Dok nas institucije kulture podsjećaju na važnost znanja, naslijeđa i duhovne izgradnje, njihovi zidovi sve češće pričaju sasvim drugačiju priču – onu o zapuštenosti, zanemarivanju i nedostatku sistemske brige.
Zgrada Narodne i univerzitetske biblioteke "Derviš Sušić" u Tuzli, jedna od ključnih kulturnih ustanova u gradu, prekrivena je grafitima. Spoljašnji zidovi objekta, uključujući i pročelje s glavnim ulazom, u potpunosti su ispisani škrabotinama, potpisima i natpisima bez ikakve umjetničke ili tematske vrijednosti.
Ovo je tužna slika, s obzirom na to da je riječ je o ustanovi s bogatom tradicijom i višedecenijskim doprinosom obrazovanju i kulturi grada. Narodna biblioteka je osnovana 1946. godine i od tada uspješno obavlja zadatke nosioca razvoja bibliotečke djelatnosti na tuzlanskom području, djelujući u funkciji općeg obrazovanja, informisanja i zadovoljavanja kulturnih potreba stanovništva.
Od oktobra ratne 1992. godine Biblioteka djeluje kao jedinstvena ustanova – Narodna i univerzitetska biblioteka Tuzla, koristeći zajedničke prostorne, fondovske i kadrovske potencijale pri izvršavanju zadataka matične biblioteke za područje Tuzlansko-podrinjskog kantona. Od aprila 2002.godine Biblioteka ima čast da nosi ime poznatog bosanskohercegovačkog pisca i prijašnjeg direktora Biblioteke, Derviša Sušića.
Upravo zbog njene važnosti, historije i uloge, žalosno je da jedna ovakva institucija bude zapuštena s vanjske strane i prepuštena nemaru. Biblioteka "Derviš Sušić" decenijama je mjesto okupljanja čitatelja, učenika, studenata i istraživača, a njen doprinos obrazovanju i kulturi grada neupitan je. Ipak, vizuelni identitet zgrade danas šalje drugačiju poruku – onu o nedovoljnoj brizi i odsustvu sistemske zaštite javnih kulturnih prostora.
Ovakvo stanje nije karakteristično samo za ovu instituciju. Slična situacija zabilježena je i na drugim objektima u javnom vlasništvu. Nedostatak redovnog održavanja fasada, uklanjanja grafita i ulaganja u vizuelni identitet ovih prostora doprinosi općem dojmu zapuštenosti.
Osim grafita, mnoge ustanove imaju i druge probleme, a posebno zabrinjavaju oni koji se odnose na sigurnost. Tako je glavni ulaz u Bosanski kulturni centar u Tuzli bio zatvoren zbog rizika od pada nadstrešnice.
Vezani članak
Da su ovakve ustanove zapuštene najbolje pokazuje i prizor zgrade Kino Centra u Tuzli koja se nalazi na Listi ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine. Pored dokumentarne i historijske vrijednosti, ovaj objekat ima veliku arhitektonsku, ali i ambijentalnu vrijednost u sklopu historijske jezgre grada Tuzle. Ipak, godinama unazad je prekriven reklamnim materijalima kako bi se sakrilo stvarno stanje vanjskog izgleda. Ohrabruje činjenica da je najavljena rekonstrukcija i da bi Kino centar mogao postati muzej, no pitanje je koliko će proći od ideje do realizacije.
Vezani članak
S obzirom na obrazovno-kulturni značaj koji ovakve ustanove imaju u zajednici, bilo bi vrijedno razmotriti mogućnosti za sanaciju i uređenje u skorijem periodu, kako bi njihov vanjski izgled pratio važnost njihove uloge.
Primjera radi, Općina Centar u Sarajevu je prije sedam mjeseci nabavkom mašine za uklanjanje grafita počela rješavati ovaj problem.
''Možda će nekom biti smiješno, ali sad, umjesto da zavisimo od drugih, možemo sami brzo reagovati i ukloniti ruglo'', saopšteno je tada.
Možda bi jedan takav potez bio koristan i za Tuzlu koja, posebno dolaskom ljeta, postaje primamljiva za turiste koji uz sve druge segmente, vole posjetiti i institucije kulture koje djeluju na ovom području.
Uz to, rješenja poput postavljanja nadzornih kamera, oslikavanja zidova muralima ili uključivanja lokalnih umjetnika u oblikovanje vizuelnog identiteta prostora mogli bi dugoročno doprinijeti očuvanju ovih objekata i smanjenju vandalizma.
Inače, ispisivanje grafita na javnim površinama, poput fasada zgrada, predstavlja prekršaj protiv javnog reda i mira. Iako specifične kazne mogu varirati u zavisnosti od lokalnih propisa, one najčešće variraju u rasponu od 150 do 450 KM.
Važno je spomenuti i da su u posljednje vrijeme primjetni radovi na određenim objektima u Tuzli, poput obnove Čaršijske česme i Kapije - spomenika ubijenoj mladosti.
U konačnici, očuvanje kulturnih institucija poput Narodne i univerzitetske biblioteke "Derviš Sušić" i drugih nije samo pitanje estetike, već i poštovanja prema prostoru koji generacijama pruža znanje, inspiraciju i kulturni identitet.
Ulaganjem u preventivne mjere i podizanjem svijesti o važnosti javnih dobara, zajednica može poslati jasnu poruku da ovakvi prostori zaslužuju brigu, pažnju i dostojanstven tretman.
