Sluh je jedno od najvažnijih osjetila, jer veliki dio podataka o svijetu koji nas okružuje dobivamo samo na temelju zvuka. Automobil koji nam se približava sleđa, telefon koji zvoni, muzika, i najvažnije ljudski govor – sve to percipiramo putem osjetila sluha.

Kako znamo da novorođenče čuje? To saznajemo pomoću djetetovih prirodnih reakcija na zvukove, kao što je zatvaranje očnih kapaka, okretanje glave i očiju prema izvoru zvuka. Kao reakcije na zvukove javljaju se i promjene u djetetovom pulsu i disanju. Čak i fetus može čuti. Električna snimanja reakcija mozga utvrdila su primanje zvuka već kod fetusa u dobi od 25 sedmica nakon začeća, odnosno približno 3 i pol mjeseca prije očekivanog poroda. Ovi nalazi pokazuju da fetus prima zvučne impulse, međutim oni nam ništa ne govore o tome na koji način fetus reaguje na zvuk.

Možemo se i zapitati kakav je kvalitet zvuka koji dopire do fetusa? Jedna znatiželjna majka odlučila je dobiti odgovor na ovo pitanje gutanjem mikrofona (popila je mikrofon, kao što je i sama opisala) i snimanjem zvuka vlastitog glasa, kao i ostalih zvukova. Ta snimka iz želuca bila je prilično prigušena, ali se jasno mogla raspoznati majčina intonacija.

Kad je dijete u fazi budnosti, možete mu pričati o svemu što vam se događa, pričati mu priče, učiti ga slova, recitovati pjesme, pjevati mu uspavanke, slušati muziku koja vama pričinjava ugodu. Iskoristite bilo koji dio dana, odlazak u trgovinu, pripremu hrane, porodičnu večeru i opisujte šta radite. Pričajte gdje se nalazite, gdje ste krenuli, koji se sve zvukovi čuju, šta vidite oko sebe i sl. Sve što govorite, opisujte kratkim i jasnim rečenicama npr. čuje se zvono na vratima: “Stigao je tata”, mama se umiva: “Teče voda”.

Veoma je bitno pričati djetetu već tokom trudnoće o vašem svijetu. Djeca kojoj se pričalo tokom trudnoće rađaju se fiziološki zrelija i naprednija, lakše se prilagođavaju na život izvan stomaka, poslije porođaja manje plaču, bolje jedu i spavaju te kasnije imaju razvijenije jezične sposobnosti. (zenskiportal.ba)