Zadovoljan sam sa svih 14 pjesama koje se nalaze na albumu.

“Trojanac” je osoba koja je došla u svoje tridesete, ostarila, osnovala svoju porodicu, koja je počela da radi, koja plaća poreze, a istovremeno se nije odrekla svojih principa i ideala. Kada mi je na pamet pala ideja da tako nazovem album, razmišljao sam o tome kako bi izgledao jedan savremeni “Trojanac” i onda sam shvatio da mnogi moji prijatelji u biti to jesu, pa možda sam i ja na neki način, otkriva Adnan Hamidović Frenki, poznati reper iz Tuzle, čiji će se novi album u ponedjeljak naći u prodaji.

“To su ljudi koji danas sjede u parlamentu, rade u bolnici, u školama, i pokušavaju da iznutra promijene naš balkanski način razmišljanja. Mislim da tradicionalne metode, revolucije, protesti, način na koji su se stvari ranije mijenjale, zastarijevaju i nisu više toliko efikasne. Naravno, one nisu izumrle, ali možda je i ovo opcija da se utiče”, pojašnjava Frenki.

NN: Da li ste zadovoljni svojim radom čiji je “Troyanac” rezultat?

FRENKI: Zadovoljan sam sa svih 14 pjesama koje se nalaze na albumu. U zadnje vrijeme sam ga dosta slušao i u autu i kod kuće, učio tekstove za nastupe… Nemam potrebu da preskočim nijednu pjesmu, niti sam pravio bilo kakav kompromis kada sam snimao, pa da je neka od njih tu samo da popuni album. Inače, nisam osoba koja može da sluša svoju muziku previše, za razliku od ovog materijala. Jedva čekam da krenemo s promocijom i nastupima, ima nekoliko priča koje su kontroverzne i škakljive, i baš hoću da vidim reakcije ljudi na te pjesme.

NN: Čini se da je baš na tim pričama ovog puta akcenat, za razliku od ranijih albuma.

FRENKI: Jako malo ima battle i represent pjesama, tih reperskih tema, rekao bih. Ne “pljujem” nikoga, samo izlažem činjenice kojima pokazujem ko sam i šta sam. Ali, zato ima jako puno priča, kao što je recimo “Pismo Milanu”, koja je postavljena kao dijalog između mene kao Bošnjaka i njega kao Srbina. Milan je zaista moj prijatelj iz Beograda i pjesma je njegova ideja, a nastala je iz naših razgovora i druženja, i tamo i ovdje. Ona na jednom višem nivou govori o međunacionalnom dijalogu i nadam se da će izazvati određene reakcije.

NN: Novi album je prilično drugačiji od ranijih. Da li su gosti uticali na to i kako “tvrdokorni” rep fanovi reaguju na evidentne promjene?

FRENKI: Gosti svakako jesu jedan od razloga. Drugo, i ja se mijenjam, pa tako na albumu ima raznih muzičkih pravaca. Prije sam, može se reći, bio konzervativac, pa sam slušao isključivo hip-hop i bio protiv kombinovanja s bilo kakvom drugom muzikom. Ali, to smo valjda prevazišli sa 16 godina. Cilj je da svi pravimo dobru muziku i zajedno uživamo u tome, nastupamo, družimo se.

NN: Na albumu je i završna pjesma trilogije “Crčme de la Crčme” s Edom Maajkom i Marčelom, koja je neka vrsta retrospekcije?

FRENKI: Marčelo je već gostovao na Edinom albumu, ali se dugo nismo vidjeli, pa sam mislio da je vrijeme da se sastanemo. S ove distance i perspektive, prisjetili smo se kako je sve to izgledalo kada smo se sreli, kada je Marčelo prvi put dolazio u Tuzlu i ja u Beograd, pa možda i o nekim strahovima koji su definitivno bili prisutni kod obojice. Danas je puno lakše i zato pjesma i nosi naziv “Crčme de la Crčme: Begins”, kao “Betmen: Begins”, dakle vratili smo se unazad prije našeg prvog susreta – kako je bilo prije nego što je bilo.

NN: Imali ste “Chuck Norris Rap”, pa “Bruce Lee Rap”, evo sada predstavljate “Lionel Messi Rap”. Da li to takođe ostaje kao trilogija?

FRENKI: Mislim da će se taj niz nastaviti. Imali smo dvojicu glumaca, sada jednog fudbalera. Vidjećemo ko je sljedeći, ima kandidata. Vjerovatno neko ko je uticao na mene ili mi bio inspiracija. “Damir Avdić Rap”, recimo, to bi bilo zanimljivo.

Nezavisne novine / Tuzlanski.ba