Trčanje mame za djetetom i savjetovanje da podijeli igračku s bratom/ sestrom i prijateljem gotovo nikada se ne pokažu kao učinkovita metoda   

Dva djeteta i jedna igračka najčešće upućuju na početak sukoba. U roku sekunde djeca će pokušati prisvojiti igračku. Trčanje mame za djetetom i savjetovanje da podijeli igračku s bratom/ sestrom i prijateljem gotovo nikada se ne pokažu kao učinkovita metoda.

Rješenje da se svako dijete igra sa svojom igračkom čini se kao razumno rješenje, no svaki roditelj ipak želi naučiti svoje dijete kako da dijeli igračke, a da ne izazove opći kaos na druženju u parku ili igraonici.

Uzimanjem igračke djeci kao „kazna“ djeci šalje poprilično pogrešnu poruku. Djetetu tako pokazujete da se igračka smije otimati drugima samo ako ste odrasli. To ne želite, zar ne?

Djetetovom omiljenom brojalicom odlučite koje dijete je prvo na redu za spornu igračku. Odredite vrijeme koliko dugo se s njom može igrati. Kada vrijeme istekne vrijeme je za razmjenu igračaka. Mogli bi se začuditi koliko će dijete olako pustiti svoju igračku kada zna da će uskoro doći ponovno njemu u ruke. Dijete će strpljivo čekati svoj red, a vjerojatno će i nakon nekog vremena djeca obostrano odlučiti da se ipak žele igrati zajedno svim igračkama, a ne svako odvojeno.

Bitno je razumjeti socijalni razvoj vašeg djeteta. U dobi od dvije godine djeca tek postaju svjesna da i drugi imaju osjećaje koje je moguće povrijediti ružnim postupcima. Kako bi djeca znala dijeliti ona prvo moraju naučiti poštovati osjećaje drugih ljudi oko sebe. Naizmjenična igra je rutina koju djeca mogu razumjeti i prije nego navrše dvije godine. (index.hr)