Tas Careaga je grafički dizajner i umjetnik koji je staru baroknu crkvu iz 16. stoljeća u Bilbau samostalno uredio i pretvorio u moderan dom ali sa sakralnim ‘štihom’.

Eduardo Estanislao González-Careaga iz Venezuele, umjetnički poznat kao Tas Careaga grafički je dizajner, programer, fotograf, slikar, dizajner interijera i skateboarder koji je staru baroknu crkvu u Bilbau, Španjolskoj, pretvorio u svoj novi dom i u studio za svoju agenciju TasLab u kojoj se bavi multimedijskim dizajnom.

Kreativan mladi umjetnik kroz mnoge se projekte iskazao svojim znanjem, trudom i entuzijazmom, a obožava iz ‘ničega’ napraviti sve. Njegov novi impresivni dom je zapravo stara crkva Santa Cruz na periferiji baskijske prijestolnice sagrađena polovicom 16. stoljeća koja je u 18. stoljeću bila podvrgnuta neoklasičnom preuređivanju. Vlastitim rukama od nje je napravio pravo malo arhitektonsko i dizajnersko čudo, prenosi 24sata.hr.

– Dugo sam tražio mjesto koje bi mogao preurediti za sebe. Crkvu iz davne 1530. godine sam pronašao na internet oglasniku i mogu reći da je bila u jako lošem stanju. Strop i svod su bili potpuno srušeni. Imala je tek zidove, zvonik i oltare. Svi oko mene su ideju da je preuredim smatrali ludošću – kaže nam Tas te dodaje da je sam proces ‘papirologije’ i mjerenja trajao dugo.

– Prvo je uslijedilo tri mjeseca mukotrpnog rada jer sve je trebalo dobro počistiti. Zatim sam ‘ganjao’ papire i to je po meni bio najteži dio. Morao sam poslati tone papirologije vladi, pronaći arheologa kako bi dobio sve moguće dozvole. Zadnju dozvolu sam dobio tek prije par sedmica. Nakon četiri godine, moja kuća iz snova je gotova – kaže Tas koji je iscrpljen, ali i sretan što je svoj veliki projekt i pothvat priveo kraju.

Zadržavši izvorne okvire i poštujući nekadašnji izgled, napravio je prizemlje koje se proteže na 120 kvadratnih metara. Sve je osmislio prema ‘open space’ konceptu pa tek jedan zid dijeli kupatila i vinski podrum od ostatka kuće.

Iznad dvije trećine kuće nadvio se strop visok 10 metara gdje se nalazi trpezarija i dnevni boravak kao centralni dio te kuhinja u polukrugu – na mjestu nekadašnjeg oltara. U tom zajedničkom prostoru smjestio se i veliki kamin na drva.

Iz dnevne sobe pogled prema gore bježi prema nekadašnjem koru, odnosno galeriji omeđenoj staklom na kojoj je, baš kao u izlogu, odijeljena spavaća soba, a do nje se dolazi drvenim stepeništem. Na ‘spratu’ se nalazi i studio te dva kupatila. Iz studija se dolazi do zvonika – malog ‘tavana’ gdje je prvobitno stavio krevet i knjige kao odlično mjesto za zadubiti se u omiljeno štivo s pogledom na zelene brežuljke.

Miješanjem modernog, rustikalnog i vintage stila s barokno sakralnom arhitekturom u cjelini se dobio prostor koji stvarno izgleda impresivno.

– Od prabake su mi ostali komadi namještaja stari 150 godina, imam nešto modernog  i puno komada koje sam samostalno dizajnirao i napravio. Isto tako je s umjetninama i slikama. Nešto je mojih radova, nešto od prijatelja te stare crkve. Važan mi je cjelokupni dojam i sklad i to je ono što moj dom čini posebnim mjestom, onako kako sam ga zamišljao – tvrdi umjetnik te dodaje mu je cilj da njegov dom bude umjetničko djelo za sebe.

Od stare crkve sačuvao je sakralne umjetnine.

– Moja baka je bila vjernica i sve sam upotpunio i njezinom kolekcijom pa se tako može naći puno kipova Isusa. U prostoru se čak nalazi i  stara ploča od skateboarda na kojoj su oslikani motivi Isusa i svetaca po uzoru na sakralnu umjetnost iz 18. stoljeća – kaže.

Kaže kako je većinu toga radio sam, no kod konstrukcija ipak je potražio pomoć struke.

– Za arhitektonski dio bio je zadužen moj prijatelj Carlos Garmendia te lokalni izvođači radova – kaže.

Iz boravka se kliznim staklenim vratima izlazi na dvorište nasuto sitnim kamenčićima. Tamo je drveni plato s prostorom za sunčanje, kućica za psa, drveni stol i klupe, mini skate park te mjesto za roštilj, a sve skupa izgleda još čarobnije jer je okruženo zelenilom i prekrasnom baskijskom prirodom.

– U Bilbau se lijepo živi, no žudio sam za mirom i prirodom. Ovdje mogu u miru raditi i slikati. Zato sam se odlučio na ovo mjesto koje je 30 minuta udaljeno od centra grada. Super je izolovano, a divlje životinje moje su prve komšije. Sa mnom žive djevojka i pas tako da nisam sam – kaže te dodaje da su njegovi prijatelji oduševljeni i da često imaju tulume i razne proslave.

Tas sam kaže da je njegov dom umjetničko djelo koje je podložno promjenama pa tako često nešto dodaje, mijenja i beskrajno u tome uživa.  (Tuzlanski.ba)