Čelični su živci potrebni da bi se prevalio put od 535 kilometara s teretom od 2500 tona na strminama koje traže stopostotnu koncentraciju i strpljenje…
Nije lako biti mašinovođa, ali upravljanje lokomotivom jedno je od najopasnijih zanimanja u Peruu. Barem onom koja prevozi srebro, bakar, cink, olovo i zlato iz Cerra de Pascoa, rudnika u istoimenom gradu – željeznicom Ferrocarril Central Andina (FCCA). Cerro de Pasco jedan je od najviše smještenih gradova na svijetu – nalazi se na 4338 metara nadmorske visine.
Uspon željezničke pruge jedan je od najstrmijih na svijetu, ali prava vještina potrebna je da bi se voz s tonama i tonama rude spustio na pacifičku obalu, zapadno od Lime.
Jedan od rijetkih ljudi koji se usudi sjesti u voz smrti kako bi zaradio novac za svoju porodicu je Daniel Garcia Zegarra otkriva kako je za takav posao potrebno imati čelične živce i cijelo vrijeme imati kontrolu nad vozilom. I najmanja se greška naplaćuje životom. Zbog prevelike brzine kočnice lako stradavaju što na litici s tolikim teretom često ima pesimističan ishod. Bilo je vozača kojima se to dogodilo. Kako bi se spasio iskočio je iz voza, ali nije preživio. Kako voz često skreće stražnje vagone voza dužine 200 metara mašinovođa često ne može vidjeti, a težina tereta penje se i do 2500 tona.
Strah od padanja niz stijene je uvijek prisutan. Voz ne smije ići prebrzo, ali ako je previše spor postoji rizik da se zaustavi. Ne uspije li ga mašinovođa pokrenuti može ostati satima zarobljen na temperaturama ispod nule i čekati pomoć.
Mašinovođu gubljenje koncentracije može stajati glave jer je praćenje brzine ključno za sigurno putovanje. Put koji FCCA mora prevaliti je 535 kilometara i 27 stanica, a visina na koju se penje je 4800 metara, otprilike kao Mont Blanc. Kako je izvoz rude ključan za Peruu težina tereta neprestano raste, a koliko tereta može izdržati voz niko sa sigurnošću ne zna… (punkufer.dnevnik.hr)
