Smirujuće aktivnosti su efikasnije od ispuštanja bijesa, pokazuju istraživanja.
Izbacivanje bijesa čini se razumnim. Uobičajena mudrost sugeriše da otvoreno izražavanje ljutnje može pomoći da je utišamo, poput ispuštanja pare iz ekspres lonca.
Međutim, ova česta metafora dovodi u zabludu, prema meta-analitičkom pregledu iz 2024. godine. Istraživači sa Državnog univerziteta Ohio analizirali su 154 studije o ljutnji i pronašli malo dokaza da izbacivanje bijesa pomaže. U nekim slučajevima, to bi moglo čak i povećati ljutnju, prenosi Science Alert.
"Mislim da je veoma važno razbiti mit o tome da, ako ste ljuti, trebate 'izbaciti paru' – olakšati dušu", rekao je viši autor i naučnik za komunikacije Brad Bushman prilikom objave rezultata.
"Izbacivanje bijesa možda zvuči kao dobra ideja, ali nema ni trunke naučnih dokaza koji podržavaju teoriju katarze."
To ne znači da ljutnju treba ignorisati. Refleksija nam može pomoći da razumijemo zašto se ljutimo i da adresiramo osnovne probleme. Također može pomoći u emocionalnoj validaciji, što je važan prvi korak ka zdravom procesuiranju emocija.
Izbacivanje bijesa, međutim, često ide dalje od pretjeranog razmišljanja.
Studija sugeriše da mnogi ljudi također pokušavaju istjerati ljutnju fizičkim naporom, što može ponuditi zdravstvene beneficije, ali možda neće popraviti raspoloženje u datom trenutku.
Pregledane studije uključivale su ukupno 10.189 učesnika, predstavljajući različite uzraste, polove, kulture i etničke pripadnosti. Nalazi pokazuju da je ključ za suzbijanje ljutnje smanjenje fiziološkog uzbuđenja, bilo od same ljutnje ili od inače korisne fizičke aktivnosti koju ona može podstaći.
"Da biste smanjili ljutnju, bolje je uključiti se u aktivnosti koje smanjuju nivo uzbuđenja", rekao je Bushman.
"Uprkos onome što popularna mudrost sugeriše, čak ni odlazak na trčanje nije efikasna strategija jer povećava nivo uzbuđenja i na kraju bude kontraproduktivan."
Smirujuće aktivnosti su efikasnije od ispuštanja bijesa, pokazuju istraživanja. Istraživanje je djelimično inspirisano popularnošću "soba za bijes" (rage rooms), gdje ljudi plaćaju da razbijaju predmete u nadi da će osloboditi ljutnju, rekla je prva autorica Sophie Kjærvik, naučnica za komunikacije sa Univerziteta Virginia Commonwealth.
"Željela sam razotkriti cijelu teoriju o izražavanju ljutnje kao načinu suočavanja s njom", objasnila je Kjærvik.
"Željeli smo pokazati da je smanjenje uzbuđenja, i to zapravo onaj fiziološki aspekt toga, zaista važno."
Tim je dizajnirao pregled na osnovu Schachter-Singerove dvofaktorske teorije, koja opisuje ljutnju (i sve druge emocije) kao dvodijelni fenomen, pri čemu svaki obuhvata fiziološku i kognitivnu komponentu.
Prethodna istraživanja su se često fokusirala na kognitivni ugao, prema Kjærvik i Bushmanu, poput ispitivanja kako kognitivno-bihejvioralna terapija može pomoći ljudima da prilagode mentalna značenja koja su u osnovi njihove ljutnje.
Istraživanja pokazuju da to može funkcionisati, kažu oni, ali ovaj pregled također baca važno svjetlo na alternativni put za smirivanje bijesa. Štaviše, standardne kognitivno-bihejvioralne terapije nisu efikasne za sve tipove mozga.
Njihova studija ispitala je i aktivnosti koje povećavaju i one koje smanjuju uzbuđenje, od boksa, biciklizma i džogiranja do dubokog disanja, meditacije i joge.
Smirujuće aktivnosti smanjile su ljutnju u laboratoriji i na terenu, otkrili su, kao i kroz druge varijable poput metoda instrukcija ili demografije učesnika.
Efikasne aktivnosti za smanjenje uzbuđenja uključivale su jogu laganog tempa, mindfulness (puna svjesnost), progresivnu mišićnu relaksaciju, dijafragmatično disanje i uzimanje pauze (timeout).
"Bilo je zaista zanimljivo vidjeti da bi progresivna mišićna relaksacija i općenito opuštanje mogli biti jednako efikasni kao pristupi poput mindfulnessa i meditacije", rekla je Kjærvik.
"A joga, koja može izazvati veće uzbuđenje od meditacije i mindfulnessa, i dalje je način smirivanja i fokusiranja na dah koji ima sličan efekat u smanjenju ljutnje."
Umjesto pokušaja ispuštanja ljutnje, istraživači preporučuju njeno potkopavanje "smanjivanjem temperature". Smirujuće taktike koje su već dokazane u ublažavanju stresa mogu također lišiti ljutnju njenog fiziološkog goriva.
"Očigledno je da se u današnjem društvu svi nosimo sa mnogo stresa, a potrebni su nam i načini da se nosimo s tim", rekla je Kjærvik. "Pokazati da iste strategije koje rade za stres zapravo rade i za ljutnju je korisno."
Pregled je otkrio da većina aktivnosti koje povećavaju uzbuđenje nije smanjila ljutnju, a neke su je povećale, pri čemu je džogiranje bilo najizglednije da to učini.
Sportovi s loptom i druge fizičke aktivnosti koje uključuju igru činile su se da smanjuju fiziološko uzbuđenje, što sugeriše da napor može biti korisniji za smanjenje ljutnje ako je zabavan.
"Određene fizičke aktivnosti koje povećavaju uzbuđenje mogu biti dobre za vaše srce, ali definitivno nisu najbolji način za smanjenje ljutnje", rekao je Bushman. "To je prava bitka jer ljuti ljudi žele ispušiti bijes, ali naše istraživanje pokazuje da bilo koji dobar osjećaj koji dobijemo izbacivanjem bijesa zapravo pojačava agresiju."
Potrebno je više istraživanja kako bi se ovi nalazi razjasnili, ali za sada istraživači kažu da tehnike smirivanja – čak i samo uzimanje pauze ili brojanje do 10 – nude najbolje opcije za krotitve naravi.
"Ne morate nužno zakazati termin kod kognitivno-bihejvioralnog terapeuta da biste se nosili s ljutnjom. Možete besplatno preuzeti aplikaciju na svoj telefon ili pronaći video na YouTube-u ako vam trebaju upute", rekla je Kjærvik.
Studija je objavljena u časopisu Clinical Psychology Review.
