Juan Martin i Sinforosa Colomer jedini su stanovnici malog napuštenog mjesta već 45 godina. Selo se nalazi na istoku Španije, udaljeno je od Valencije više od 150 kilometara, a u njemu je nekada živjelo 200 ljudi. Kada su svi otišli, Juan i njegova žena su ostali, iako su i sami mogli da napuste svoje rodno mjesto.

Dok je španski građanski rat divljao Španijom 1936. godine, hiljade ljudi otišlo je iz ruralnih krajeva u gradove u potrazi za poslom.

Zbog ovakvog trenda, koji se nastavljao iz godine u godinu, došlo je do toga da Juan Martin (79) i njegova supruga Sinforosa Colomer (82) ostanu jedni stanovnici svog sela.

Njih dvoje već 45 godina žive osamljenim životom, obrađuju zemlju i brinu o nekoliko mačaka i pasa, koji su pored njih jedine žive duše u selu koje je nekad imalo 200 stanovnika.

Kratki film koji je snimljen o njima do detalja je ispratio njihov jednostavan ali težak život u izolovanom mjestu na istoku Španije.

Juan Martin je rekao da bi otišao da su njih dvoje osjetili potrebu za to, ali njegova žena je odrasla ovdje. Kćerka koju su imali umrla je u osmoj godini.

– Moja žena je ovdje rođena i ovdje je oduvijek živjela. Ona ne želi da ode. Da je do mene, odavno bih otišao u grad. Ali ne mogu da je ostavim samu – kaže on.

Njih dvoje su se upoznali kada ju je jednog dana ugledao da se vraća iz polja sa stokom. Od tada su počeli da se viđaju u dvije lokalne krčme gdje su vikendima održavane igranke. Sada su, već 45 godina, jedno drugom cijeli svijet. (blic.rs)