Nedjelja, 20. Juna 2021.
Tuzlanski.ba logo

Svoj život posvetili odgoju djece: Sretni roditelji danas ih imaju 14, od toga su 13 usvojili

Preuzmite sliku

Bračni par iz Rusije svoj život posvetio je djeci. Od njih 14 koliko ih ukupno imaju jedno dijete je njihovo, a preostalih 13 usvojili su iz domova za djecu bez roditeljskog staranja, piše Bright Side.

Pozdrav svima, ja se zovem Anastasia Gulyaihina. Suprug i ja imamo 40 godina, ali već imamo 14 djece. Ne, nisam ih sve rodila – samo jednoga. Ostalih 13 su naša usvojena djeca.

Mi smo iz Rusije i  želimo podijeliti s vama našu priču i ispričati vam malo o tome kakav je život u velikoj udomiteljskoj porodici i kakvi su naši odnosi, prenosi Tuzlanski.ba.

Prvo smo razmišljali o usvajanju kada smo imali 19 godina

  • Suprug i ja smo upoznali dijete iz disfunkcionalne porodice i oboje smo željeli da pomognemo. Od tada smo počeli razmišljati o usvajanju djeteta i ideja nas nikad nije napustila.

    Raspravljali smo o tome i nakon par godina odlučili smo da želimo imati svoje dijete i kad beba postane dovoljno stara, htjeli smo usvojiti jedno ili dvoje djece iz sirotišta.

    Nisam mogla zatrudnjeti, pa smo promijenili planove i sakupili sve potrebne dokumente.

    Svoju prvu djecu dobili smo 2007. godine: Sonya (2 godine), Slava (9 godina) i Tanya (15 godina). Ali to se na ovom mjestu jednostavno nije zaustavilo i u sljedeće dvije godine već smo postali roditelji devetero djece: rodila sam sina Leva, a usvojili smo Ruslana (12 godina), Karinu (3 godine ), Emma (16 godina), Katya (15 godina) i Kolya (13 godina).

    U 2013. godini usvojili smo još 4 djece koja su braća i sestre: Nikita (12 godina), Maša (11 godina), Paša (7 godina) i Timofej (4 godine).

    2017. godine kući smo doveli svog posljednjeg sina do sada, Yan (13 godina), tako da smo sada roditelji 14 djece. Ali to nije granica i kraj.

    Mogli smo vidjeti koliko je traumatično bilo to da djeca odrastaju bez porodice

  • Zbog toga nastavljamo da usvajamo djecu i nećemo stati dok smo još u mogućnosti. Ponekad gledam svoju djecu, koju smo pronašli u domu tek kad su imali 4 godine, ili 7, ili 11, i ne mogu zamisliti kako je to uopće moguće. Dok smo bezbrižno pili kafu, šetali parkom ili radili negdje daleko, djeca su strpljivo čekala da ih napokon nađemo i odvedemo kući. Neka naša djeca nikada nisu bila zagrljena ili poljubljena pred nama i nisu ni znala šta je to. Ne znaju voljeti, ali očajnički im treba ljubav.

    Ni jedno sirotište, pa ni ono najsavršenije, ne može zamijeniti porodicu.

  • Šestero naše djece je već odraslo i imaju svoj život i porodice, ali mi ostajemo u kontaktu na društvenim mrežama i sastajemo se kad god možemo. Ne postoji bolja nagrada od toga da vidim kakvi su nevjerovatni ljudi postala moja djeca i koje prelijepe porodice imaju.

    Sada živimo sa 8 najmlađe djece, uzrasta od 11 do 18 godina. Najstarije dvoje studiraju na fakultetu i dolaze povremeno kući za vikend. Tako da obično u kući imamo samo 6 djece, a čak se i ne osjeća previše. Prilično su odrasli i uvijek nešto moraju raditi. A ako je nekome dosadno, uvijek ima neko da mu pravi društvo.  Naravno, kao i svaka druga porodica, imamo sukobe. Ali svi smo mi vrlo jednostavni, pa se nakon pola sata sve vrati u normalno stanje.

    Ne vjerujemo u gene, vjerujemo u ljubav

  • Djeca iz sirotišta slična su djeci iz porodica i istovremeno nemaju ništa slično njima. Različiti su u smislu da je lakše početi od samog početka, nego nešto promijeniti. Postoje stvari koje ćete jednostavno morati prihvatiti, jer su to nepovratni dijelovi djetetovog mentalnog stanja. Ali ljubav je glavni motivator njihovog razvoja. Svako dijete treba ljubav kao što im treba zrak, a to nije pretjerivanje.

    Svi su različiti, a mislim da je izuzetno važno da pomognem svojoj djeci da pronađu sebe i svoj put. Ohrabrujem ih da isprobaju različite stvari kako bi shvatili i ono što vole i u čemu su dobri i šta odgovara njihovim ličnostima – nešto zbog čega će procvjetati.

  • Moja kćerka Sonja hiperaktivna je i eksplozivna, energija jednostavno pršti iz nje. Sport je liječi i to je nešto što voli i uspijeva. Uspjela je u svim sportovima koje je ikad probala – gimnastika, navijačica plesačica, a sada i u dizanju utega. U budućnosti želi postati trenerica i raditi s djecom.

     

    Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

     

    Objavu dijeli Женя+Настя=❤ (@nastya_loves_zhenya)

    Moj sin Yan nije stekao odgovarajuće obrazovanje, niti je razvio sposobnost za učenje – za njega je borba da sjedi i uči, čak i 15 minuta. Ali on je izuzetno smiješan i harizmatičan, a njegov osmijeh topi srce svih. Komponuje muziku i želi postati uzor drugima, a ja radim sve da to ohrabrim i podržim ga.

    Kad osoba sve to prevlada i pogleda unazad, shvati da nije spasila dijete, već je spasila osobu

  • Ovo je najbolja nagrada, a osjećate se pomalo kao kreativac. Potpuno je vrijedno odabrati ovaj put! Nije za sve, već samo za one koji razumiju da će to biti rigorozno iskušenje.

    Odabrala sam svoj put i tu sam pronašla svoju sudbinu – ja sam majka.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje