U želji da budu dobri roditelji i zaštite svoju djecu od problema, mnogi nesvjesno prelaze granicu između podrške i pretjerane kontrole.
Većina roditelja vodi se iskrenom željom da zaštiti svoje dijete i olakša mu odrastanje. Ipak, granica između brige i pretjerane kontrole ponekad se vrlo lako pređe, često i bez svijesti da to može imati suprotan efekat.
Ono što počne kao ljubav i pažnja, vremenom se može pretvoriti u stalno miješanje u djetetove odluke i uskraćivanje prostora za samostalnost.
Prebrzo rješavanje dječijih problema
Jedna od najčešćih grešaka jeste prebrzo "spašavanje" djeteta iz svake neugodne situacije. Bilo da je riječ o zaboravljenom zadatku, lošem rezultatu ili sukobu s vršnjacima, roditelji često prvi uskaču da riješe problem. Iako to djeluje kao podrška, dijete tako propušta važne lekcije o odgovornosti, posljedicama i snalaženju.
Donošenje odluka umjesto djeteta
Slično tome, preuzimanje svih odluka umjesto djeteta može dugoročno ostaviti trag. Kada roditelji stalno biraju umjesto njih – od odjeće, preko hobija pa do svakodnevnih sitnica – djeca ne razvijaju sigurnost u vlastite izbore. Kasnije to može dovesti do nesigurnosti i potrebe da im neko drugi stalno govori šta da rade.
Strah od dječijih grešaka
Stručnjaci često upozoravaju i na odnos prema greškama. Ako se svaka dječija greška doživljava kao nešto što se mora odmah ispraviti ili izbjeći, dijete ne uči kako da se nosi s neuspjehom. Umjesto iskustva i rasta, razvija se strah od pogrešnog koraka, što može pratiti i u kasnijem životu.
Pretjerana zaštita i pritisak
Tu je i pretjerana zaštita koja, iako dolazi iz brige, može stvoriti pritisak. Djeca tada često osjećaju da nemaju dovoljno slobode da sama razmišljaju i donose odluke, pa se povlače ili postaju nesigurna u vlastite sposobnosti.
Ključno je pronaći ravnotežu
Djeci je potrebna podrška, ali i prostor da pogriješe, nauče i postanu samostalna. Upravo kroz takva iskustva razvijaju se u stabilne i sigurne osobe koje znaju donositi vlastite odluke.
