U trenutku kada prolazimo kroz bolne i teške situacije, nismo dovoljno jaki da shvatimo kako one mogu biti povod za neki novi i bolji život.

To sigurno nije znala ni Chiquinha Gonzaga. Pravim imenom Francisca Edwiges Neves Gonzaga, ova slavna brazilska kompozitorica, pijanistica i dirigentica rođena je 17. oktobra 1847. godine u Rio de Janeiru.

Njezina majka Maria Rosa de Lima bila je siromašna kći ropkinje, a njezin otac Jose Neves Gonzaga Basilieu plemenitaš iz bogate bjelačke porodice koja se protivila njegovoj ljubavi s Marijom. Malena Chiquinha rodila se kao izvanbračno dijete, ali Jose se naposljetku othrvao pritiscima porodice, priznao kći i oženio Mariju.

Otac je Chiquinhu odmalena počeo pripremati za brak jer je smatrao kako je to jedini način da joj osigura uspješnu budućnost u višem sloju društva, a kako bi dospjela u te krugove morala je biti vrlo obrazovana. Učila je čitati i pisati, imala časove matematike, ali najviše je voljela časove klavira.

Muzika je odmah osvojila, a njezin talent brzo je izašao na vidjelo pa je već s 11 godina napisala je svoju prvu kompoziciju, pjesmu “Cancao dos Pastores”.

Imala je samo 16 godina kada joj je 1863. otac dogovorio brak s 24-godišnjim mornaričkim časnikom Jacintom Ribeirom do Amaralom. Chiquinha se nipošto nije željela udati, ali nije imala izbora. U to vrijeme, svako protivljenje roditeljima i njihovoj volji završavalo bi slanjem mladih djevojaka u popravni dom ili samostan.

Sa 17 godina rodila je sina Joaoa, godinu dana kasnije stigla je kći Maria, a drugog sina Hilarija rodila je 1867. godine.

Njezin brak bio je težak i mučan jer je bila izložena Jacintovom fizičkom i psihičkom zlostavljanju. Utjehu je pronalazila u svojoj djeci i muzici koju je i dalje vrijedno stvarala. Međutim, Jacinto nije slagao s njezinom željom da ostvari muzičku karijeru, a onda joj je naposljetku postavio i ultimatum.

Rekao joj je da odabere između njega ili karijere, na šta mu je ona odgovorila: Gospodine, moj mužu, ja ne razumijem život bez harmonije.

Chiquinha je tada donijela odluku koja je šokirala njezinu porodicu – razvest će se od Jacinta. Takva odluka bila je skandalozna u to vrijeme jer se žene nisu razvodile od svojih supruga bez obzira na sve, uključujući i zlostavljanje.

Za svoj potez platila je visoku cijenu. Jacinto joj nije dozvolio da kći Maria i mlađi sin Hilario žive s njom pa je od njega odselila samo sa starijim sinom Joaom. Otac Jose odrekao je se i rekao da je zbog razvoda ona za njega mrtva.

Chiquinha je ostala bez dvoje djece i porodice, a utjehu joj je opet pružala njezina stara prijateljica – muzika.

Odlučila joj se posvetiti u potpunosti i na početku je zarađivala svirajući klavir u trgovinama sa muzičkom opremom te dajući instrukcije klavira. Ignorisala je kritike društva koje je osuđivalo jer odgaja dijete bez muža.

Korak po korak, njezino ime postajalo je sve jače na muzičkoj sceni jer ju je umjetnička zajednica u Rio de Janeiru odmah prihvatila. Prvi veći uspjeh doživjela je 1877. kada je napisala polku “Atraente”, a zatim je uslijedio predivan valcer “Walkyria”.

Postala je prva pijanistica u tradicionalnom brazilskom žanru koji se zove “choro”, a historija je pamti i kao prvu ženu dirigenticu u Brazilu.

Tokom života napisala je oko dvije hiljade kompozicija u raznim žanrovima i napravila muziku za 77 pozorišnih predstava i opera. Komponovala je i prvi brazilski karnevalski marš “O abre alas!”.Svoj trag ostavila je i u brojnim društvenim pokretima pa se tako borila za ukidanje ropstva i ženska prava.

Umrla je 1936. u 88. godini života, a na dan njezinog rođenja sada se u Brazilu obilježava Nacionalni dan popularne brazilske muzike. (zadovoljna.hr)