Četvrtak, 27. Januara 2022.
Tuzlanski.ba logo

Ibrahimović: Ne vjerujem u život poslije smrti, ovo je život i kada umrete, gotovo je…

Preuzmite sliku

Legendarni švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović  je u razgovoru za Corriere della Serra progovorio o mnogim stvarima. O teškom djetinjstvu, ratu u Bosni i Hercegovini i brojnim drugim privatnim stvarima.

Ibrahimović, koji i dalje nastupa za Milan iako je u petoj deceniji života, govorio je o privatnim stvarima u vrlo zanimljivom intervjuu koji je jutros objavio Corriere della Sera. Novinare je zanimalo da li Ibrahimović vjeruje u Boga.

“Ne. Vjerujem samo u sebe. Čak ni u život poslije smrti. Ovo je život i kada umrete, gotovo je. Ne znam čak da li mi je potrebna sahrana ili samo ukop kada odem”, rekao je Ibrahimović.

  • Novinari su ga pitali za rat u Bosni i Hercegovini, a o tome je legendarni nogometaš slušao od svog oca.

    “Moj otac je mnogo propatio zbog rata. Svaki dan je dobijao informacije da je stradao neko koga on zna. Pomagao je izbjeglicama i pokušao mene učiniti sigurnim. Uvijek me čuvao, a kada je njegova sestra preminula, meni nije dozvolio da odem u mrtvačnicu”, dodao je Zlatan.

    Brat slavnog nogometaša Sapko je preminuo od leukemije, a Ibrahimović je otkrio kako je sahranjen po muslimanskim običajima.

  • “Moj brat Sapko je preminuo od leukemije. Bio sam tu i prestao je disati ispred mene. Sahranili smo ga po muslimanskim običajima, a moj otac nije pustio niti jednu suzu. Narednog dana je otišao na grob i plakao od jutra do mraka”, ispričao je Ibrahimović.

    Napadač Milana je otkrio kako je u mladosti bio stidan i da zbog toga, kao i zbog “zaljubljenosti u samoga sebe”, dugo nije imao djevojku.

    Talijanski novinar tako ga je pitao na kojem jeziku razmišlja.

    “Ovisi. Na terenu nikad ne razmišljam na švedskom – to je prepristojan jezik, a na utakmici trebaš biti nešto grublji. Onda razmišljam na slavenskom jeziku, ponekad na engleskom ili talijanskom, ali u porodici pričamo samo na švedskom”, rekao je Zlatan te dodao kako on jeste Šveđanin, ali i miks svega.

    “Moja majka je Hrvatica i katolkinja, otac je Bosanac i musliman, ja sam najveći dio svoje karijere proveo u Italiji.”

    Zlatan je opisao i kakav je bio kao dijete.

    “Bio sam dijete koje je uvijek patilo. Čim sam se rodio, medicinska sestra me je ispustila s visine od jednog metra i pao sam na pod. Patio sam cijelog života – u školi sam bio drukčiji: ostali su bili plave kose sa svijetlim očima i malim nosom, ja sam imao veliki nos i bio taman. Pričao sam drukčije od njih, hodao sam drukčije od njih. Roditelji mojih kolega iz razreda pisali su peticiju da me izbace iz nogometne ekipe škole, uvijek su me mrzili. I zbog toga sam imao loše reakcije. No, kasnije sam se naučio nositi s tom mržnjom i pretvoriti negativne osjećaje drugih ljudi prema meni u moje oružje.”

  • Što se nogometnih stvari tiče, Zlatan se lako odlučio na najdraži gol.

    “Onaj Englezima, makazicama s 30-ak metara. Englezi su me uvijek prezirali, pričali kako nikada neću postići gol protiv njih. Ipak jesam.”

    Pjevao je sa Sinišom Mihajlovićem iako ga je jednom na terenu udario glavom.

    – Pjevao sam iako me provocirao na terenu kao igrač. Cijelu utakmicu mi je govorio grozne stvari na srpsko-hrvatskom i to me pogađalo. Danas me zove ‘bato’, sine. Kad se razbolio od iste bolesti kao i moj brat Šapko, umalo sam prešao u Bolognu. Zbog njega. Mihajlović je na terenu bio prgav, kao i Ballack, još jedan provokator. Ali to je činio da donese prednost ekipi. Nije bio pokvaren kao Materazzi.

    Kad je prvi put vodio ljubav?

    – Sa sedamnaest godina. Jer sam sa sedamnaest godina prvi put napustio geto Malmöa i otišao u centar grada. Tek tada sam otkrio Šveđanke kako ih vi zamišljate: plavuše i slobodne. U getu su djevojke imale kratku kosu.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,