Sve si u pravu: Kako je nastao film koji ''tako liči na život koji živimo''?

Ako biste nekoga pitali koliko košta snimanje filma i šta je sve potrebno, dobili biste dugačku listu neophodnih stvari–od budžeta za produkciju, honorara glumaca, troškova postprodukcije, vremena, ali i brojnih drugih elemenata.

Međutim, ako pitate grupu entuzijasta iz Tuzle, oni će vam reći da je za pravi film potrebna ljubav prema umjetnosti, strast za pričanjem priča, timski rad i, naravno, hrabrost da sanjate. Oni neće poreći da je potrebno i sve iznad navedeno, ali uz želju i volju, izgovori postanu motivi.

Tako je nastao dugometražni film ''Sve si u pravu'' Tuzlaka Azura Jahića. 

Kroz autentične priče i likove, "Sve si u pravu" nastoji otvoriti dijalog o problemima s kojima se susreću mnogi od nas, pozivajući gledatelje da preispitaju vlastite vrijednosti i stavove.

Scenarij za film Jahić je napisao u vremenu korone, kada je prinudno imao više slobodnog vremena nego inače i kada je, kako kaže, mogao svjedočit najvećoj krizi morala.

''Običnom čovjeku je budućnost ljudske vrste djelovala neisvjesno, dok s druge strane kod NEobičnih ljudi mogli smo vidjeti bahatost i iskorištavanje svake moguće prilike. Film naravno ne govori o tome nego dovodi u pitanje koliko smo moralni i da manje više svi imamo neku cijenu za koju se možemo prodati'', započinje svoju priču o ovom filmu za Tuzlanski.ba. 

Sistem koji nas okružuje neiscrpan je izvor inspiracije za jedno ovakvo djelo, smatra naš sagovornik

''Dugo sam imao ideju da ispričam nešto na temu vlastite bitke sa samim sobom. Često sami sa sobom vodimo brojne bitke prije nego ih ikome i spomenemo i te bitke ili ratovi su nam puno bitniji od bilo kojih globalnih problema.

Većina nas je odrasla u finim, moralnim, porodicama, gdje su nam ukazivali na to kako se čovjek treba ponašati u porodici, u društvu, u javnosti, kako biti moralan i korektan do srži. U tome i leži bol koji osjetimo kada vidimo nepravdu ili kada je sami osjetimo'', dodaje.

Nažalost, kako dalje kaže, sve čemu su nas učili godinama danas izgleda pogrešno kada ste dio ovakvog sistema koji traje već 30 godina.

Kada je u pitanju ovaj film, mnogo puta se već čulo da je nastao uz 0 KM budžeta. Jahić je pojasnio šta to zapravo znači.

''U suštini postojao je budžet. Film je finansiran sredstvima i opremom moje produkcijske kuće Piksi uz pomoć kolega sa kojima sam i stvarao film. Ono na što se odnosi 0 budžeta je to da nisam ni aplicirao prema ijednoj gradskoj, kantonalnoj ili federalnoj instituciji i tražio novac. Umjesto toga sam uložio par godina vlastitog rada da bi film ugledao svjetlo dana'', objašnjava.

Ideja kojom se vodio i koju je realizovao bila je da okupi glumačku ekipu iz Tuzle. 

''Ono na što sam najviše ponosan je to da smo svi zajedno uspjeli pokazati o kakvom se glumačko/umjetničkom kapacitetu radi. Od samog početka bilo mi je stalo da okupim glumce i umjetnike iz Tuzle i onih koji Tuzlu vide kao svoju. Ne da imam nešto protiv kolega iz ostatka države nego sam osjetio potrebu da ovo bude naše djelo'', dodaje.

Tuzla ima Narodno pozorište koje traje već 70 godina i Akademiju scenskih umjetnosti i u tim institucijama zaiste rade nestvarno kvalitetni kadrovi, smatra Jahić.

''Tuzla do sad nije imala produkcijsku kuću koja je mogla da iznese jedan ovakav projekat. Nadam se da će ovo naše djelo biti pokretač jedne nove industrije u gradu Soli'', zaključuje.

Glavnog lika će gledatelji pronaći u svom poznaniku, prijatelju, članu porodice

Glavnu ulogu u filmu igra glumac Armin Filipović. Riječ je o liku po imenu Mirza koji je odrastao u porodici s velikim moralnim načelima koje mu je usadio otac Selim čiji lik glumi Midhat Kušljugić, ali ga okrutnost bh. sistema odvodi u sasvim drugom smjeru.

''Dok smo snimali film, moj lik i ja smo dijelili poprilično sličnu sudbinu, nezaposlenost u tridesetim godinama. Frustracija i nezadovoljstvo koji se javljaju u Mirzi zbog društveno-političkih okolnosti u kojima se nalazi su mi bili, nažalost, bliski, ali ono što sam htio pokazati ovom ulogom jeste da je Mirza prvobitno dobar čovjek'', kaže glumac Armin Filipović za Tuzlanski.ba.

Mirzu ćete pronaći u nekom svom poznaniku, prijatelju, nekome iz porodice ili svog okruženja.

''To je onaj za kojeg kažu: “Nikako mu se ne da, ali šta ćeš kad je tvrdoglav, neće u stranku, neće štelu…” U današnje vrijeme takvi likovi su nam navodni uzori, jer nisu pokleknuli sistemu, ali ih u istom trenutku sažaljevamo i smatramo ih defektima društva, jer se nisu uspjeli infiltrirati u trulež današnjice, a tako je lako'', dodaje. 

Igrati ovu ulogu, za Armina je predstavljalo veliku odgovornost.

''Odgovornost je bila prevelika za mene, jer sam vrlo mlad i sa malo iskustva prihvatio ulogu nekoliko godina starijeg i životno iskusnijeg Mirze, te sam sam sebi stvorio dodatni pritisak.

Ali podrška Azura koji je beskrajno vjerovao u odabir mene, a i ostatka ekipe koja se složila da igram glavnu ulogu, zaista je odigrala značajnu ulogu i učinila da radna atmosfera na setu bude više nego prijateljska. Samo zbog toga se i moglo desiti da napravimo film bez budžeta, sa jako malim brojem ljudi, ali ljudi koji ovo zaista cijelim srcem vole'', ističe.

Ovo je Arminova prva filmska uloga, a znanje i iskustvo koje je stekao snimajući i pripremajući se je veoma značajno za njegov dalji glumački razvoj.

''Pružena mi je prilika da učim, da shvatim kako taj cijeli svijet funkcioniše, da radim na sebi i napredujem, da uvidim svoje nedostatke, osvijestim mogućnosti, te da svoju karijeru razvijam i u filmskom smijeru'', ističe. 

Filipović je Akademiju dramskih umjetnosti završio u Tuzli te je jedan značajan period svog života proveo u ovom gradu.

''Poziv za snimanje filma mi je bio kao oproštaj. Značajno mi je bilo naći se u kadru sa svojim profesorima, sa glumcima iz Narodnog pozorišta Tuzla, koje mi je pružilo prve profesionalne angažmane, a posebno sa mladim, nezaposlenim kolegama koji su dobili priliku da pokažu šta mogu'', kaže on.

Za svoje kolege iz Tuzle kaže da su marljivi, odgovorni i prizemni ljudi.

''Poželio bih svakom režiseru, glumcima i drugim filmskim i pozorišnim radnicima da dođu i okuse mir, prisutnost i posvećenost u radu koje u Tuzli imaju. To je ono što sa sobom nosim iz ovog grada, jer su me kolege tome naučile. I hvala im'', zaključuje Armin.

Film koji dotiče ljude i kojeg publika razumije

Ulogu u ovom filmu ostvario je i glumac Irfan Kasumović. On kaže da mu je ovo bila jedna od najzahtjevnijih uloga do sada. 

''Jako sam mnogo truda i rada uložio u rad na ovome liku, jer sam mnogo stvari uradio da bih poentirao na određenim mjestima. Trudio sam se da bude momenat prevarenog očekivanja u tom liku. A sa druge strane, zamka svakodnevnice je vrebala i lako je se moglo desiti da promašim potpuno sa htijenjem. I na sve to, kako pristupiti objektivno zadatku kada sve tako liči na život koji živimo'', objašnjava Kasumović za Tuzlanski.ba.

Iako je bilo izazovno, rezultat je na kraju pozitivan i sudeći po reakcijama uspjeli su, kako kaže, napraviti film koji ljude dotiče i film koji publika razumije.

''Mnogo je stvari, mnoštvo je utisaka, pitanja…Teško mi je da artikulišem, ali glavna stvar koju sam naučio je ta da sutra ne želim biti taj čovjek. Ne želim biti nesretan čovjek, zarobljen u prošlosti, koji se bavi svime osim sopstvenim životom i odlukama'', dodaje. 

Vrlo je važno kroz umjetnost tretirati svakodnevne životne izazove običnih ljudi, smatra naš sagovornik. 

''Mislim da to najvažnija stvar. Umjetnost i ljudi koji djeluju u njoj moraju pogledati oko sebe. Danas su ljudi izgubljeni. Potrošeni. Duhovno dezorijentisani. I zato je važno da im pokažemo šta ne trebaju biti, ako već ne znamo šta trebaju. Jer teško je danas ponuditi rješenje. To je kompleksno i ne dolazi u kratkom vremenskom roku'', navodi.

Mnogo je darovitih i genijalnih ljudi u gradovima poput Tuzle, Zenice, Bihaća, Mostara, kaže Kasumović, te je blagodat raditi s njima.

''Nadam se da ćemo nastaviti pričati ovakve priče. Divni i vrijedni ljudi koji će nadam se u skorije vrijeme i dobiti priznanje za ono što rade. Ovi ljudi ne žele ništa više od toga. Samo da ne budu ignorisani'', zaključuje.

Problemi ''obične žene iz komšiluka''

Ovaj film govori i o iskustvima, težnjama, problemima obične žene iz našeg komšiluka. Ulogu Mirne igra glumica Jasmina Dedić Ibrić koja je za Tuzlanski.ba podijelila svoje utiske. 

''Mirna je žena koja je rano ostala bez majke i nekako joj je uvijek falila ta emotivna linija u porodici, mislim da iz toga kreće njena potreba da se u sve miješa kao da pokušava da zakrpi sve rupe oko sebe umjesto da se bavi svojom koja je jede, kao da tako bježi od sebe'', započinje Jasmina. 

Za Mirnu, odnosno Jasminu, to predstavlja izazov na dnevnom nivou u odnosu sa svim članovima porodice.

''Mislim da se nisam bavila njom na način da iza svega stoji neka generalna poruka, poruke su uvijek tu između redova, rečene ili progutane, jer se žene mogu poistovijetiti sa njom iz različitih uglova. Nije sve samo crno ili bijelo, životne situacije u kojima se nađemo prave od nas nijanse'', dodaje. 

Samo umjetnost može reći istinu i ogoliti čovjeka do kraja, smatra naša sagovornica.

''Umjetnost ogoli do duše i nekako nas suoči sa tim izazovima, ohrabri nas da stvaramo i ponašamo se krajnje ljudski prema sebi i drugima, zato je jako važna i neophodna'', dodaje.

Na naše pitanje kome bi preporučila ovaj film, Jasmina odgovara:

''Film je namijenjen svima, jer je društvo generalno uvijek u nekoj borbi, a mi smo u filmu izdvojili onu najbolniju i najhrabriju, sa samim sobom. Većina će se poistovijetiti sa likovima jer kao što rekoh tema je vrlo aktuelna i ako se nismo lično našli u nekoj od situacija vjerovatno smo sa nekim bliskim. Zato koristim priliku i da pozovem publiku da pogledaju film jer uskoro kreće distribucija od kantona pa nadalje'', zaključuje.

Osim Jasmine, Irfana i Armina, uloge u filmu ostvarili su Jasmina Čelebić-Tanović, Mirza Ćatibušić, Milenko Iliktarević, Irma Zukić, Luka Spasojević, Mirza Mujagić i Damir Kahrimanović, a svako od njih filmu daje sopstveni pečat i gledatelju pruža priliku da se poistovijeti i gledajući druge, uči o sebi. 

Pretpremijera filma je održana prethodnih dana u Tuzli, a prva premijera zakazana je za sutra, 2. novembra, u Narodnom pozorištu u Tuzli.