Sudeći po novoj studiji, prvorođena djeca imaju bolje rezultate u školi, a to je sve zasluga roditelja. „Jednostavno, roditelji nisu toliko posvećeni kasnije rođenoj djeci i kao rezultat, prvorođena djeca dobijaju bolje ocjene i bolje vaspitanje“, rekli su istraživači koji su radili na studiji.
Mnogi čitatelji se neće složiti sa ovom studijom jer je uvreženo mišljenje da se praksom stiže do savršenstva, zar ne? Zar roditelji u 30. i 40. godinama nisu iskusniji i sposobniji da dijete izvedu na pravi put?
S druge strane, postoji mišljenje da prvorođena djeca mogu biti neorganizovana, zaboravna i izgubljena u svom svijetu, piše Blic Žena.
Ipak, internacionalne ankete dokazale su da prvorođena djeca širom svijeta imaju viši IQ, bolje rezultate u školi, a ovo su teorije koje to potvrđuju.
1. Teorija podijeljene pažnje
Ranije rođena djeca uživaju više pažnje od strane roditelja od braće i sestara koji se rode kasnije.
2. Teorija loših gena
Čvrst dokaz višeg IQ-a kod prvorođene djece vodi do ubjeđenja da kasnije rođena djeca dobijaju umanjen “genetski doprinos”.
3. Teorija “Završio sam sa djecom”
Neki roditelji odluče da prestanu da prave djecu nakon teškog iskustva sa prvim djetetom. U tom slučaju, slabije sposobnosti kasnije rođene djece nemaju veze sa genetikom već sa pristrasnosti roditelja. Neki roditelji pak, nastavljaju da prave djecu dok ne rode jedno toliko problematično da će ih natjerati da stanu.
4. Teorija učenja mlađeg brata ili sestre
Ovo je ideja da starije dijete ima dosta koristi od mogućnosti da podučava svoju mlađu braću i sestre. Ove vještine podučavanja pomažu prvorođenom djetetu da izgradi vještine učenja koje ga čine boljim u školi.
5. Teorija razvoda
Porodične krize poput razvoda najčešće se dešavaju nakon rođenja prvog djeteta i mogu loše uticati na odgajanje kasnije rođene djece.
6. Teorija lijenog roditelja
Ovdje se radi o tome da mladi roditelji imaju strah da ne pogreše prilikom odgajanja prvog djeteta, a kada stignu do drugog i trećeg njihovo interesovanje opada.
Istraživači kažu da roditelji najčešće postavljaju stroga pravila tokom odgajanja prvog djeteta, dosta se miješaju u njegov akademski razvoj i kažnjavaju loše ocjene. Na ovaj način oni grade „reputaciju“ strogih roditelja i nadaju se da će se tih pravila držati i mlađa djeca.
Njihova teorija je zanimljiva ali ne naročito ubjedljiva. Prvo, jako je teško testirati je, a ona mnogo bolje pokazuje to da su roditelji blaži prema kasnije rođenoj djeci jer vaspitavanje četvero djece istim žarom kao jednog, iziskuje mnogo novca i napora. Također, ako kasnije rođena djeca zaista imaju lošije rezultate u školi, to ukazuje na to da njihovu teoriju demantuje ogroman broj porodica širom svijeta. (Tuzlanski.ba)
