Filmska redateljica, rođena prije 46 godina u Sarajevu, čiji se četvrti igrani film ‘Quo vadis, Aida?’, posvećen žrtvama Srebrenice, počinje prikazivati na internetskoj platformi, zadnji novčić dala bi za čišćenje kuće, a u profesionalnom životu – za snimanje filma u kojem bi glavnu ulogu ponudila Meryl Streep… Evo šta je još otkrila za magazin Gloria.
Po čemu pamtite svjetsku premijeru na venecijanskoj Mostri?
– Po aplauzu koji se nije stišavao dugo nakon završetka projekcije našeg filma, a publika se nije dala van iz dvorane. Po posebnoj atmosferi, jer se festival održao između dva vala pandemije pa smo svi bili presretni što smo se okupili. I po susretu s Pedrom Almodovarom, čiji je kratki film prikazan prije našeg.
Čije reakcije su vam najvažnije?
– Žena iz Srebrenice. Posebno mi je važno što su mi one rekle kako je naš film autentičan i tačan.
Uspijevate li se u privatnom životu odmaknuti od bolnih ratnih tema iz svojih filmova?
– Privatno sam vedra i optimistična osoba, okrenuta budućnosti, a teškim temama se bavim kako bih tu budućnost zaštitila.
Vjerujete li da će potrajati ova nova stvarnost u kojoj danas živimo?
– Još u martu sam kao nepopravljivi optimist vjerovala da će sve brzo završiti. No, sad mi je jasno da nas je nešto moralo zaustaviti u uništavanju planeta zbog pohlepe i narcizma, tako da, ko zna…
Šta studira vaša kći Zoe?
– Dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Kako ste joj odabrali ime?
– Njeno ime na starogrčkom znači život, a odabrala sam joj ga u šestom mjesecu trudnoće, kad je preminuo moj tata. Bila sam jako tužna što se on zajedno s nama neće radovati rođenju svoje prve unuke i što neće pratiti njeno odrastanje. Razmišljajući koliko je život neobičan, shvatila sam da je to najdragocjeniji dar koji imamo – i tako je Zoe dobila ime.
Prepoznajete li u njoj sebe?
– I sebe, i supruga Damira, a najviše originalnu Zoe.
Čemu ste je najvažnijem željeli naučiti?
– Empatiji, solidarnosti i ljubavi.
Kakva ste majka?
– Nastojim joj dati bezuvjetnu ljubav i iskrenu podršku, a u tinejdžerskim godinama kćeri sam poželjela biti i prijateljica. No, Zoe me od toga odvratila riječima da ima dovoljno prijateljica, a samo jednu – mamu.
Koju ljudsku osobinu najteže podnosite?
– Kukavičluk. Iz straha su ljudi spremni počiniti najstrašnija nedjela.
A kućanske poslove?
– Volim samo kuhati, a zadnju paru dajem da mi neko očisti kuću.
Šta su prednosti, a šta mane zajedničkog ureda sa suprugom, producentom Damirom Ibrahimovićem?
– Zabavno je i uzbudljivo kreirati stvari zajedno od ideje do realizacije. Nezgodno je kad zbog posla zapadnemo u finansijske probleme, jer smo onda oboje u tome.
Šta ste najluđe učinili zbog ljubavi?
– Vratila se iz Amerike kući sa stipendije Univerziteta Columbia. Nisam nikad požalila.
Što prvo primijetite na muškarcima?
– Oči i nos.
A na ženama?
– Isto.
Smatrate li se feministicom?
– Da. Živimo u patrijarhalnom društvu punom nasilja, a feminizam je način da ga učinimo pravednijim i ljepšim.
Čije vas lice u krupnom kadru ostavlja bez daha?
– Jasne Đuričić, Mirjane Karanović, Lune Mijović, Zrinke Cvitešić, Nine Violić…, nadam se da ćemo opet raditi skupa.
Koji film gledate uvijek iznova?
– Komediju “Bili ili ne biti” Ernsta Lubitscha.
Da imate neograničen budžet, kome biste ponudili ulogu?
– Meryl Streep. Nadam se da bi pristala zbog uloge i scenarija, a ne visine honorara.
Po čemu ste tipična Sarajka?
– Ne mogu bez raje. Ljudi su mi važniji od svega.
Aktuelno pitanje: Žalite li što vaš film zbog pandemije koronavirusa neće imati kinodistribuciju u Hrvatskoj?
– Da. Od 3. decembra prikazujemo ga na platformi ondemand.kinomeetingpoint.ba, jer je to bio jedini način da u ovoj situaciji pružimo priliku svim zainteresiranima da ga vide. Žao mi je što je tako zbog toga što je odlazak u kino za mene neusporediv doživljaj, a svaki susret s publikom i praćenje reakcija gledatelja za mene su – neprocjenjivi.
