Umjesto da pokušavate da ohrabrite dijete riječima “U redu je, možeš ti to”, zastanite i razmislite o kontekstu i pokušajte da identifikujete šta dijete tada osjeća.

Dijete se toliko trudi da izgradi toranj za svoj dvorac, ali vi samo gledate kako njegova frustracija raste jer se kockice jednostavno ne uklapaju na pravi način.

Vjerovatno ćete pokušavati da ga ohrabrite tako što ćete mu reći da to može, ali to bi moglo da ima suprotan efekat i moglo bi samo da poveća frustraciju.

Psiholog Sigi Koen kaže da se ispod površine zapravo dešava nešto drugo.

Koen smatra da, kada dijete kaže „Ne mogu“, ono što obično želi da kaže je da mu je to preteško, da je umorno ili da jednostavno to ne želi.

Na primjer, kada dijete kaže da nešto ne može, vi mu odgovorite na ove, ili slične, načine:

„Misliš teško je? U pravu si, teško je. Zato bi trebalo više da se potrudiši. Da pokušamo…“, ili „Misliš, ovo ti se čini nemogućim? Mislim da si umoran i zasićen, pa ti se zato čini nemogućim. Napravi pauzu, duboko udahni i probaj ponovo“.

„Ukoliko dijete kaže da ne može jer jednostavno ne želi, recite mu da ga razumete i objasnite mu da  često, kada nešto ne želimo, kažemo da ne možemo… ali možemo“, kaže Koen.

Na ovaj način djetetu ćete pružiti smjernice i emocionalnu podršku i to im može pomoći, dodala je Koen za „PureWow“, prenosi 24 sata.hr.

Koen smatra da su velike prednosti ovakvog pristupa.

„Pružate svom djetetu smjernice i emocionalnu podršku, s kojima istovremeno potvrđujete njihove osjećaje“, kaže psiholog.

Drugim riječima, priznajete njihove osjećaje, a time pomažete djetetu da se ne osjeća usamljeno dok se loše osjeća i pružate podršku, bez da ih podstaknete da se predaju i samim tim ne ostvare ono što su naumili. (Tuzlanski.ba)