Tretman šutnje, poznat i kao ignorisanje ili "silent treatment", često se koristi kao način kažnjavanja partnera ili izražavanja nezadovoljstva bez otvorene komunikacije.
Vjerovatno se nekad bili u ljubavnom odnosu sa osobom koja, kada se desi neki problem ili nesuglasica, umjesto razgovora, odabere šutnju.
Iako na prvi pogled može izgledati kao prolazna reakcija, zapravo je riječ o obrascu ponašanja koji duboko narušava vezu i povjerenje između dvoje ljudi. Ovdje se ne misli na šutnju dok traje ljutnja kako bi se izbjegla burna reakcija, nego na tišinu koja može trajati danima, a koja osobu s druge strane ostavlja u neizvjesnosti.
Ponekad čak razlog nije ni očit, niti se desio verbalni sukob, jednostavno toj osobi se nešto ne dopada, ali umjesto da to otvorene kaže - šuti.
Šta je tretman šutnjom?
Kada jedna osoba odluči da partneru uskrati komunikaciju, stvara se prostor za nesigurnost, ljutnju i osjećaj odbacivanja. Umjesto da se problem riješi razgovorom, on se produbljuje i ostavlja posljedice. Osoba koja je izložena šutnji često počinje sumnjati u sebe, osjećati krivicu ili manjak vrijednosti, iako stvarni razlog sukoba ostaje neizgovoren.
Na duže staze, tretman šutnje postaje oblik emocionalne manipulacije. Time se moć i kontrola prebacuju na osobu koja šuti, dok druga strana postaje nemoćna da izrazi svoje osjećaje ili da dođe do rješenja. Rezultat je udaljavanje, gubitak bliskosti i narušavanje temelja svakog zdravog odnosa – povjerenja i otvorenog dijaloga.
Tretman šutnjom je zapravo toksična taktika koja narušava i odnos ali i psihičko zdravlje.
Umjesto šutnje, parovi bi trebali birati iskren razgovor, čak i kada je težak.
Komunikacija ne znači uvijek slaganje, ali znači spremnost da se čuje i razumije druga strana. Tek tada veza može rasti, a sukobi se mogu pretvoriti u prilike za bolje razumijevanje i jačanje odnosa.
