Poznato je da su psihopatske ubice poput Teda Bundyja ili Charlesa Mansona imali poveliki krug obožavateljica i obožavatelja.

Kada je Netflix krenuo s objavljivanjem dokumentarca pod nazivom ‘Conversations with a Killer: The Ted Bundy Tapes’, mnogi gledaoci na društvenim mrežama komentarisali su da im je zloglasni manijak seksi.

Na filmskoj stranici IMDB ovi razgovori danas imaju visoku ocjenu 7,8 od 10. Historija također bilježi da su Bundyju tokom procesa u sudnicu dolazile obožavateljice s bojom kose i frizurama nalik na one koje su imale njegove žrtve.

Seksepil psihopata među ostalima utjelovili su i Christian Bale u filmu ‘Američki Psiho’, Zac Efron u ‘Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile’, Rosamund Pike u psihološkom trileru ‘Nestala’ i Sharon Stone u ‘Sirovim strastima’.

Psihopate imaju više djece

Nije čudo stoga da su brojni psiholozi kroz desetljeća istraživanja pokušali proniknuti u tajnu privlačnosti psihopata. Na tu temu napravljena su brojna istraživanja.

U jednoj od njih, provedenoj na uzorku od 181 osuđenika u Srbiji, naučnici su adresirali pitanje kako to da su osobine psihopata opstale u prirodnoj selekciji ako se uzme u obzir da su neke njihove osobine, poput manipulacije drugima za svoje interese, društveno neprihvatljive.

Rezultati objavljeni u časopisu Evolutionary Psychological Science pokazali su da oni u prosjeku imaju tim više djece što su im psihopatske crte ličnosti izraženije.

“Dobiveni nalazi pokazali su da su manipulativne i grandiozne osobine psihopatije pozitivno povezane s reproduktivnim uspjehom, dok su afektivna ćudljivost i hladnoća pozitivno povezane s evolucijskom sposobnošću preživljavanja samo kod pojedinaca koji su živjeli u teškom okruženju”, pojasnio je voditelj istraživanja dr. sc. Janko Međedović.

“To znači da prirodna selekcija može umnažati gene koji doprinose ovim osobinama psihopatije”, zaključio je.

Psihopate su dobri u oponašanju privlačnih osobina

Kristopher Brazil s Brock Universityja i Adelle Forth s Carleton Universityja testirali su ipak hipotezu prema kojoj bi psihopate mogle biti motivisani za lažiranje privlačnih kvaliteta.

Ti kvaliteti uključuju fizički izgled, ali i iskrenost, uspješnost i pristup resursima poput novca. Ljudi koji ih ne posjeduju u nepovoljnom su položaju na tržištu razmnožavanja. Brazil i Forth pretpostavili su da bi psihopate mogle biti motivisane za lažiranje atraktivnih kvaliteta u nastojanju da osiguraju pristup partnerima koji inače ne bi bili zainteresovani za njih.

U prilog toj hipotezi govore brojna ranija istraživanja koja su pokazala da su ljudi s velikom psihopatijom skloni egocentričnosti, promiskuitetu i oportunističkom seksualnom ponašanju, da su spremniji lagati i varati te pokazivati površni šarm i sposobnost suzbijanja odavanja istinskih osjećaja.

Rezultati Brazila i Forth pokazali su da psihopatija kod muškaraca može omogućiti da oponašaju željene osobine koje žene preferiraju u društvenim susretima i u kratkotrajnim vezama.

Psihopate su učinkoviti jer ne staju tamo gdje bi drugi stali

Jedno novo istraživanje, objavljeno u septembru u časopisu Evolutionary Psychological Science, pokazalo je da muškarci sa psihopatskim osobinama često ostavljaju pozitivan dojam na žene. Prema njemu psihopatija uključuje svojstva koja čine da se muškarci ženama doimaju kao privlačni i romantični partneri uprkos tome što im je interes za posvećenost odnosu manji.

Hrvatska psihologinja Helena Rašić Radauš, magistra psihologije, dopredsjednica Sekcije za penološku psihologiju Hrvatskog psihološkog društva, koja se bavi psihopatijom kao dijelom kriminalnog ponašanja, kaže da su psihopati privlačne jer su samopouzdani i jer vrlo lako manipulišu drugima s obzirom na to da ne vode brigu o njihovim osjećajima.

“Tamo gdje bi osoba prosječnih empatijskih kapaciteta stala u provođenju svojih namjera kako ne bi povrijedila druge, psihopata ne staje pa je time učinkovitiji”, kaže Rašić Radauš u razgovoru za Index.

Psihopate mogu biti funkcionalni u normalnom životu

Ističe da je problem nove studije što je u njoj psihopatija ipak mjerena na funkcionalnim pojedincima, odnosno na studentima, a ne na kriminalcima.

“To znači na onima koji imaju dovoljno mehanizama, kognitivnih i naučenih, da spakuju svoju psihopatiju u lijepu vrećicu. Takav uzorak nije isto što i kriminalna populacija. Psihopate koji su društveno dobro pozicionirani imaju mehanizme kontrole ponašanja koje kriminalni nemaju”, tumači Rašić pa dodaje: “Psihopate se mogu odlično prilagoditi životu u društvu. Na primjer, neuronaučnik James Fallon je magnetskom rezonancom snimao mozgove psihopata i slučajno otkrio da i sam ima takve promjene. On ima neke osobine psihopatije, no uspio ih je dobro prilagoditi i funkcioniše kao cijenjeni naučnik i porodični čovjek. Kroz učenje i odgoj psihopatija se može dovesti u neke društvene okvire. U ovom trenutku još nemamo tačne podatke o tome šta tačno čini razliku između psihopata koji se upušta u kriminalno ponašanje i onoga koji funkcioniše u okviru zakonskih i društvenih normi, to se još uvijek istražuje.”

Smatra da će i kriminalni psihopata djelovati privlačno zbog svoje samopouzdanosti, manipulativnosti i agresivnosti, no ističe da je dugotrajna održivost njihovih veza bitno manja.

Psihopate se rađaju sa psihopatskim osobinama

Napominje da se psihopati rađaju.

“U principu kod njih postoje jasne biološke razlike u samom mozgu u odnosu na opću populaciju. One se mogu uočiti od relativno rane dobi. To ne znači da već u ranoj dječjoj dobi možemo reći da će neko biti psihopata niti bi takvo zaključivanje bilo etično, no definitivno se ne radi o nekom ponašanju koje bi bilo izbor, koje je naučeno ili se razvija u adolescentskoj dobi. Niko, ni svjesno ni nesvjesno, ne odabire biti psihopata. Postoji antisocijalni poremećaj ličnosti koji uključuje puno širu priču od same psihopatije, a u kojem dolazi do formiranja nekog naučenog antisocijalnog ponašanja. No psihopatija je vrlo karakteristična i uključuje biološke razlike, neovisno o tome upušta li se osoba u kriminalno ponašanje ili ne”, tumači naša stručnjakinja.

Udio psihopata na pozicijama je visok

Postoje određena istraživanja koja su pokazala da je udio osoba sa psihopatskim osobinama na visokim pozicijama, primjera radi, na vodećim položajima u korporacijama, relativno visok.

“Psihopatija donosi otpornost na stres, smanjenu anksioznost, a to su pozitivne karakteristike za osobe koje se bave poslovima s visokim razinama stresa. Mi u biti želimo na takvim pozicijama imati osobe koje su otporne na stres, s nekim psihopatskim osobinama, jer će one bolje funkcionisati. Naravno da na takvim položajima možemo imati i potpuno normalne osobe, no one mogu izgorjeti pod uticajem stresa”, kaže nam Rašić Radauš.

Ističe da funkcionalne psihopate mogu imati korisne funkcije u društvu: “Već sama pozicija moći kojoj psihopate teže jer donosi uzbuđenje koje ne pronalaze u drugim profesijama i pozicijama ima svoju privlačnost. Istodobno, dobro obavljen posao na tim funkcijama donosi prednost onom preduzeću ili čak i državi koju predstavljaju. Takva kombinacija osigurava opstanak i prenošenje psihopatskih osobina na sljedeće generacije jer je korisna. Psihopatske osobine izvan kriminalnog ponašanja jednostavno su društvu korisne i poželjne.”

Naučno je potvrđeno da je psihopatija bitno prisutnija među muškarcima te da se drugačije manifestuje među ženama.

“Ako se vratimo na istraživanje koje kaže da se psihopatski muškarci sviđaju ženama u principu i zato što im se dobro predstavljaju i bolje uočavaju šta žene traže u partnerima, doista govorimo o nekom vidu manipulacije. Oni su asertivni, samopouzdani, usmjere se na partnericu u zavođenju kao da je jedina na svijetu. Skloni su rizičnom ponašanju, ekstravaganciji i velikim gestama, a budimo realni, svima nam se to sviđa”, zaključuje Rašić Radauš. (Tuzlanski.ba)