Djetinjstvo bi trebalo biti bezbrižno i ispunjeno ljubavlju, a postoje određeni znakovi koji nam mogu otkriti da dijete zaista odrasta sretno.
Ne radi se uvijek o materijalnim stvarima ili vanjskim okolnostima, već o svakodnevnim sitnicama koje govore mnogo više nego što na prvi pogled izgleda.
Jedan od prvih pokazatelja jeste emocionalna sloboda.
Dijete koje se ne plaši pokazati kako se osjeća – bilo da je sretno, tužno, ljuto ili zabrinuto – odrasta u atmosferi povjerenja i sigurnosti. Kada zna da ga roditelji neće osuđivati nego slušati i razumjeti, to gradi njegovu unutrašnju stabilnost.
Poticajno okruženje se vidi i kroz znatiželju. Djeca koja stalno postavljaju pitanja, raduju se novim iskustvima i potpuno se unesu u igru – to su mali znanstvenici u razvoju. Takva radoznalost i entuzijazam znak su da dijete vjeruje u sebe i ne boji se pogriješiti. Ne traži stalno potvrdu od odraslih jer u sebi nosi osjećaj vrijednosti.
Dijete koje se zna igrati samo, ali i sarađivati s drugima, dijeliti, rješavati nesuglasice i pokazati empatiju – pokazuje da emocionalno sazrijeva u zdravom smjeru. Empatija se ne uči kroz lekcije, nego kroz svakodnevni primjer odraslih koji s ljubavlju i strpljenjem vode dijete kroz život.
Redovne rutine i jasne granice također doprinose osjećaju sigurnosti. Djeca kojoj su pravila jasna i koja znaju šta mogu očekivati, lakše se nose s frustracijama i promjenama u svakodnevici.
I konačno, ništa ne govori više o sretnom djetinjstvu od iskrenog dječijeg smijeha. Kada se dijete smije iz srca, raduje se jednostavnim stvarima i ima potrebu za igrom – to je najljepši dokaz da raste u ljubavi, razumijevanju i prihvaćenosti.
