Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Zašto je roditeljska vezanost toliko važna u procesu odrastanja?

Preuzmite sliku

Tokom godina puno se govorilo o najboljim metodama ili načinima roditeljstva, o tome šta činiti ili ne raditi i o tome koliko određene stvari mogu biti korisne ili kontraproduktivne, piše Bright Side.

Činjenica je da vezanost, odnosno stvaranje čvrste i nježne veze s našom djecom nije samo zahtjev, već zapravo potreba kako za njih, tako i za nas kao roditelje, prenosi Tuzlanski.ba.

Želimo vam pokazati blagodati i važnost pružanja njege i ljubavi koja im je potrebna.

Šta smatramo pod “vezanost”?

Iako je vezanost od presudne važnosti u odnosu roditelj-dijete, ljudi su je skloni previdjeti i čak podcijeniti. John Bowlby, engleski psihoanalitičar, psiholog i psihijatar, bio je zabrinut za razvoj djeteta.

Zanimao se za to i njegova su ga istraživanja navela da razvije ono što je danas poznato kao teorija vezanosti. Prema dr. Bowlbyju, ljudi neprestano nastoje provjeriti i potvrditi ovu vrstu veze kroz specifična ponašanja. To je način da osigurate da ste i dalje bliski s ljudima do kojih vam je stalo i da redovno ažurirate taj odnos.

Privrženost se u osnovi izražava specifičnim radnjama koje potvrđuju postojanje te blizine koju osjećate s nekim. Rezultat je emocionalna veza između dvoje ljudi koja traje i neprocjenjiva psihološka veza.

U konkretnom slučaju termin vezanosti razvijene između majke i djeteta se više odnosi na ono što dijete čini kako bi osiguralo da njegova majka provodi vrijeme s njima, da bi znalo da može računati na nju, da bi osjećalo da nije sam , i osjetiti da postoji neko ko se brine o njima i štiti ih.

  • Veoma važna veza koju treba razviti

    Kao što smo već spomenuli, vezanost se ponekad podcjenjuje i čak se smatra nepotrebnom ili kontraproduktivnom. Međutim, činjenica je da nema dokaza koji ukazuju na tu misao. Zapravo je suprotno. Pokazalo se da važnost ove veze i kontakta, bliskosti, pažnja na njihove zahtjeve i brige ima pozitivne posljedice u pogledu emocionalnog i psihološkog razvoja djece.

    Postojanje vezanosti za roditelje pruža ne samo fizičku, već i emocionalnu sigurnost. Na neki način, to se može shvatiti kao sigurnost da računamo na nekoga i znamo da će ta osoba biti bezuslovno tu za nas. To je način da se osjećate voljeno i prihvaćeno bez obzira na to što se dogodi, a takođe i da znate da ćete uvijek naći zaštitu kod ovih ljudi. Taj osjećaj je izvor samopouzdanja za djecu da istražuju svijet, povezuju se s drugima i slobodno uče.

    Njihova sloboda istraživanja svijeta usko je povezana s njihovom nesigurnošću, regulacijom stresa i sposobnošću prilagodljivosti. Uz to, stabilna situacija u tom smislu učinit će ih mentalno i psihološki stabilnijima kad odrastu i konačno postanu odrasli.

    Ovisno o djetetovim ličnim okolnostima i socijalnoj situaciji, kao i postojećem ili nepostojećem odnosu s roditeljima i njihovom odnosu prema djetetu, Bowlby je pronašao i predložio 4 vrste vezanosti.

    1. Sigurna vezanost

    Ova vrsta vezanosti način je dokazivanja da roditelji i djeca dijele nježne i bliske odnose. Kada postoji ova vrsta vezanosti, dijete se osjeća voljeno, zaštićeno i zbrinuto. To mu, pak, omogućava da razvije zdrav i stabilan odnos s drugim ljudima oko sebe ili nje. Isto tako, djeca koja su odgajana s ovom vrstom veze imaju više samopouzdanja i samopoštovanja, pa se osjećaju sigurnije u interakciji s drugima. Ova vrsta samopouzdanja prepoznatljiva je osobina koja traje sve do zrelosti, što im omogućava i postizanje trajnih veza bez straha od napuštanja, na primjer.

  • 2. Anksiozno-ambivalentna vezanost

    Kada odnos nije tako blizak ili neprestano oscilira između njege odraslih i nedostatka pažnje, djeca imaju tendenciju da neprestano traže odobrenje od svojih uzora u pokušaju da zamijene tu blizinu i ljubav koju bi im trebali pružiti roditelji. Djeca koja odrastaju s ovom vrstom vezanosti obično su nesigurnija, vrlo često imaju nisko samopoštovanje i pate od straha od napuštanja. Često se plaše istraživanja svijeta. Ova djeca će vjerojatno odrasti da postanu emocionalno ovisna o drugima i imaju poteškoće u svojim ličnim odnosima jer se ne osjećaju voljeno.

    3. Izbjegavanje

    U slučajevima u kojima ljudi koji bi trebali biti privrženi ne pružaju potrebnu njegu svom djetetu, ono ima tendenciju da traži samo rješenje. To znači da se djeca nauče nositi s tim nedostatkom naklonosti i, na neki način, postaju samostalna. Međutim, cijena koju za to plaćaju je emocionalno otuđenje od roditelja, što postepeno može dovesti do toga da, na primjer, bebe ne plaču kad roditelji odlaze.

    Možda biste bili skloni pomisliti da je to sjajno i da je takva vrsta ponašanja znak sigurnosti, ali zapravo nije. To je nešto što djeca nauče iz potrebe, ali ne iz zadovoljstva, što djetetu stvara veliku patnju, kao i visok nivo stresa i problema sa samopoštovanjem. I, kako se dijete počinje boriti s izražavanjem svojih osjećaja, možda će mu jednog dana biti teško razumjeti svoje osjećaje i osjećaje drugih te u odrasloj dobi početi izbjegavati intimne odnose.

  • 4. Neorganizovana vezanost

    Ovu vrstu vezanosti nesumnjivo karakteriše zbunjenost. Kada su roditelji nestabilni, nesigurni i ne pružaju nedovoljnu ili nepostojeću njegu svojoj djeci, stvara se mješavina između dva prethodna tipa: anksiozni i izbjegavajući.

    Dijete nauči da ne vjeruje drugima, čak doživljava strah ili strah od uzora ili figura koje bi trebale biti njihova zaštita i pružaoci njege. To, pak, rezultira razvijanjem prilično nesigurne ličnosti, sa tendencijom ka impulzivnim i ponekad nesrazmjernim reakcijama. Sve ovo dovodi do lošeg upravljanja emocijama i vrlo eksplozivnih reakcija. Naravno, to takođe otežava uspostavljanje dugotrajnih međuljudskih odnosa.

    Šta se preporučuje, a što ne preporučuje

    Već smo spomenuli da je najviše preporučena i najfunkcionalnija vrsta vezivanja poznata kao „sigurna vezanost“. Vježbanje vezanosti i uspostavljanje čvrste i bliske veze s našom djecom ne znači da ih razmazujemo ili im dajemo sve što žele. Dajemo im i pružamo im emocionalnu stabilnost, spokoj i sigurnost, što će se odraziti ne samo u njihovim dječjim godinama, već i u njihovom odraslom životu. Vezanost je moćan alat ako želimo da naša djeca razvijaju svoje ličnosti na adekvatan način. To može pomoći da se smanje mogućnosti njihovog razvoja emocionalnih problema i može im pomoći da izgrade čvrste međuljudske odnose i zdrav koncept sopstva, i da se nose sa prihvaćanjem sebe.

  • Vezanost ne znači da svoju djecu moramo previše zaštititi do te mjere da im ne dopuštamo da istražuju svijet. U tom bismo ih slučaju ograničili i učinili ih ovisnijima o sebi.

    Na neki način, vezanost je upravo suprotna od onoga kako zvuči. Pružamo im potrebne alate kako bi bili samostalni i imali zdrave odnose, bez potrebe da koriste strah i / ili ovisnost kao mehanizam za suočavanje s drugima.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , ,