Umjesto na račune bh. muzičara, milioni maraka od emitovanja završili u džepovima pojedinaca

Producent i pjevač Almir Ajanović, na muzičkoj sceni poznat kao Don Almir, olakšao je kolegama sa estrade da naplaćuju izvođačka prava kada je 2014. godine osnovao Asocijaciju izvođača i svirača (AIS).

Muzičari su povjerili AIS-u da u njihovo ime od emitera u Bosni i Hercegovini (BiH) naplaćuje naknade za korištenje muzike, takozvane tantijeme, piše Centar za istraživačko novinarstvo. 

Rukovodstvo Asocijacije je imalo obavezu da prikupljeni novac raspoređuje svim izvođačima u odnosu na to koliko su njihova djela emitovana na radio i TV stanicama, u kafićima, hotelima i drugim objektima. Međutim, nije sve išlo po planu.

Dok su emiteri uplaćivali tantijeme AIS-u, izvođačima su isplate bile sve manje. Od 2015. do 2022. godine AIS je naplatio skoro sedam miliona KM, a izvođačima isplatio 2,7 miliona KM.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo otkrivaju da je Ajanović, koji je bio i predsjednik Upravnog odbora AIS-a, prisvojio najmanje 373.000 KM namijenjenih za isplatu tantijema.

To je radio kroz ugovaranje poslova preko svoje firme „ViatorTel“ i prijatelja iz Švedske koji su upravljali podacima o emitovanju muzičkih djela i tako odlučivao kome će koliko novca isplaćivati.

Kako bi sebi povećao zaradu, više od pola dana tokom cijele godine emitovao je svoje pjesme na svojoj televiziji. Tako je završio kao drugi najplaćeniji izvođač u BiH, ispred muzičkih zvijezda poput Dine Merlina, Halida Bešlića ili Gorana Bregovića.

Prikupljeni novac od emitera je bez pokrića koristio i za putovanja, a nezakonito je istovremeno primao platu i naknade. Godinama je skrivao i da je vlasnik poslovnog prostora za koji je AIS plaćao mjesečni zakup.

„Moj cilj je bio da okupim priznate izvođače iz BiH i omogućim im da efikasno ostvaruju svoja prava”, odgovorio je Ajanović e-mailom. Odbio je govoriti pred kamerom CIN-a iako se u višesatnom razgovoru sa novinarima u jednom sarajevskom kafiću žalio na dešavanja u AIS-u i negirao svoju odgovornost.

Sedmero njegovih kolega iz rukovodstva AIS-a su novinarima CIN-a rekli da im je ograničio pristup finansijskoj dokumentaciji organizacije zbog čega nisu mogli kontrolisati njegov rad.

„Ja sam, nažalost, ispao, ajde da ne kažem, levat, ali sam ispao pokriće”, rekao je Slaviša Guja, zamjenik predsjednika Upravnog odbora AIS-a, koji dodaje da je njegov potpis krivotvoren za ugovaranje poslova sa Ajanovićevom firmom.

Iz nade u beznađe

Muzičari daju svoj jedinstveni umjetnički doprinos bilo da su otpjevali ili odsvirali muzička djela i zbog toga su njihove izvedbe intelektualno vlasništvo koje štiti Zakon o autorskim i srodnim pravima BiH. Ova prava, kojima se drugi javno koriste i od toga ostvaruju prihode, omogućavaju i muzičarima da ostvaruju prihode ili takozvane tantijeme od svojih izvedbi. Korisnici su: radio i TV stanice, ugostitelji, hotelijeri, vlasnici poslovnih prostora te organizatori koncerata.

Međutim, u današnjim uslovima muzika je svakome i svuda dostupna zbog čega muzičari nemaju kontrolu nad emitovanjem svojih djela pa su brigu o svojim izvedbama povjerili organizacijama koje su licencirane da za njih prikupljaju tantijeme.

Njihova prava u BiH proteklih deset godina štiti Asocijacija izvođača i svirača (AIS) koja posluje na osnovu dozvole Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. Asocijaciju je 2014. osnovao Almir Ajanović, producent i muzičar koji je u to vrijeme lobirao kod kolega da se u BiH uspostavi siguran sistem naplate izvođačkih prava po uzoru na razvijenije zemlje poput Švedske u kojoj živi od devedesetih godina. Ajanović je pored ove skandinavske zemlje muzičku karijeru gradio i u BiH gdje je dvijehiljaditih na sceni bio poznat pod umjetničkim imenom Don Almir.

Njegove kolege su mu vjerovale te ih je više od hiljadu AIS-u prijavilo djela koja su otpjevali ili odsvirali. Prikupljeni novac AIS je dužan isplaćivati izvođačima na godišnjem nivou. Najveći dio (60%) pripada pjevačima i pjevačicama, a ostatak se dijeli sviračima.

„Znači, to je udruženje koje okuplja nosioce prava, dakle, izvođače muzičkih djela. Smisao je da na taj način lakše ostvaruju svoja imovinskopravna ovlaštenja na svojim izvedbama”, pojasnila je Tatjana Vitomir, šefica Odsjeka za autorska i srodna prava u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH.

Međutim, AIS je bio nespreman za posao zaštite izvođačkih prava jer nije imao razvijen sistem praćenja emitovanja muzike, kao ni obračuna tantijema, dok su emiteri izbjegavali plaćati naknade. Suočeni sa izazovima, rukovodioci AIS-a su od 2014. samostalno obilazili kafiće i druge objekte kako bi ih upozorili na zakonsku obavezu plaćanja korištenja muzike.

„Ja sam obilazio Republiku Srpsku uzduž i poprijeko objašnjavajući ljudima. Kažem, hajd ne plati struju, bit će ti isključena. Ne plaćaš muziku, pa ne smiješ muziku vrtiti”, kaže Guja.

Iako su pregovori s emiterima bili dugi i složeni, AIS je u 2015. i 2016. uspio potpisati kolektivne ugovore sa javnim servisima, kablovskim emiterima, ugostiteljima i hotelijerima. U skladu sa ovim ugovorima oni su dužni AIS-u plaćati mjesečne naknade od pet maraka do nekoliko hiljada.

Visina naknade ovisi o prihodima koje radio ili TV stanice ostvaruju od marketinga i emitovanja muzike ili o veličini i lokaciji kafića, hotela i drugih poslovnih prostora. Tako su najviše mjesečne naknade od 1.000 do 2.300 KM dužni plaćati javni servisi: Radiotelevizija BiH (BHRT), Radio-televizija Federacije BiH (FTV) i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS).

Ubrzo je novac počeo stizati na račun Asocijacije koja je za dvije godine naplatila skoro pola miliona KM. Međutim, izvođači od toga nisu vidjeli niti jednu marku. Tek 2017. im je od prikupljenih 1,7 miliona KM podijeljeno oko 260.000 KM. Muzičari su bili zadovoljni jer nisu znali koliki su stvarni prihodi.

„Ti početni tantijemi koje smo mi dobivali su bili onako ohrabrujući. Znaš, prvi put da zaradiš nešto od izvođačkih prava”, prisjetio se Đani Pervan, sarajevski kompozitor i producent.

Od 2018. do 2023. godine Pervanu i pojedinim muzičarima AIS je počeo isplaćivati sve manje novca dok su naplate tantijema bile sve veće – u jednom trenutku i više od milion KM godišnje.

„Ti stalno radiš i dalje snimaš sve, a tantijemi padaju”, prisjetio se Pervan.

Poznati pijanista iz Sarajeva Adis Sirbubalo, inače redovna pratnja muzičke zvijezde Dine Merlina, dodaje: „Vi prijavljujete više djela, vi za to budete manje nagrađeni. Nešto nije u redu s tim”.

Nesređen obračun

Radio i TV stanice u BiH dužni su AIS-u mjesečno dostavljati liste pjesama koje su emitovali od kojih zavisi koliko će novca biti isplaćeno muzičarima. Pregledom listi izvođenja iz 2020. i 2021. godine novinari CIN-a su svjedočili nesređenim podacima u različitim formatima: pisanim dokumentima, tabelama i mailovima.

Na mnogima listama su nepravilno upisana djela zbog čega nisu ni završavala u obračunima pa izvođači na njima nisu ni ostvarivali zaradu. Tantijeme su im uskraćivane i zbog emitera koji AIS-u ne dostavljaju liste zbog čega izvođači nemaju realne podatke o tome koliko su puta emitovana njihova djela niti kolika im je potencijalna zarada.

Naprimjer, Merlinova pjesma „Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo”, muzički hit koji se često emituje na radio i TV stanicama, u 2021. godini je zaradila tek 13 KM od izvođačkih prava.

Ukupan iznos novca koji AIS prikupi za tantijeme u jednoj godini dijeli se sa brojem emitovanja djela svih izvođača kako bi utvrdio prosječnu cijenu jednog emitovanja. U odnosu na tu cifru i vrstu emitera na kojem je emitovano neko djelo novac se raspoređuje muzičarima po bodovima.

Učešće svih izvođača u jednom muzičkom djelu iznosi 10 bodova, od čega 6 pripada izvođačima, 3 sviračima i jedan pratećim vokalima, horu ili orkestru. Praksa u svijetu je da emitovanja prati softver, dok se u AIS-u to radi ručno i bez bilo kakve kontrole.

„Ako me ovamo emituje neko 500 puta, znači moram 500 puta i u AIS-u ja biti isto tako prikazan, transparentan, a ne da mi neko podijeli ono 20 maraka na godišnjem nivou”, požalio se kantautor iz Sarajeva Dino Đihić.

Njegov kolega Semir Cerić Koke kaže: „Ima ljudi koji se bave ovim poslom, a možda samo od ovog zavise, od ovih novaca. Nema razloga da neko doživljava to kao svoju neku privatnu firmu”.

Obračune tantijema od 2020. godine za AIS je radila sarajevska firma „Codeloops“ Marka Vištice koja se 2022. povukla iz posla. Iako je Asocijacija imala obavezu da poslove sa ovom firmom dogovara u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, to nije radila. AIS je bez provođenja obavezne tenderske procedure sklapao više direktnih sporazuma za iste usluge pa je tako ovoj firmi isplaćeno više od 25.000 KM.

Firma „Codeloops“ se suočavala sa nesređenim podacima pri obračunu zbog čega su se izvođači žalili AIS-u i Institutu. Vištica je stoga morao iznova provjeravati njihove isplate. O javnim nabavkama nije htio govoriti.

Institut je insistirao da AIS vrši kontrolu lista, obračuna i isplata te da svim izvođačima dostavlja podatke o tačnom broju emitovanja. AIS nije mogao odgovoriti ovom zadatku pa je pokušao iznaći rješenje.

Ajanović je u tome uvidio priliku za zaradu. Početkom 2020. predložio je AIS-u da pored „Codeloopsa“ angažuje još jednu firmu koja će upravljati podacima i obračunima što je Upravni odbor prihvatio. Druga firma s kojom je AIS ugovorio informatičke poslove bila je „ViatorTel” iz Švedske kojom su upravljali Ajanović i njegova supruga.

Za ove usluge Ajanović je naplatio oko 42.000 KM. Međutim, to nije smio jer prema Zakonu o udruženjima i fondacijama BiH nije dozvoljeno sticanje materijalne koristi odgovornim osobama u udruženjima. Iz uprave AIS-a nisu novinarima znali objasniti na koji način su ove dvije firme istovremeno radile isti posao.

Novinari CIN-a su otkrili dva ugovora AIS-a sa Ajanovićevom firmom. Ove ugovore je odbila potpisati tadašnja direktorica AIS-a Jasmina Misirlić, ali tvrdi da nije znala da je njegova firma.

„Naprosto, nisam smatrala da treba angažovati stranu firmu za posao koji se može obaviti u BiH. U te ugovore nikad nisam imala uvid jer je pristup njima ograničio gospodin Ajanović”, rekla je Misirlić.

Potpisnik ugovora je i Guja koji tvrdi da je potpisao jedan ugovor ne znajući da je riječ o Ajanovićevoj firmi, ali da je na drugom ugovoru njegov potpis krivotvoren. „Ja to uopće nisam vidio. Svi dokumenti su bili u sefu ili negdje zatvoreni.”

Ajanović preko svoje firme nije riješio probleme AIS-a jer su isplate izvođačima kasnile, a tantijeme su im isplaćivane bez izvještaja o emitovanju. To su novinarima CIN-a potvrdili i iz Instituta.

„Uopće nam nije jasno kako su oni došli do određene sume novca koju pojedini izvođač treba da primi”, rekla je Vitomir, dodavši da AIS nije kontrolisao poslove firme „ViatorTel”.

Institut je krajem 2022. upozorio AIS na nezakonito ugovaranje poslova sa firmom „ViatorTel” pa je Ajanović poslije toga izbrisao firmu iz švedskog registra i nije produžio ugovor sa AIS-om. Kontrolu nad obračunima tantijema tada je preuzeo njegov prijatelj iz Švedske i uposlenik njegove tadašnje firme „Tempo Digital” programer Munir Hadrović. On kaže da je odranije radio za AIS preko firme „ViatorTel”.

„Almir je mene zamolio da upadnem i da im pomognem oko toga. To je savez između ‘Tempa’ i ‘ViatorTel’. Meni je ovdje uplaćivan Tempo”, rekao je Hadrović, dodavši da mu je Ajanović u firmi „Tempo Digital“ plaćao dodatak na platu za usluge prema AIS-u. Međutim, računovodstveni podaci pokazuju da je AIS Hadroviću isplatio više od 50.000 KM za poslove koje je ugovorio u 2022. godini.

Reuf Herić, koji je direktor AIS-a od polovine 2024, kaže da je Hadrović bio angažovan za informatičke poslove, ali da je iza kulisa radio obračune tantijema što Hadrović negira. Ipak, njegova e-mail komunikacija sa Ajanovićem i saradnicima AIS-a otkriva da je bio zadužen za ove poslove pod kontrolom Ajanovića.

„Molim da se obratite Muniru za sva pitanja vezano za obračun”, poručio je Ajanović saradnicima u jednom od e-mailova. Hadrović je e-mailovima slao AIS-u podatke o isplati tantijema te količini emitovanja djela za što je koristio i pomoć softvera „Noctil“ američke firme kojoj je AIS platio 26.500 KM.

Amer Husejnović, stručni saradnik za obradu podataka i raspodjelu u AIS-u, potvrđuje da su liste slali Hadroviću na obradu. On je primjećivao da se tantijeme pogrešno obračunavaju i da su neosnovano ispravljane za pojedine izvođače na što je i upozoravao Ajanovića.

Međutim, izvođači su skoro dvije godine čekali na isplatu tantijema za 2022. Dio novca su dobili u julu 2023, a nakon niza žalbi zbog niske isplate Ajanović je u aprilu 2024. na svoju ruku naložio da se hitno isplate dodatne tantijeme iako mu je za to trebalo odobrenja Skupšine AIS-a koje nije imao. Iako je AIS za 2022. godinu naplatio više od 1,16 miliona KM za tantijeme, izvođačima je isplatio oko 332.000 KM.

Cijeli tekst čitajte OVDJE.