Komemoracija Halidu Bešliću je počela u 11 sati, u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović obratio se na komemoraciji Halidu Bešliću. Oni su bili dugogodišnji prijatelji, a Hadžihafizbegović se dirljivim riječima oprostio od Halida.
"Testament koji je Halid ostavio je da živimo bez predrasuda. Jer čovjek koji ima predrasude je u kavezu, a čovjek koji nema predrasude je albatros koji leti od Mašrika do Magriba. Znam Halida 44 godine. Upoznali smo se 1981. godine. Šta sam kao mlad čovjek od njega učio, iako je razlika među nama bila 11 godina? Da živimo bez predrasuda. Neki su čitave zajednice pokušavali oblikovati, ali suština postojanja je – živjeti bez predrasuda. Ako imaš predrasude, život je takav kakav jeste. Ako ih nemaš, život postaje lijep", kazao je on.
Govorio je i o pojmu čovjeka, te podjelama.
"Čoban nepismen može biti realiziran, a ja sam upoznao i dvostruke doktore nauka koji su nerealizirani. Na kraju krajeva, akademici su poveli u ambis jednu sretnu zemlju u kojoj smo nekad živjeli. Pitanje realiziranosti je pitanje duhovne vertikale. Danas ispraćamo jednog realiziranog čovjeka — oca, supruga, djeda, sina, daidžu, amidžu, prijatelja. Posložio je sve stvari u životu kako treba. Danas ga u tišini ispraćamo i puštamo da ode na neki drugi, bolji svijet", dodao je bh. glumac.
Kazao je da, ako bi morao u jednoj riječi reći ko je bio Halid Bešlić - reko bi, "Halid Bešlić je Bosna".
"A Bosna je konglomerat raznih osobina, etike, morala, licemjerja i pogleda na svijet. Halid je ličio na svoju zemlju. Naravno, kad kažem "licemjerje i pogledi", ne mislim da je on bio dio te matrice, nego da je u sebi nosio sve kontraste Bosne – toplinu, širinu, snagu i blagost. Nije slučajno da Bosna ima oblik ljudskog srca. Ne postoji druga zemlja na svijetu koja ima takav oblik. Moja najveća bol za Halidom je sjećanje - i to sjećanje na zemlju u kojoj smo nekada živjeli i u kojoj smo se realizirali. Zvala se Jugoslavija. Ovo što su ljudi danas uradili, kao da su ponovo udahnuli zrak. Jer kao da je bilo bogohulno spomenuti to vrijeme, kao da je postojala zabrana na uspomene. A uspomena je naše privatno vlasništvo — i s njom radimo šta hoćemo", rekao je u svom obraćanju.
Navodi da za Halidom ne tuguje samo regija, nego narodi koji su činili onu bivšu Jugoslaviju.
"To je ta sramota - da se stidimo reći gdje smo rođeni, gdje smo završili škole, gdje smo dobili djecu i ostvarili se kao ljudi. Halid je imao dva velika perioda uspjeha - jedan u Jugoslaviji i drugi u zemljama koje su nastale njenom disolucijom. U Jugoslaviji je bio megazvijezda, a i kasnije je to ostao. Ne volim reći "zvijezda" - zvijezde su na nebu, a ljudi hodaju po zemlji. Ali ta vrsta dobrote, ljubavi i života bez predrasuda sublimirana je u jednu riječ – Bosna. Smeta mi ta podvala da je Halid "mirio ljude u regiji". Ljude koji su dolazili na njegove koncerte nije trebalo miriti – oni se nikad nisu ni posvađali. Neka se mire oni drugi, koje danas nećemo imenovati", reako je dalje.
Na kraju je poručio da je "čovječanstvo izgubilo, a Ahiret dobio".
