzmu dva mjeseca godišnje, često sam u muzejima radi uzimanja proba i uzoraka za sve vrste analiza koje se danas mogu provoditi i koje nam mogu ponuditi neke nove aspekte pri proučavanju života prahistorijskih zajednica. Pri tome, između ostalog, mislim da antropološke analize (starosna granica, ishrana, mobilnost, bolesti, spol, uzroci smrtnosti), analize materijala (porijeklo i eksploatacija sirovina, stupanj tehnološkog razvitka društva, razvoj zanata, razmjena i trgovina) ili “obične” radiokarbonske analize kojima utvrđujemo starost.”

  • Na koje načine ste vezani za rodni grad i koliko često dolazite u njega?

    “U Bugojno idem radi preostalih članova porodice, jednom godišnje. Nemam poseban odnos niti sa Bugojnom niti sa nekom zemljom, operisan sam od bilo kakvog patriotizma u smislu geografske pripadnosti. Svoje središte života određujem prema ljudima oko sebe, odnosno  svojom familijom. Patriotizam iskazujem plaćanjem poreza u državi u kojoj živim kako bih i ja i moja djeca imali bolje uslove za život.”

    Što se tiče nedavnog otkrića u Kopilu, ako sam dobro razumio, figurina muškarca potiče iz željeznog doba. Da li je urađeno datiranje predmeta, ako da, kojom metodom?

    “Datiranje nalaza iz Kopila zasada se zasniva “samo”na komparativnoj metodi, odnosno datiranjem arheoloških slojeva na osnovu nekih karakterističnih nalaza. Kako smo na Kopilu otkopali nekoliko slojeva, možemo se osloniti na stratigrafiju, slojevi koji su plići su mlađi, a koji se nalaze dublje u zemlji su stariji.

    Svaki od slojeva sadrži veliki broj pokretnih nalaza (keramika, kamene alatke, predmeti od kosti) za koje već na osnovu drugih istraživanja na sličnim lokalitetima znamo iz kojeg vremena potječu. Spomenuta figurina pronađena je u sloju zajedno sa keramikom karakterističnom za kraj ranijeg željeznog doba (5. ili 6. st. pr Kr.). Kako smo u istom sloju, odnosno istoj stratiografskoj jedinici sa figurinom pronašli i dosta životinjskih kostiju i ostatke izogorenog drveta ugljena, moći ćemo uraditi i radiokarbonsku analizu te dobiti precizniji datum za ovaj horizont življenja na Kopilu. Uzorci su već poslani u laboratorij i mislim da bismo do kraja godine mogli očekivati rezultate.”

  • Znam da je prošlo nedovoljno vremena, ali ipak Vas moram pitati imate li nekih novih saznanja o figurini?

    “Nemam nekih novih saznanja osim što još nisam naišao na odgovarajuću analogiju među dosada pronađenim figurinama kako sa Balkana, tako i šire. Ono što je jedinstveno kod figurine sa Kopila je šematična predstava ljudskog lica poput neke maske dok je tijelo zdepasto sa kratkim ekstremitetima kao da se radi o prikazu životinje ili životinjskog krzna. U pogledu oblika tijela slične figurine iz istog vremena su poznate, između ostalog, iz zapadne Bosne, odnosno iz sojeničkog naselja Ripač, međutim, fizionomija glave je potpuno drugačija. Figurine posjeduju, dakle, nedvojbeno i animalni karakter dok su predstave lica očigledno različite od regije do regije i svjedoče o sve većem značaju ljudskog faktora (bilo pojedinca, bilo kao slike za nadnaravno biće) u religioznim kontekstima.”

    Koji željezni predmeti su pronađeni? Može li se ovo naselje dovesti u vezu sa širom kulturom u željeznom ili bronzanom dobu na ovim prostorima?

    “Pronađeni su željezna šljaka, nožić i jedno poluzavršeno šilo. U ovoj godini smo završili iskopavanja u slojevima koji datiraju u 6. st. pr. Kr, otud i potječu željezni predmeti. Međutim, postoje i stariji slojevi koji najvjerovatnije sežu do u početak naselja, odnosno kasno bronzano doba. Iz prijašnjih istraživanja Borivoja Čovića (70-ih i 80-ih godina 20. st), kao nesumnjivo najvrsnijeg stručnjaka za bronzano doba na zapadnom Balkanu u prošlom stoljeću, znamo da se i starijim slojevima na Kopilu također pronalazila šljaka, odnosno tragovi prerade željezne rude.

    B. Čović je bio i taj koji je definirao “Srednjobosansku grupu bronzanog i željeznog doba”; kao karakterističnu regionalnu manifestaciju vremena između 1300. i 400. pr. Kr. Iako su neki aspekti toga kulturnog konteksta kako ga je opisao Čović danas pod upitnikom (prije svega pretpostavljena etnička povezanost ljudi naseljenih u to doba na prostoru srednje Bosne), kulturni izričaj koji možemo rekonstruirati na osnovu materijalne kulture zaista je poseban i sa određenim specifičnostima (npr. strogo geometrijsko ukrašavanje posuda i predmeta od metala).”

  • Pošto figurina ima falus, da li se ovaj način oblikovanja, tj. isticanja muškog spolnog organa koji do ovog perioda nije bio prisutan, slaže s drugim otkrićima u Evropi, odnosno, kada u Evropi počinje javljanje ovakvih figurina?

    “Antropomorfne figurine su prisutne od najranijih ljudskih populacija i javljaju se već u paleolitu kod lovaca i skupljača (npr. Venera iz Vilendorfa) i nalaze se do danas u kontekstima vezanim za religiju, kult i vjerovanje u nadnaravna bića (npr. kipovi Djevice Marije). Što se tiče prapovijesti, vrlo su česte u neolitu, uglavnom se radi o predstavama sa ženskim atributima. U metalnim dobima se javljaju učestalo i predstave muškaraca kao ratnika-božanstva ili neke vrste religioznog poglavara. Očito se kroz umjetnost mogu nazrijeti suštinske promjene u strukturi društva premda ne posjedujemo nikakve pisane izvore iz ovog vremena. Sve što znamo o životu, smrti i vjerovanju tih ljudi zasniva se na očuvanim materijalnim ostacima od predmeta koji su se mogli očuvati kroz tolika stoljeća (keramika, kamen, kost, metal i vrlo rijetko tekstil i drvo). Zato je upravo i važno da iz to malo raspoloživog uvida u prošlost izvučemo što je moguće više podataka. Neke stvari kao jezik, tačan opis vjerovanja ili svijest o pripadnosti nekom naselju, plemenu ili regiji ostat će nam zauvijek nedokučive.”

    Može li se procijeniti koliko su ova naselja imala stanovnika u to doba? Gdje se rade analize otkrivenih predmeta?

    “Visinska naselja poput Kopila i sličnih lokaliteta (najbolje istraženo nalazište iz tog vremena je Pod kod Bugojna) uglavnom zauzimaju prostor između 5.000 i 8.000 m² unutar bedemom ograđenog centralnog dijela. I na Kopilu kao i na nekim drugim visinskim naseljima postoje također niže terase ispod centralnog platoa koje su također bile naseljene. Unutar centralnog dijela naselja na Kopilu moglo se nalaziti do 20-25 stambenih objekata u isto vrijeme sa po 8 do 10 individua u svakom objektu. Prema podacima iz Poda kod Bugojna, možemo zaključiti da su kuće imale dimenzije od oko 6×10 metara sa više prostorija. Može se izračunati da je u naseljima toga tipa (Kopilo ili Pod) živjelo 200-250 ljudi. I Pod i Kopilo postojali su kroz najmanje 6. do 7. stoljeća kontinuirano, dakle kroz brojne generacije tu je živjelo mnoštvo ljudi. Ono što nam je dosad apsolutno nepoznato je gdje su ti svi ljudi sahranjeni (hiljade ljudi ako se računa kontinuitet kroz stoljeća) jer dosada ne poznajemo niti jedno groblje iz perioda kasnog bronzanog ili ranog željeznog doba u srednjoj Bosni. Ove godine smo u Gradišću na suprotnoj strani zeničke kotline istraživali kamene gomile, odnosno tumule kod kojih pretpostavljamo da se radi o grobnicama iz bronzanog doba. Našli smo fascinantne oblike grobne arhitekture, naslagane zidove od kamenih ploča kao vid grobne komore, kao i keramiku bronzanog doba unutar groba. Ali pored jedne ljudske kosti nismo naišli na ukop u klasičnom smislu. Očito je riječ i nekim pogrebnim ritualima koje još nismo u stanju jasno prepoznati. To važi naravno samo za Gradišće, možda je kod drugih naselja izražen drugačiji oblik ukopavanja. Analize se rade u našem Institutu OREA kao i u laboratorijama specijalizovanim za određena polja. Imate, dakle, laboratorije koje su skuplje i one koje su jeftinije kao i one koje su bolje i koje nisu tako pouzdane. Ja kao nosilac projekta sam odgovoran za pravilan odabir u sklopu mogućnosti projektnog budžeta.”

  • Kada idete u Srbiju, šta ćete tamo iskopavati?

    “U istočnu Srbiju idem od 22. 9 do 20. 10. Već treću godinu u izvrsnoj suradnji sa Arheološkim Institutom u Beogradu istražujemo naselja i groblja bronzanog doba u blizini Bora. Naša zajednička istraživanja dovela su već do iznenađujućih novih rezultata koji su promijenili mišljenja o ljudskim populacijama između 2000. i 1000. pr. Kr. u ovom dijelu Balkana. Zahvaljujući interdisciplinarnom pristupu (arheologija, metalurgija, hemija, biologija, antropologija), otkrili smo da je prerada bakra u bronzanom dobu kao osnovne sirovine za proizvodnju bronze (bronza je legura bakra i kostira/kalaja) u istočnoj Srbiji počela skoro 4 stoljeća ranije nego što se donedavno mislilo. Također smo primjenom prospekcijskih metoda otkrili veliko groblje sa urnama, odnosno spaljenim pokojnicima te zajednice. Tu radimo niz analiza kako bismo otkrili recimo koliko je prerada rude i metala mogla utjecati na zdravlje pojedinaca. Iznenađujuće je da su svi dosada otkriveni grobovi imali kompleksnu arhitekturu (kružne vijence u prečniku oko 4 m i urna postavljena u sredini), vrlo mali broj priloga, što nam opet uporedno ukazuje da u grobnom kontekstu nije bilo izražene socijalne stratifikacije.

  • Urne, osim kremiranih ostataka, nisu sadržavale nikakve druge predmete (osobne predmete kao oruđe, oružje ili nakit). Zahvaljujući suradnji sa kolegama iz Srbije, ovaj projekat će se nastaviti i ubuduće te će biti proširen. Također sa kolegama u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji radim na zajedničkim projektima i terenskim istraživanjima. Napomenuo bih i istraživanje provedeno u Bijeljini u novembru prošle godine gdje smo u suradnji sa Muzejom Semberije iskopavali višeslojno ukopno mjesto na jednoj uzvišenoj poziciji u ravnici. Pronašli smo tragove aktivnosti od 3000. pr. Kr., dakle od bakarnog doba pa do srednjovjekovnih grobova. Izdvojio bih jedan skeletni ukop na kamenoj konstrukciji
    koji je već pouzdano datiran u 17. st. pr. Kr. Pokojnik (mladić od 21 do 25 godina) bio je položen da drvena nosila, a zatim stavljen na kameno uzvišenje. Okolo se nalazio specijalni “memorijalni” prostor sa spaljenom zemljom i drvenim konstrukcijama.
    U svakom slučaju, prostora za istraživanje ima i više nego dovoljno i nadam se da ćemo i u BiH uspjeti realizirati višegodišnje projekte koji će nam pomoći da bolje i cjelovitije sagledamo daleku prošlost ovih krajeva.” (MojaBiH)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , , , ,