Maja Halilović je prva biodizajnerica u Bosni i Hercegovini koja radi na istraživanju biorazgradivih materijala koji bi u budućnosti mogli zamijeniti plastiku.
Za Tuzlanski.ba govorila je o svojim počecima, biodizajnu, uzorima, životnoj sredini…
Obzirom da je biodizajn nešto potpuno novo za naše prostore, recite nam nešto više o njemu?
“Ima mnogo definicija, ali ja bih to svela na jednu jednostavnu. Po prvi put biodizajneri izlaze iz svojih ateljea, studija ili radionica, ulaze u labaratoriju i rade sa jednostavnim prostim organizmima koji su se javili prije nekoliko biliona godina. Sa biodizajnom ulazimo u četvrtu industrijsku revoluciju gdje mi stvaramo jedan interdisciplinarni brend, na kojem skupa rade dizajner, inženjer, umjetnik, biolog te još mnogo drugih ljudima sa različitim strukama. Svi mi učimo jedni od drugih i pomažemo sa svojim specifičnim znanjima kako bi modificirali taj živi organizam i dobili rezultate koje želimo.
Biodizajn je tek u začecima i postoji tek 10 godina. Mi se trenutno bavimo modifikovanjem skubija, kako bi proizveli kvalitetnu celulozu koja se kasnije može upotrebljavati u dizajnu ambalaže, tekstila i slično. Proizvodimo materijale koji su izuzetno zdravi, bogati vitaminima i mineralima i koji se razlažu za svega nekoliko sedmica. Trenutno, to nije slučaj sa modnom industrijom koja se bazira na naftnoj industriji, upotrebi plastike te je jako štetna za naš organizam, kao i organizam svih živih bića na planeti, a pogotovo za vodene sisteme kao što su okeani.”
Kao prva biodizajnerica u BiH, možete li nam reći kako je došlo do te ideje?
“Kada se prvi put prije desetak godina pojavio bioduzajn, ja sam odmah znala da ću se time baviti. Shvatila sam da postoji jedan potpuno novi pristup dizajnu i da ga ja moram isprobati. Vremenom sam uvidjela koliko je modna industrija štetna za nas i naš okoliš. Mi dizajneri uzmemo neke određene resurse iz zemlje kao što jedrvo, ulazimo u radionice, obrađujemo to drvo i nakon toga prodajemo svoj produkt, a uopšte se ne brinemo kako će i gdje će taj proizvod da završi. Međutim, u ovom slučaju mi mijenjamo cijele procese, radimo sa živim organizmima,poštujemo procese koji su izuzetno zdravi i nakon svega se brinemo kako će se taj proizvod odložit.”
Kada ste tek počeli sa ovim nesvakidašnjim zanimanjem vjerovatno ste imali određena očekivanja. Kako ste trenutno zadovoljni sa napretkom i da li su Vaša očekivanja ispunila?
“Ja zaista ništa nisam očekivala kada sam započela sa svim ovim. Bilo mi je bitno da ja razumijem sa čime radim, tako da sam bila u potpunosti fokusirana na svoj rad, da proizvedem što kvalitetniji materijal. Očekivanja su krenula kada sam ja počela da predajem biodizajn, jer je krenulo veliko interesovanje za moj rad. Kada sam prvi put počela da pričam na tu temu i postavljam na društvene mreže, od tada kreće veliko interesovanje za njega. Do sada sam mnogo puta predavala o mom radu, dobila i neke nagrade te izlagala moj rad širom Balkana. Ja sam razumjela da ljudi neće odmah da shvate o čemu je riječ, ali nisam znala da će sve ovo dobiti toliko interesovanje. Jako puno ljudi mi se javlja, moja predavanja su posjećena, uvijek ima jako pitanja i ponekad nakon predavanja ostanem i po sat vremena sa ljudima u razgovoru, jer žele da surađuju, da započnu i oni da rade sa tim i slično.” ističe Maja za Tuzlanski.ba.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Da li spremate neke veće projekte u budućnosti?
“Da. Sada se dobijaju finansije za izgradnju prave biolabaratorije za koju treba poprilično mnogo novca. Drago mi je i što imam potporu mnogih organizacija koje su voljne da mi pomognu da dobijem taj novac. Imala sam mnogo ponuda prije i od drugih firmi, međutim mi radimo sa materijalom o kojem nemamo apsolutno nikakva istraživanja. To jeste 100% celuloza, međutim, možda ona privlači određene procese koji u dodiru sa hranom ili ljudskom kožom utiču negativno. Ja ne znam kako će taj materijal reagovati kada ga stavim ili duže vremena nosim na svojoj koži, ili stvorim ambalažu za hranu. Mora se prvo detaljno analizirati u labaratoriji, pa tek nakon toga krenuti u saradnje sa firmama.”
Da li imate neke idole u svijetu modne industrije na koje se ugledate i koji Vas inspirišu?
“Pratim modnu industriju, ali sve nekako manje u zadnje vrijeme, jer sam više usmjerena nauci i straživanju, na tome je moj fokus. Više pratim naučnice poput Neri Oxman i osnivačice biodizajna Suzanne Lee. Gledam njihove procese, jer one sada rade sa kompleksijim organizmina, 3D printerima i još nekim mnogo boljim stvarima. Što se tiče modne industrije pratim Iris van Herpen , zato što ona radi sa novim tehologijama tačnije 3Dd printa svoje kreacije. Uvijek gledam ono što je novo, pratim nove tehnologije i gledam kako poboljšati današnji svijet i naš odnos prema modi.”
Kakva je ekološka situacija u BiH, i da li su ljudi dovoljno osviješteni u pogledu zaštite naše životne sredine i okoliša?
“Ekolozi izbacuju sve više informacija i uporni su u tome da što više ljudi pročita i vidi ono što imaju da kažu, pa mislim da možemo samo bolje. Kada god u prodavnici kažem da neću plastičnu vrećicu, primijetim da je ljudima to jako čudno i neobilčno. Onda se ja zapitam kako je ta vrećića psihološki postala dio naše kulture a nije je bilo prije samo 15 ili 20 godina? Zašto je ljudima čudno da vi ne želite platične vrećice?
Komuniciram sa puno modnih dizajnerica koje prije nisu ni mislile o ekologiji, a danas samo misle o njoj. Sve je do obrazovanja i medijske propraćenosti. Treba samo što više razgovarati o tome ali sa pravilnim informacijama. Priroda je naprimjer stvorila novi organizam koji jede plastiku, prije nekoliko decenija, i sada ta bakterijq jede plastiku. Priroda je našla rješenje, pa hajde da se i mi potrudimo riješiti određene probleme bez straha i panike, uspjet ćemo samo ako se usredotočimo na to, a ne ignorišemo.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je danas biti poslovna žena u BiH?
“Ja razumijem u kakvim se pozicijama nalaze žene, jer sam odrasla kao žena i znam kroz kakve predrasude i steretipe moram da krčim, ali kako sam odrasla više se ne obazirem na to. Ja sam veoma pametna, non stop se obrazujem i tražim nove informacije, nije me ničega strah. Jedino mogu naprijed, a i moja je dužnost da podupirem ljude oko sebe, i žene i muškarce, jer ne razumiju nekad ni muškarci koliko utiče na njih patrijarhat. Ja često kažem da je njima oduzeto ono najbitnije, a to su emocije. Svi mi krož život idemo sa određenim traumama, onim što smo doživjeli kao djeca, ili kroz društvo, pa hajde nekako da pomognemo jedni drugima a ne da stigmatiziramo.” kaže Maja Halilović za Tuzlanski.ba te za kraj razgovora zaključuje:
“Novi trendovi nas mnogo koštaju. Kapitalizam je počeo na našim traumama, jer mi liječimo određene traume i probleme kupovinom, a modna industrija odlično funckioniše na taj način. Hoćemo da se osjećamo ljepše ili bolje-idemo kupit nešto, jer nam je sve dostupno. Moramo razmisliti šta nosimo. Ja naprimjer više ne nosim sintetiku, tačnije nosim samo ono što mi je ostalo. Nove stvari kada kupujem ne smiju sadržavati sintetiku zato što sada znam šta sintetika radi mom tijelu. Moje tijelo ne diše, ne može ispuštati znoj i toksine, tako da pazim šta nosim jer je to dio mog zdravlja. Moramo znati da modna industrija počiva na naftnoj industriji, i da ono što stavljate u autobmobile to nosite na sebi, samo različitom preradom.”
(Razgovarala: A. Žigić | Tuzlanski.ba)
