Granica između biologije i tehnologije sve je tanja. Kompjuterski virusi kakve danas poznajemo mogli bi vremenom da evoluiraju i ugroze i nas.

Zvuči kao naučna fantastika, ali kompjuterski virusi mogu postati biološko oružje, uvjereni su u sigurnosnoj kompaniji Fortinet.

Već postoje naučni radovi koji povlače paralele između načina kako se ljudski organizam i računari bore protiv virusa, kao i poređenja bolesti sa serijama formula i kodiranjem, piše InfoWorld.

I jedni i drugi virusi slijede iste obrasce ponašanja, koji uključuju kodiranje informacija za parazitsko ponašanje u sistemu domaćina. Biološki virusi, poput kompjuterskih, mogu se promeniti tokom replikacije, što je noćna mora podjednako za ljekare i sigurnosne stručnjake. Biološki se razlikuju po tome što su sposobni da promjene sadržaj informacije koju nose, a kompjuterski menjaju samo oblik.

Neki su čak uporedili DDoS napade s HIV-om, jer je u oba slučaja cilj preopteretiti metu.

Direktor za istraživanje sigurnosnih prijetnji u Fortinetu, Guillame Lovet, kaže da smo na granici između neživog i živog svijeta. Istraživanje načina na koje se naši organizmi bore protiv uljeza – a to čine daleko bolje od kompjuterskih antivirusnih sistema – pomaže pri otkrivanju novih načina kako poboljšati posljednje.

Kad bi postojala kompjuterska verzija virusa gripa, ne bi bila veća od 22 kilobajta. Kompjuterski virusi puno su veći i tehnološki napredniji, budući da biološki virusi ne mogu, na primer, koristiti enkripciju. Srećom po nas – da nije tako, puno bismo ih se teže riješili.

Kako bi moglo doći do stapanja bioloških i kompjuterskih virusa? Većina ljudskih virusa nije ništa više od koda DNK ili RNK, što kompjuterski virusi mogu oponašati. Granica već polako nestaje razvojem sve naprednijih proteza i uređaja koji pomažu radu organa, poput pejsmejkera.

Čim ti uređaji počnu da komuniciraju sa mašinama izvan ljudskog tijela, što je u nekim slučajevima nužno, teoretski su izloženi riziku zaraze kompjuterskim virusima.

Sintetički virusi postoje od 2002. U međuvremenu su sintetizirane bakterije i drugi organizmi, a sav kod za sintetički DNK sačuvan je na računarima. Dakle, takođe je potencijalno ranjiv, kao i softver koji se koristi za odvajanje DNK živih organizama.

Je li moguće sintetički stvoriti viruse koji bi iskoristili slabosti domaćina? Vrijeme će pokazati. Utješno je to što istraživači smatraju kako je malo vjerojatno da će takva tehnologija biti razvijena u vojne svrhe. Naime, takav bi virus lako mogao zaraziti vojsku i civile onoga ko ga koristi.

Tuzlanski.ba