Utorak, 20. Aprila 2021.
Tuzlanski.ba logo

Šta predstavlja partnerski opsesivno-kompulsivni poremećaj?

Preuzmite sliku

Sumnjate li u kvalitet svoje veze?

Opsesivno-kompulsivni poremećaj ima tendenciju da se projektuje na one segmente života koji su veoma značajni za osobu koja se sa njim suočava – zdravlje, bezbijednost, moralnost, religioznost, seksualnost, pa tako i na partnerski odnos.

Partnerski opsesivno-kompulsivni poremećaj (na engleskom: Relationship Obsessive-Compulsive Disorder, ili skraćeno ROCD) podrazumijeva da osoba sumnja u kvalitet veze, stalno preispituje svoja osjećanja prema partneru, partnerova osjećanja prema njoj, partnerovu i ličnu privlačnost, adekvatnost, i slično.

Određena preispitivanja prirodno prate svaki partnerski odnos. Međutim, partnerski OKP podrazumijeva da je taj proces iracionalan i veoma opterećujući za svakodnevno funkcionisanje. Javlja se osjećaj da partnerski odnos, koji je bio simbol sigurnosti i harmoničnosti, postaje okidač za gotovo svakodnevno povišenu, preplavljujuću anksioznost. Izražena je potreba da se svaki detalj veze analizira do najsitnijih detalja, što gotovo svaki put dovodi do negativnih zaključaka. Takođe, to je praćeno stalnim traženjem razuveravanja kako od partnera, tako i od drugih bliskih osoba. Ovaj oblik OKP-a susreće se podjednako kod oba spola, piše Vaš Psiholog.

Bitna tačka kod partnerskog OKP-a je to da on nije uzrokovan samom vezom, već mislima koje proističu iz određenih uvjerenja o vezi i partneru, kao i značajem i značenjem koji se njima pridaje. Očekivano je da svakom od nas povremeno ovakve misli prolaze kroz glavu. Međutim, kada im pridamo veliki značaj i kada im dopustimo da nas iznova i iznova preplavljuju i utiču na naše ponašanje, one postaju opsesivne.

Kod partnerskog OKP-a, opsesivne misli se najčešće sreću u obliku sljedećih pitanja:

,,Šta ako zapravo ne volim svog partnera dovoljno? Kako da znam da ga volim koliko treba?’’
,,Šta ako mene partner ne voli dovoljno? Šta ako mu/joj nisam privlačan/-na?’’
,,Šta ako naša veza nema budućnost, da li je bolje da što prije raskinem?’’
,,Šta ako bih kvalitetniju vezu imao/-la sa nekom drugom osobom?’’
,,Šta ako nikad ne prestanem da preispitujem prošlost/ izgled/ inteligenciju/ ponašanje svog partnera?’’

  • Druga bitna stavka u razvijanju i održavanju partnerskog OKP-a su kompulsije. Kompulsije se odnose na svaku radnju koju osoba preduzima sa ciljem da snizi nivo anksioznosti, a čiji efekat je samo trenutni. Dugoročno gledano, one podržavaju i ,,hrane’’ OKP.

    U slučaju partnerskog OKP-a, najčešći oblici kompulsivnog ponašanja su:

    -Traženje razuvjeravanja za negativne pretpostavke od partnera i drugih osoba koje su upoznate sa detaljima veze;
    -Kompulsivno iščitavanje članaka i literature na temu šta podrazumijeva uspješna veza;
    -Ruminacija o svim detaljima veze – nikad ništa nije dovoljno dobro;
    -Mentalna provjera, odnosno preispitivanje sopstvenih emocija;
    -Kompulsivno povjeravanje bliskim osobama;
    -Izbjegavanje situacija za koje se procjenjuje da bi mogle da budu okidač za opsesivne misli – na primjer, izbjegavanje razgovora sa prijateljima o njihovim vezama (jer bi bile okidač za poređenje), diskusije na temu seksa sa partnerom (jer bi bile okidač za preispitivanje njegove/njene ličnosti i prošlosti), gledanje filmova u kojima su partnerski odnosi idealizovani, i slično.

    Možda će vas ljudi iz okruženja nekad okarakterisati kao ljubomornu osobu kada dozvolite da vas partnerski OKP preplavi – na primjer, ukoliko vas uznemirava opsesivna slika vašeg partnera sa nekom drugom osobom i to podijelite sa njim ili nekim drugim. Međutim, nije ljubomora ono što vas nagoni ka takvom načinu razmišljanja, i propratnom traženju razuvjeravanja, već unutrašnji osjećaj, odnosno partnerski OKP koji vas konstantno uvjerava da u vašoj vezi nije sve onako kako bi trebalo da bude. Ljubomora, s druge strane, podrazumijeva postojanje realnog okidača – recimo flertovanje partnera sa drugom osobom.

    Slično, iracionalan strah od toga da veza u kojoj ste nema budućnost može od strane okruženja biti protumačen kao traženje izgovora za raskid. Međutim, potpuno je suprotno – na taj način ne tražite izgovor za raskid, već razuvjeravanja da vaš partnerski OKP ,,nije u pravu’’ i da treba da budete sa osobom koju volite.

  • ,,Da li treba da raskinem?’’

    Ovo je veoma često pitanje koje partnerski OKP nameće. U ovom slučaju, potrebu za raskidom treba posmatrati samo kao trenutni impuls koji je prouzrokovan opsesivnim mislima da veza nije dovoljno dobra, da partner ima previše mana, da osjećanja nisu iskrena i obostrana (za šta ne postoje realni dokazi!). Treba, takođe, imati u vidu i to da je jedna od tipičnih grešaka u razmišljanju za partnerski OKP selektivna pažnja – fokus je isključivo na partnerovim manama i nedostacima veze, dok se pozitivne strane zanemaruju, negiraju, pripisuju slučajnostima i redovno su praćene ,,šta ako’’ pitanjima.

    Do raskida može dovesti i izražena netolerancija na neizvesnost (a veza sama po sebi podrazumijeva neizvijesnost, i potrebno je pomiriti se sa tom činjenicom). Osoba nakon detaljne analize odlučuje da je najbolje da preduzme taj korak kako bi spriječila veću katastrofu, na primjer to da ona bude povrijeđena od strane svog partnera što će za nju biti nepodnošljivo, ili da ona povrijedi partnera ukoliko shvati da njena osjećanja zaista nisu iskrena.

    Ovo pitanje može dobiti i formu ,,Da li treba da raskinem s obzirom na to da mi veza u kojoj sam izaziva visok nivo anksioznosti i opsesivne misli?’’. Ukoliko su odgovori na sljedeća pitanja: ,,Da li bi povišena anksioznost postojala i u vezi sa nekom drugom osobom/ da li ste uočavali obrasce opsesivnog ponašanja i u drugim segmentima života ili ranijim vezama/ da li smatrate da bi veza bila stabilna kada bi vaša anksioznost bila eliminisana?’’ potvrdni, jasno je da bi adekvatnije rješenje od raskida bio rad na prevazilaženju povišene anksioznosti i partnerskog OKP-a.

    Raskid bi, u ovim slučajevima, bio i vid izbjegavanja koje podržava partnerski OKP, i ukoliko bi osoba podlegla svojim impulsima i dozvolila im da budu jači od racionalnog dijela ličnosti, moglo bi se reći da je postala ,,rob’’ svog OKP-a.

    Ukoliko svoje opsesivne misli posmatrate kao istinite, očekivano je da ,,upadnete u začarani krug’’ prethodno navedenih kompulzija. Nije isključeno da do tada stabilan partnerski odnos zapadne u krizu. To je čak i očekivano ukoliko postanete previše kritični prema partneru, ukoliko mu stalno govorite da niste sigurni u svoja ili njegova osjećanja, da mislite da je vaša veza lošija od drugih, da mislite da bi vam neko drugi više odgovarao. Dakle, do krize dolazi pod uticajem disfunkcionalnog misaonog toka, a ne odnosa samog po sebi.

    S druge strane, kada pitanja koja vam se javljaju na temu kvaliteta veze prihvatite kao oblik opsesivno-kompulsivnog poremećaja i povišene anksioznosti, umjesto kao činjenice, lakše ćete se distancirati od njih i moći ćete da radite na njihovom prevazilaženju. To nikako ne znači da treba da budete u vezi za koju postoje realni dokazi da je ugrožavajuća za vas i da to pripisujete sebi, već da objektivno sagledate činjenice. U tome vam može pomoći da se zapitate: ,,Koliko se ono što želim razlikuje od onoga što imam sa svojim partnerom?’’.

    Za rad na prevazilaženju ovog problema značajna je uloga bliskih osoba, i posebno partnera. Prije svega je bitno da i on sam bude upoznat sa time šta je partnerski OKP i da razumije vaše stanje, zatim da bude svjestan da je razuvjeravanje kontraproduktivno, i u krajnjem da bude podrška ukoliko na prevazilaženju problema radite uz pomoć psihoterapeuta.

    Kognitivno-bihevioralna terapija podrazumijeva rad kako na modifikaciji misaonog procesa u pravcu racionalizacije (kognitivni dio), tako i na prevazilaženju kompulzija (bihevioralni dio), te se i pokazuje kao najefikasniji pristup u prevazilaženju partnerskog OKP-a. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje