Ekscentrična, kontraverzna, provokativna, surovo iskrena i šta sve ne. Vedrana Rudan ponovo pravi jedan zanimljiv politički osvrt, novi tekst, stara tema: Ivo Sanader. Mnogi su već konstatovali, kamo sreće da i BiH ima svoju Vedranu, ako ništa makar da ih, kako bi sama rekla: “Je*e u zdrav mozak”

S čim bi se moglo usporediti ono što je Sanader, ajmo reći navodno jer gospodin nije pravomoćno osuđen, učinio Hrvatskoj? U ovoj priči “Hrvatska” su siroti, opljačkani ljudi, ne Sanaderovi pajdaši i pajdašice.

Zamislimo da je Hrvatska žena. Sanader je definitivo silovatelj koji je siroticu oborio na leđa ili je prisilio da mu okrene guzicu, uvalio u nju svoju alatku, gurao, gorao, gurao, svršio, izvukao, pa onda…

Šutnuo ženu u grmlje, cipelom joj razvalio glavu, tresnuo je u bubrege, iskopao joj oči, posrao se na nju, ishrakao se na bezobličnu hrpu krvavog mesa, otvorio žrtvinu torbicu, ispraznio je pa bacio.

Kad se Hrvatska malo pribrala, obrisala je krvavu guzicu, stala na sve četiri, skupila snagu koja joj je preostala i odvukla se do autoceste.

Pokraj nje su prolazili automobili, nitko nije u kola htio primiti odvratnu spodobu, pranje auta danas košta brdo love a krv se teško čisti.

Ipak je stao siročić u rasklimanom autu, bacio na sjedala staru deku i sad vozi okolo raskomadano tijelo koje još nije leš, ali će postati jer mu nitko ne želi pomoći. Sirota Hrvatska.

Što se dogodilo jebaču? Jebač je bio malo u zatvoru, da je susjedu pregazio mačku bio bi duže, a onda ga pustilo. Brani se sa slobode uz pomoć najboljeg odvjetničkog dvojca u Hrvata.

Smiješi se novinarima, pozdravlja ih, silovatelj ima, kako bismo mi čakavci rekli, mota. Ali to nije sve. Sudac ga je pustio na godišnji odmor. Neka se čovjek opusti. Nije lako krvavo godinama jebati.

I dok se Hrvatska vrti u krug, muhe po njoj plaze, rane ne zaraštaju, pička je razvaljena a svi ginekolozi ili štrajkaju ili ne žele pomoći ili bi pomogli ali ne znaju kako sašiti baš sve rupe a da ženska ne krepa, mužjak će ovih dana dobiti dosad u svijetu neviđenu priliku.

Uživo će se u “Nedjeljom u dva” obratiti žrtvi i reći joj…Što? Da nije izjebana? Da ne krvari? Da joj torbica nije prazna? Da ju je pojebala viša sila? Svjetska kriza je ta koja je guzila i guzi Hrvatsku, tko ne vjeruje neka gleda Dnevnik.

A žrtva? Žrtva će platiti da bi slušala i gledala kako se zlostavljač brani. Doduše, njene će interese zastupati Aleksandar Stanković. On će braniti Hrvatsku. Što je Hrvatska skrivila? Zašto Hrvatsku treba braniti?

Mediji bi, kad govore ili pišu o odnosu između Sanaderu i Hrvatske morali pokazati više empatije. Prema starcima koji crkvaju od gladi. Prema dječici koju čuvaju tete u vrtiću, jedna na dvadeset i pet. Prema radnicima bez posla. Prema mladima bez budućnosti. Prema bolesnima bez lijekova. Prema mladim majkama koje žive od 1600 kuna.

Ali ne. Javna televizija misli da Sanaderu treba pružiti šansu da nam ga uvali još jedared. Ne, Sanader, ako osvane ove nedjelje u dva, za svoj nastup neće snositi nikakvu odgovornost. Ni Stanković.

Netko bi ipak za ovaj zločin, za sada u pokušaju, morao odgovarati. Osim ako Hrvatska teve ne želi ući u povijest kao jedina televizija na svijetu koja daje šansu svom najvećem suspektom zločincu u povijesti da vida građanima rane koje im je sam zadao.

Dragi Bože, ne vjerujem u Tebe ali sam čula da pomažeš i takvima, učini nešto! U ovoj zemlji živi sto i pet posto katolika. Učini nešto! Mi smo Tvoji, Ti si naš!

Rudan.info / Tuzlanski.ba