Dok jutarnji tipovi bez problema ustaju u zoru, noćnima je to pravo mučenje i može ostaviti posljedice na njihovo zdravlje.
Nije tajna da su neki ljudi skloniji ranijem ustajanju i bolje funkcionišu ujutro i tokom dana, dok su drugi "noćne ptice" i najbolje funkcionišu kad padne noć.
No, problem je što društvo baš i nije toliko fleksibilno da se prilagodi našem bioritmu, pa mi moramo prilagođavati bioritam društvu.
Naučnici iz Holandije u okviru velike nacionalne studije projekta BIRD-NL proučavali su kako obrasci spavanja, odnosno biološki sat koji ljudi imaju, može utjecati na njihovo zdravlje u starosti.
Zamolili su ispitanike da ispune upitnik o svojim navikama spavanja kako bi mogli vidjeti u kojoj mjeri idu spavati ranije ili kasnije, koliko dugo spavaju i kad ustaju. Zatim su pratili njihove kognitivne funkcije tokom desetogodišnjeg perioda.
Ono što su otkrili iznenadilo ih je i zabrinulo. Naime, oni koji idu spavati kasnije, noćne ptice, brže kognitivno stare od onih koji su ranoranioci. Čak 25 posto rizika za pad kognitivnih vještina dolazi zbog pušenja i lošeg sna. To je naročito vidljivo kod ljudi koji su visoko obrazovani.
Nezdravo ponašanje poput pušenja, pijenja alkohola i nezdrave prehrane češće se događaju u večernjim satima. "Noćne ptice" puše i piju više, a vježbaju manje, objasnila je istraživačica uključena u studiju, Ana Wenzler s UMCG-a.
U prijevodu, želimo li imati zdrav mozak, moramo imati i dovoljno kvalitetnog sna. Oni koji imaju kasniji kronotip kasno idu na spavanje, rano se dižu i njihov se mozak jednostavno ne uspijeva dovoljno odmoriti. A to dugoročno ostavlja posljedice.
U našoj studiji otkrili smo da je kasniji hronotip povezan s kognitivnim padom nakon deset godina praćenja među odraslima srednje i starije dobi, ali samo među visokoobrazovanim učesnicima.
U skupini s visokim stepenom obrazovanja lošija kvaliteta sna (13,52 %) i pušenje (18,64 %) djelimično su posredovali u povezanosti, stoji u studiji objavljenoj u Science Directu.
Istraživanja pokazuju da cirkadijalni ritam može igrati ključnu ulogu u regulaciji ekspresije neuroprotektivnih proteina i sprječavanju cerebralnog oksidativnog stresa, ali i u propusnosti krvno-moždane barijere, što ima implikacije za uklanjanje proteina iz mozga. Osim toga, cirkadijalni ritam može modulirati i imunološke odgovore.
Dakle, dobar i kvalitetan san ključan je za zdravlje mozga, uma, ali i ostatka tijela.
