Glumac, reditelj i producent Dragan Bjelogrlić nedavno je iskreno govorio o svojim poslovnim izazovima i privatnom životu.
Bjelogrlić je otkrio brojne nepoznate detalje, uključujući i finansijske poteškoće s kojima se suočavao.
"Film je stvar tržišta. Pokušavaš da sakupiš sredstva iz različitih fondova koji su nepovratni, a onda na osnovu toga praviš procjenu koliko film može da zaradi u kinima i koliko ćeš ti, ako treba, uložiti vlastitog novca te koliko ćeš rizikovati u odnosu na očekivanu gledanost", objasnio je Bjelogrlić.
"Kad su u pitanju serije, to je jednostavnije – zasad. Ne zavisiš od gledanosti serije, već od toga jesi li napravio dobar dogovor. Producenti koji dobro računaju, mogu odmah zaraditi – zavisno od toga kako su složili projekat. Ali ima slučajeva, kao kod mene s prvom sezonom "Sjenki nad Balkanom", gdje nisam dobro procijenio i bio sam u minusu skoro 100.000 eura. Htio sam da zadržim kvalitet do kraja i samo sam se nadao da će serija uspjeti, što se, srećom, u drugoj sezoni i desilo", ispričao je prošle godine na Zimskom Vivaldi Forumu, prenosi Mondo.
Prisjetio se i da je nakon filma "Rane" bio na ivici bankrota.
"Umalo nismo bankrotirali poslije ‘Rana’. Bili smo u velikom minusu. S druge strane, to je jedan od najvažnijih filmova devedesetih. Tako da je u ovom poslu teško povući crtu između uspjeha i poraza. Naprimjer, ‘Rane’ – dobar film, ali loš biznis. Kasnije smo se izvukli s drugim projektima", iskreno je rekao Bjela.
Posebno se osvrnuo na devedesete, kada je život na Balkanu bio težak, ali su tada snimljeni neki od najznačajnijih filmova.
"Radili smo ‘Lepa sela lepo gore’ i nije bilo firme koja nas nije podržala – makar simbolično. Iz socijalističkog vremena nosili su osjećaj da treba pomoći umjetnost. A onda je došao DOS-ovski period, koji je bio najgori – tada su stigle velike korporacije, tranzicija, kupovine, i nikog više nije bilo briga za srpski film, muziku ili pozorište. Iz tog perioda imamo najmanje kvalitetnih filmova. Sada živimo u vremenu kada vlast ulaže najviše sredstava u kinematografiju. Ali kad smo se tome obradovali, došlo je vrijeme kad kažu: 'U redu, dali smo pare, ali sada mora da se snima ono što mi kažemo', pa tako nastaju patriotski filmovi, filmovi o Oluji, Košarama, Jasenovcu... Nemam ništa protiv tih tema, samo mi je važno da ti filmovi budu dobri", istaknuo je.
Na kraju je otkrio i šta smatra svojim najvećim uspjehom:
"Najponosniji sam što sam uspio u ovom teškom poslu da sačuvam porodicu. U braku sam 25 godina, imam dvoje divne djece i divnu suprugu. Moj najveći uspjeh je moja žena. Zvuči možda patetično, ali iskreno je. Porijeklom sam Hercegovac, i još kao dijete mi je rečeno da se Hercegovci samo jednom žene – i to sam zapamtio", kazao je Bjela.
Svojoj djeci, kaže, daje jednostavan, ali snažan savjet:
"Bez obzira na to koliko je ovdje ponekad teško – a često jeste – savjetovao sam ih da svoju sreću, i privatnu i poslovnu, traže ovdje. Da ne odlaze iz zemlje."
