Najviša planina na svijetu, čiji vrhovi paraju oblake na 8 848 metara nadmorske visine, dio je azijskog lanca Himalaja, privlači planinare sa svih strana svijeta.
Prvi uspon na Mount Everest obavili su novozelandski i nepalski planinar u maju 1953. godine, a od 1990-ih broj planinarskih poduhvata počeo je sve brže rasti. Ima tu iskusnih planinara, ali i onih manje iskusnih s dovoljno novaca da plate avanturu s vodičem.
Teško je nadmašiti tu stavku u planinarskom životopisu – popeo/la se na Mount Everest! Pa, premda pravi planinari i ljubitelji prirode nikad ne bi o planinama i planinarenju razmišljali na tako osvajački način, mnogo je onih kojima je to očito jedino na umu.
Tome u prilog – tone smeća na vrhu svijeta! Zvuči gotovo nevjerovatno jer tako visoke planinske vrhove zamišljamo netaknute, nenapučene turistima, visoko iznad ovozemaljskih problema. Međutim nažalost, nije baš tako…
Smetlište u oblacima
Da se kojim slučajem popnete ili barem stvorite na obroncima Mount Everesta imali biste pogled na najmoćnije stijene svijeta i dojam da nebo možete dotaknuti rukom. Međutim, to iskustvo bilo bi vam uništeno prizorom plastičnih flaša, konzervi, omota hrane i sličnih potrepština iz planinarskih ruksaka.
Tibet i Nepal pokušali su doskočiti ovom problemu tako što su zatražili depozit od čak 4000 dolara po timu, ako svaki član sa sobom donese najmanje 8 kilograma smeća po povratku. Taj iznos je sitnica u odnosu na bogatstvo koje neki iskeširaju kako bi upisali svoje ime na vrhu. Dozvola za penjanje košta preko 10 000 dolara, što je i jedan od važnih prihoda novca za himalajske države.
„Ukloniti smeće s planine je kao da ste bogovima izvukli trn iz prsta“
Posljednjih godina grupa nepalskih planinara, tzv. Šerpe, stekla je simpatije cijeloga svijeta nakon što su proveli sedmice u planinama skupljajući smeće po planinarskoj ruti i okolici planinarskih baznih kampova.
U posljednjoj akciji proveli su 47 dana na Mount Everestu i vratili se s čak dvije tone smeća. Osim flaša, papira i plastike, skupili su i stotine kila ljudskog izmeta i zbog topljenja snijega pronašli čak četiri tijela poginulih penjača.
„Naš identitet usko je vezan uz planine – one su dio nas, i mi smo dio njih. Čišćenje planina puno je teže od samog penjanja i fotografiranja na njima. Proveli smo dane tražeći smeće. Kada ga uklonimo, to je kao da ste bogovima izvukli trn iz prsta“, mirno je objasnio Dawa Steven, nepalski planinar i aktivist posvećen zaštiti okoliša.
„Dok je cijeli svijet u lockdownu, mislim da je mnogima drago što postoje ljudi poput nas, koji ovdje, usred ničega, čiste naš planet. Mislim da će ovo mnogima biti inspiracija i motivacija.“ (punkufer.hr)
